Ispovijest liječnica iz varaždinske bolnice koje su u jednoj večeri izgubile deset pacijenata zbog Covida

U varaždinskoj Općoj bolnici od utorka navečer do srijede ujutro umrlo je šestero ljudi. U 24 sata tamo je umrlo ukupno 10 pacijenata zaraženih koronavirusom. Doktorica Renata Krobot javljala je obiteljima za preminule u svojoj smjeni, a doktorica Draženka Pavličević za one koji su preminuli dok je ona bila dežurna, piše Jutarnji.

“Odmah vidim tko nije dobro. A, kad krene smrt, sve ide jako brzo. Kao da se isključio prekidač. U 17.15 alarm. Mašina puše za čovjeka, pojačavamo lijekove, jedan po jedan otkazuju organi, frekvencija srca slabi, parametri divljaju. Reanimiramo… sve to traje samo nekoliko sekundi”, priča Pavličević.

Umiru sve mlađi ljudi

Prema posljednjim podacima više od 77 posto osoba koje završe na respiratoru, ne prežive. Dr. Pavličević zajedno s tehničarom izmjenjivala se ne bi li reanimirala muškarca koji je bio prvi od 6 preminulih tog dana na njezinom odjelu. Još četvero ljudi preminulo je na susjednom, infektološkom odjelu.

Doktorice pričaju kako je u Varaždinskoj županiji sve više mlađih ljudi koji podliježu Covidu-19. U noći na srijedu umrlo je dvoje ljudi u ranim šezdesetima te muškarac koji je imao 52 godine. On je zasad najmlađi koji je preminuo zbog Covida u varaždinskoj bolnici.

Još dvoje preminulih bilo je godinu dana starije od njega. Bili su radno aktivni i naponu snage. “U današnje vrijeme, s obzirom da je razvijena tehnologija, znanost, medicina… mislim da nitko od nas nije mogao očekivati da će se naći u ovakvoj situaciji. S toliko mrtvih u jednome danu i sa šatorima umjesto bolničkih odjela ispred bolnice”, govori Pavličević za Jutarnji.

‘Bore se kao lavovi’

Liječnica svjedoči i da se trenutno nalazimo u zbilja izvanrednoj situaciji. “Inače je kod nas protočno. Pacijenti dođu nakon operacije i budu tu koji dan, odlaze. Sad su pacijenti tjednima s nama. Nisu svi odmah na respiratoru. Neki prvo dođu na high flow, brzi protok kisika. S njima razgovarate. S našim redovnim pacijentima, to nije moguće”, govori i nastavlja:

“Često su nakon razgovora bolji parametri. Ljudi su jako umorni kad im fali kisika. Toliko da im se teško okrenuti na bok. Ali ima ih koji se bore kao lavovi. Zamolite ih da se okrenu na trbuh, na bok… nemaju snage, ali naprave to. Gledaju vas kao mali mišeki. I onda završe na respiratoru. Tu ste nemoćni”.

Ima situacija i koje pogađaju gore nego druge. “Čovjek je došao na ‘high flow’, danima je bio tu, razgovarali smo. Bio mu je rođendan. Saturacija je padala nekoliko puta, mislili smo ‘gotovo je’. Razgovarali smo, parametri su se popravili, bio je skroz bolje. Idući je dan završio na respiratoru”, priča za Jutarnji.

‘Varaždin proživljava drugi rat’

Pred samo jutro u srijedu umrlo je još dvoje ljudi u razmaku od 40 minuta. U tom intervalu preminuo je onaj najmlađi pacijent, 52-godišnjak koji je bio u punoj snazi bez kroničnih bolesti. Jutarnju smjenu od dr. Pavličević preuzela je njezina šefica, primarijus Renata Krobot.

Ona je u bolnici od 1991. godine i kaže kako je ovo drugo ratno stanje u njezinom životu. “Varaždin proživljava drugi rat. Naučila sam se nositi sa stresom”, kaže primarijus. U vrijeme primopredaje smjene umrlo je još dvoje ljudi, a kasnije u 10.40 te u 14.12 sati umrlo je još dvoje.

“Intenzivisti rade u salama, rade puno dežurstava, danu i noću, ali na toliko veliku smrtnost nismo navikli. To je dodatni stres i problem. Ima nas tu 15 specijalista, ali troje, četvero je uvijek u izolaciji. Kolege imaju i po devet dežurstava mjesečno, što je dvostruko više nego obično”, priča Krobot.

‘Najgore su iznenadne smrti’

Koronavirus je nepredvidiv i liječnice govore kako su im najgore one smrti koje se ne očekuju. “Te iznenadne smrti su najgore. Kod drugih su parametri danima bili loši, pogoršavali se i najgori ishod je bio izvjestan. Mogla se obitelj pripremiti na to”, kaže primarijus.

Naime, koronavirus zgrušava krv, ali čovjek ode doma, ozdravio je od Covida, a nakon nekoliko dana dobije moždani udar ili emboliju pluća kao direktnu posljedicu koronavirusa. Dr. Krobot to je jutro započela s dvoje mrtvih.

“Pogodi nas, jasno, ali spremni smo na to. Tu se broje mrtvi, živi i koliko još imamo respiratora. Tako danas živimo”, govori i dodaje kako nema šanse da se ljude potakne na odgovornost osim ako se umjesto reklama na televiziji ne počnu puštati snimke umirućih.

Mobitel i dalje zvoni

Liječnice pričaju i kako ljudi u bolnicu stižu s hrpom stvari. Tu je ono osnovno, pidžame i stvari za osobnu higijenu, a onda i mobiteli, laptopi, punjači i hrana. Kako kažu, sve to oni u početku koriste i komuniciraju s obitelji, a li onda im se pogorša i više se ne mogu javiti na telefon.

“Čovjek premine, a mobitel i dalje zvoni. Pa nazovu nas: ‘Ja sam supruga toga i toga, ne mogu ga dobiti, molim vas kako je’. I to je najteži trenutak. Kad morate reći da je on preminuo. Kad slučajno nazovu prije nego što ste ih stigli obavijestiti”, govori Krobot i dodaje:

“O smrti obavještavamo u roku sat, dva, kad riješimo sve što moramo. Puno ljudi na formularima za prijem napiše svoj broj kao kontaktni. Pa zovemo, a telefon zvoni pacijentu koji je mrtav”. Krobot, ipak, inzistira kako liječnici nisu žrtve, rade svoj posao. Za nju nema drame, drama je obitelji zaraženog.

Crni rekordi

Na Odjel intenzivne njege u Općoj bolnici u Varaždinu prvi zaraženi u jesenskom valu stigli su 17. listopada. “Od 17. listopada do 25. studenoga lani imali smo 60 bolesnih na intenzivnoj njezi, umrlo ih je četvero. U studenome je pacijenata dvostruko više, a smrtnost je deset puta veća”, govori primarijus Krobot.

Kaže i kako danas na intenzivnoj leže ljudi koji su se zarazili početkom studenog. Sve i da se sutra ne zarazi nitko još dugo će liječiti zaražene u studenom.

“Deset posto zaraženih sedmog dana bolesti razvije upalu pluća i završi u bolnici. Kad iscrpe 25 litara kisika, prelaze na 50 litara, a nakon toga na respirator. Od njih deset kod nas završi barem jedan, a ponekad i dvoje. Sreća je ako i jedan preživi”, zaključuje Krobot za Jutarnji.