Ispovijest američkog liječnika koji je preživio smrtonosnu ebolu dva puta. Drugi put mu se sakrila u oku

Kada je doktor Ian Crozier otpušten iz bolnice Emory University Hospital u listopadu prošle godine, nakon teške borbe s ebolom koja ga je umalo ubila, njegov medicinski tim vjerovao je da je izliječen. No, samo dva mjeseca kasnije vratio se u bolnicu zbog slabijeg vida, intenzivne boli te visokog očnog tlaka u lijevom oku.

Nakon nekoliko mjeseci pregleda i testiranja otkriveno je da se u unutrašnjosti njegova oka još uvijek krije virus ebole.

Prošli su mjeseci nakon što se razbolio radeći s oboljelima od ebole u Sierra Leoneu. On je volontirao u sklopu Svjetske zdravstvene organizacije, a nakon što je napustio bolnicu Emory u kojoj se liječio u njegovoj krvi nije bilo virusa. Iako virus u spermi može ostati mjesecima, u ostalim tjelesnim izlučevinama nisu pronađeni nikakvi tragovi bolesti. Po mišljenju liječnika on je bio izliječen. Apsolutno ništa nije ukazivalo na mogućnost da se virus ebole skrio u unutrašnjost očne jabučice.

Kada su počeli problemi s očima doktora Croziera, on i njegov Emory tim, kako piše New York Times, sumnjali da je ebola oslabila njegov imunološki sistem i ostavila oči ranjivijima prema virusima koji su se pojavili u oku. No, nisu pomišljali da će virus koji će pronaći biti onaj ebole.

Zarazna suza?

Oftamolog Steven Yeh tankom iglom uzeo je uzorak iz Crozierova oka te ga poslao u laboratorij. Rezultati su bili šokantni. U ožujku, pet mjeseci nakon što je službeno ozdravio od ebole, taj virus je sada bio u njegovu oku.

No, osim tog šokantnog otkrića Yeh se zabrinuo da se i sam zarazio virusom. Naime, tijekom uzimanja uzorka iz oka Yeh je nosio gumene rukavice i kutu, ali na licu nije imao masku. Tri tjedna živio je u gostinjskoj sobi svog doma i nije dodirivao svog sina iščekujući rezultate i čekavši da prođe period inkubacije. Nije se zarazio, a testiranje je otkrilo još jednu neobičnost. Naime, Crozierove suze i površina oka nisu sadržavale virus ebole.

Liječnici su i dalje tapkali u mraku, nisu mogli otkriti što je izazvalo oštećenje oka – upala ili virus, ili pak oboje. A to je trebalo otkriti kako bi pacijent dobio pravi tretman. Naime, uobičajen tretman za upale očiju su steroidi. No, u slučaju da je očna infekcija oni mogu izazvati kontraefekt i pogoršati stanje oka.

Liječnici su Crozierovo oko tretirali steroidima što je kod njega izazvalo brojne nuspojave poput gladi, promjena raspoloženja, debljine, visokog krvnog tlaka, nesanice. Stanje se jednostavno nije popravljalo, a vid je sve više slabio.

Gnjecavo oko

“Osjećao sam se i izgledao grozno. U jednom trenutku izgubio sam veliki dio kose na lijevoj strani glave. Proveo sam Božić u bolnici”, prisjeća se. Cijelo vrijeme uz njega je bio njegov brat Mark.

U jednom trenutku povišeni očni tlak počeo je padati – no previše. Oko je postalo gnjecavo na dodir, kao da su se pretvaralo u kašu.

“Kao da je bilo mrtvo”, opisuje Ian. No, najveći šok doživio je jednog jutra deset dana nakon prvih simptoma gnjecavog oka. Ono je promjenilo boju. Šarenica oka koja je inače bila plave boje, sada je postala zelena. Rijetke, ali uistinu rijetke infekcije mogu izazvati promjenu boje šarenice i to stanje je, tvrde liječnici, trajno.

U tom trenutku liječnici su odlučili započeti s eksperimentalnim antivirusni mlijekom u pilulama, čije ime još ne žele otkriti javnosti.
U početku se činilo da nema efekta. No, jednog jutra Crozieru se vid polagano počeo vraćati sve dok nakon nekoliko dana nije ugledao svog brata Marka kako sjedi na krevetu. Vid se u potpunosti vratio, a što je zanimljivo i boja šarenice je ponovno postala plava.

Dr. Crozier kao i drugi liječnici vjeruju da ovaj slučaj može izuzetno pomoći drugim preživjelima koji se bore sa sličnim zdravstvenim problemima. Stoga je u travnju sa doktorom Yehom posjetio Liberiju kako bi pomogao preživjelima od te opake bolesti.

Smrtnost 80 posto

Godinu prije nego što se dogodila epidemija u zapadnoj Africi, liječnici su još uvijek učili o razlozima bolesti i utjecaju na preživjele. Informacija o posljedicama ebole na preživjele bilo je malo, što je u početku bilo i za očekivati jer je smrtnost bila čak do 80 posto.

Jednostavno liječnici nisu imali vremena baviti se preživjelima i njihovim posljedicama, već su se borili za živote oboljelih. No, danas s najmanje 10.000 preživjelih u Gvineji, Liberiji i Sierra Leoneu sve više se liječnici okreću i zdravstvenom stanju onih koji su preživjeli bolest.

A 44-godišnji Ian Crozier jedan je od njih i sebe naziva osobom s post ebola sindromom. Ostale su brojne posljedice na njegovo zdravlje. Osim problema s okom, oslabili su mu mišići, osjeća stalan umor te slabije čuje. Slični problemi uočeni su kod brojnih preživjelih u zapadnoj Africi. No, konkretni podaci još se skupljaju, ali mnogo je i onih koji su potpuno oslijepili ili oglušili.

Kod Croziera su liječnici dijagnosticirali uveitis, upalu srednje ovojnice oka uveje, koja je uočena kod mnogih preživjelih u Africi. Svjetska zdravstvena organizacija počela je skupljati sve podatke o preživjelima i njihovom zdravstvenom stanju kako bi se dobila cjelokupna slika posljedica koja ta bolest ostavlja na ljudski organizam.

Česte bolesti očiju

Doktor Daniel Bausch, jedan od stručnjaka WHO-a i specijalist za infektivne bolesti sa sveučilišta Tulane kaže da je pred njima težak posao jer je jedan od glavnih problema što u zapadnoj Africi nema oftamologa koji bi mogli detaljnije objasniti zašto se tako često kao posljedica javljaju bolesti očiju. Ovako sve ostaje samo na liječnicima koji nisu specijalizirani i oni samo mogu dijagnosticirati uveitis, bez daljnjih objašnjenja.

U bolnici ELWA u Liberiji, koju vodi misionarska grupa SIM, radi liječnik John Fankhauser. On je uočio da su najčešće posljedice ebole kronična bol, glavobolja i problemi s očima. Dosad je pregledao stotine preživjelih.

“Neki pacijenti proživljavali su neopsivu bol, neki su jedva hodali. Oko 40 posto njih osjećalo je bol u očima, imali su upale očiju, zamagljen vid i slijepe pjege. Također, jedna od najčešćih očnih bolesti koja je zabilježena je uveitis”, objašnjava Fankhauser. Naglašava da će većini preživjelih medicinska pomoć biti potrebna još mjesecima ako ne i godinama. Vjeruje da bi se situacija mogla bitno popraviti kada bi ih posjetili specijalizirani liječnici.

Gubitak menstrualnog ciklusa

“I u Sierra Leoneu situacija je slična”, tvrdi liječnik John S. Schieffelin, koji je, uz već spomenute simptome, uočio kod žena gubitak menstrualnog ciklusa koji se vraća nakon nekoliko mjeseci. No, najveći problem je vid i sluh.
“Upoznao sam jednog pacijenta koji je oglušio”, kaže taj liječnik volonter. Objašnjava da gubitak sluha može biti posljedica upale mozga ili vrlo niskog krvnog tlak , koji se javlja kod ebole.

Stoga je slučaj liječnika Ian Croziera iz Atlante i njegova mogućnost da koristi sve blagodati moderne medicine bila izuzetno važna. Liječnici se slažu u jednom – što više preživjeli pregledamo to ćemo dobiti kompletniju sliku o posljedicama ove bolesti, a nakon toga potrebnim terapijama pomoći preživjelima i olakšati im brojne poteškoće.