Ispraznili su ga nakon 22 godine i našli ostatke starog naselja. Sada se popularno jezero Lokvarka ponovno počelo puniti

Prije 50 godina ondje je ulovljena najveća riječna pastrva na svijetu koja je težila nevjerojatnih 25 kilograma, a danas se smatra vrlo popularnim turističkim mjestom, hit ribolovnom i veslačkom lokacijom, omiljenom biciklističkom i planinarskom destinacijom.

Sve su to razlozi zašto se isušivanje goranskog jezera Lokvarka ove godine pratilo s velikim interesom javnosti. Naime, ovo umjetno jezero, koje je prokopano pedesetih godina, do sada se praznilo u tri navrata, a ovo ljeto se krenulo u taj pothvat nakon 22 godine.

U pitanju je opsežan i redovit zahvat održavanja akumulacijskog jezera. Trebalo je nekoliko mjeseci da ga isuše i izbace 35 milijuna kubičnih metara vode, a ispod jezera su pronađeni ostaci nekadašnjeg naselja Srednji Jarak u kojem je živjelo oko 400 ljudi. Pažnju posjetitelja su, čak i za vrijeme pražnjenja, privukli ostatci kuća, pilana, ceste Lujzijane i Carevog mosta.

Najveća akumulacija Vinodola

Radovi su pak odrađeni u roku – odvijali su se od kraja svibnja do kraja kolovoza, a zatvaranjem temeljnog ispusta 28. kolovoza, započelo je ponovno punjenje jezera. Prema procjenama, taj bi proces trebao trajati od jednog do šest mjeseci.

Danas je Lokvarka, spomenimo, najveća akumulacija Hidroenergetskog sustava (HES) Vinodol, ali prvotni projekt je bio bitno drugačiji.

Sve je započelo s istraživanjima geologa Ferda Kocha, koji je bio začetnik sustavnog proučavanja geologije kraja vezane uz mogućnosti stvaranja većih zaliha pitke vode.

Ideja se rodila već početkom dvadesetog stoljeća

Koch je u istraživanjima dolina kroz koje su tekle Ličanka i Lokvarka uočio da su ta područja idealna za bazene (spremišta vode), zbog vrlo nepropusne građe i strukture tla.

Ostatak stručnjaka je uzeo to kao početnu točku i započeo s projektom gradnje energetskog sustava baziranog na vodama Ličanke i Lokvarke. Banovinsko električno poduzeće (BEP) osnovano je 1937. godine, na inicijativu profesora Jure Horvata i Miroslava Plohla.

Godinu nakon je izrađen prvi projekt HE Vinodol, na kojem su sudjelovali i dr. Ante Franković te kasnije i Krešimir Đurašin. Prema početnoj ideji, u Lokvama je bila predviđena mala akumulacije vode, dok se velika trebala nalaziti u Fužinama.

Problemi u projektu

Nakon dodatnih geoloških istraživanja i analiza, odlučilo se ići u drugom smjeru. Istraživanja su pokazala da bi tako velika akumulacija vode u Fužinama sigurno potopila izvor Ličanke na vrelu, što bi moglo dovesti do velikog gubitka vode i ugroziti cijeli projekt.

Još jedan problem je predstavljao i rascjep na području Preradovića, na kojem se dodiruju i spajaju dvije vrste materijala, što bi također moglo dovesti do gubitka vode.

Zbog navedenih problema krenulo se u razradu nove ideje, u kojoj je velika akumulacija trebala biti u Lokvama, raspoređena u dva jezera koja bi bila povezana tunelom – jezero Lokve i jezero Križ.

Gradnja novo zamišljenog sustava

Naposljetku se odustalo od izgradnje jezera Križ potok, potopljen je dio Lujzijane (Lokve – Mrzla Vodica) i počela je izgradnje nove prometnice, na dionici od Lokava do Gornjeg Jelenja, poznata i kao “stara cesta”.

Gradnja novo zamišljenog sustava krenula je u Fužinama već 1947. godine, a pet godina nakon su krenuli radovi na izgradnji Omladinskog jezera i nove ceste, dugačke 21 kilometar.

Radovi su tekli po planu, pa je u svibnju 1952. godine započela proizvodnja energije u Triblju, s pokretanjem prvog agregata, a 1953. godine pokrenuti su drugi i treći agregat. Tako je već 1953. HE Vinodol počeo raditi s vodom iz Bajera, a sustav je dovršen izgradnjom CHE Fužine 1956. godine.

Na izgradnji radilo 16.000 ljudi

Idućih 30 godina su se izvodili dodatni radovi, koji su uključivali izmjene i nadogradnje sustava gradnjom akumulacije Potkoš, nadvišenjem preljeva u Lokvama, povećanjem volumena akumulacije te gradnjom akumulacije i elektrane Lepenica.

Na poslovima izgradnje radilo je više od 16.000 sudionika, a Hidroelektra kao glavni izvođač je s ostalim izvođačima imala još oko 5.000 zaposlenih. Usporedbe radi, danas cijeli Gorski kotar ima oko 19.000 stanovnika.

Redovno održavanje

Sustav je potrebno redovito održavati, pa su tako ovo ljeto odrađene propisane revizije i čišćenje temeljnih ispusta, ulaznog uređaja, brane, izlazne građevine CP Križ te sanacija građevinskih dijelova i remont hidromehaničke opreme. Ovakvo održavanje provodi se svakih 20 godina.

Za vrijeme izvođenja radova, HE Vinodol je i dalje bila u pogonu, zahvaljujući osiguranje maksimalne količine vode pohranjene u ostalim akumulacijama HES Vinodol – Lepenica, Bajer i retencija Potkoš iz vodotoka Velika Ličanka, Lepenica i Potkoš.

Sadržaj nastao u suradnji s HEP-om.