Ivan Đikić u velikom intervjuu za Telegram: Zašto danas možemo biti puno mirniji oko koronavirusa

Jučer, u utorak 25. veljače tijekom ranog poslijepodneva, nakon što je potvrđen prvi slučaj zaraze koronavirusom Covid-19 u Hrvatskoj, Telegram je opširnije porazgovarao s Ivanom Đikićem, našim priznatim znanstvenikom, molekularnim biologom i profesorom biokemije na Goethe sveučilištu u Frankfurtu. Đikić, koji je svoju karijeru posvetio pronalasku spoznaja koje mogu pomoći u dijagnozi i liječenju mnogih bolesti, primarno tumora, neurodegenerativnih bolesti i upalnih procesa, svakako je relevantan sugovornik o najnovijem virusu koji se munjevito proširio svijetom.

Kao jedan od najvećih znanstvenih autoriteta u Hrvatskoj, Đikić je još jučer uputio javnosti poruku da nema razloga za paniku oko novog koronavirusa. U polusatnom razgovoru koji smo s njime vodili Skypeom, a za koji je pronašao vremena u pauzi znanstvenog skupa u Bilbau, također je stavio naglasak na smirivanje panike i apel građanima da slušaju znanost i struku.

TELEGRAM: Zabilježen je prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj, što dalje možemo očekivati? 

ĐIKIĆ: Sada su ključni angažman i djelotvornost zdravstvenog sustava da ljudi koji su inficirani i kojima je potvrđen virus budu izolirani. Treba vidjeti i provjeriti njihove kontakte u zadnjih tjedan dana tako da se i kod njih potvrdi ili opovrgne zaraza i eliminira daljnje širenje virusa. Naravno, oni koji nisu pozitivni na koronavirus mogu ići raditi, djeca mogu ići u školu; nema potrebe izolirati djecu ako su svi negativni i stigmatizirati ljude koji su inficirani. Sve što se događalo u Kini i Italiji pokazuje da je paničarenje nepotrebno. Virus se može izolirati i o njemu možemo saznati zaista mnogo. Na kraju krajeva, na temelju onoga što dosad o njemu znamo, sada smo puno mirniji jer znamo da nije toliko smrtonosan kako se predviđalo.

TELEGRAM: Što će se događati s brojem oboljelih? 

ĐIKIĆ: Naravno da će rasti. Hrvatska mora biti svjesna da je virus već neko vrijeme u Hrvatskoj, samo nismo bili svjesni do današnjeg dana jer nitko nije pozitivno testiran ili zaraženi jednostavno nisu došli na testiranje. Velik broj ljudi zaraženih koronavirusom nema nikakve ili ima vrlo blage simptome i te osobe se ne prijavljuju niti se dolaze se testirati. Zato se taj virus zapravo i širi van našeg radara. Primjerice, u Italiji se proširio baš zato što ljudi nisu znali odakle je i kako virus došao, mnogi su bili bez simptoma i onda se odjednom proširio na velik broj ljudi. Tek kada je došao do starijih osoba, pojavili su se ozbiljniji simptomi i nažalost smrtni slučajevi. Međutim, širenje virusa trajalo je već sigurno nekoliko tjedana.

TELEGRAM: Spomenuli ste Italiju. Zašto se primjerice u Italiji dogodila takva eksplozija slučajeva zaraze virusom, dok ju neke druge zemlje poput Njemačke drže u određenim granicama?

ĐIKIĆ: Ne treba generalizirati i govoriti o Italiji i drugim zemljama, već treba govoriti o pozitivnom pristupu zemalja u takvim slučajevima. Pozitivan je pristup zemalja kada kažu – čim primijetite neki od simptoma, napravit ćemo testiranje pouzdanim i brzim testovima i utvrditi postoji li koronavirus. Nakon toga, on se epidemiološki može vrlo brzo izolirati. S druge strane, ako nemate zdravstveni sustav koji je spreman reagirati brzo, onda se događa da se virus širi, a nitko to još ne razumije i ne zna što se događa.

Nitko ne zna ništa o izvoru, nitko ne zna kako spriječiti širenje i onda se događaju ove scene blokada cijelih gradova. Na primjer, kada je u Münchenu došlo do prvog slučaja, odmah je izolirana grupa od 14 ljudi koju je inficirala osoba nedavno pristigla iz Kine. Nakon izolacije zaražene grupe, virus se u Münchenu i Bavarskoj dalje nije širio. U Njemačkoj imate još dva bolnička slučaja, i to u Frankfurtu pored mog instituta. Ti su slučajevi bili asimptomatski, ali su imali virus. Stavljeni su u karantenu, nakon par tjedana oni više nisu bili infektivni i nisu uzrokovali takozvanu lančanu reakciju širenja bez znanja.

TELEGRAM: Sve se, dakle, svodi na pripremljenost zdravstvenog sustava i njegovu pravodobnu reakciju. 

ĐIKIĆ: Tako je. Stručnost zdravstvenog sustava, epidemioloških službi i rane dijagnoze su ključni.

TELEGRAM: Što se događa kada osoba preboli koronavirus?

ĐIKIĆ: Kada osoba preboli koronavirus, ona je stvorila određeni imunološki sustav, imunološki odgovor na taj virus i ta je osoba zaštićena od novih reinfekcija. Problem je što se svake godine stvara nova vrsta virusa gripe, a i virusa korone, tako da to ne garantira da će sljedeće godine osobe koje su ih sad preboljele biti imune. Ali znamo, prema iskustvu, da su one otpornije jer se imunološki sustav stvara na nekoliko dijelova virusa i kao takvi, neki virusni dijelovi su zajednički ovoj i sljedećoj godini. Zato primjerice imamo cijepljenje protiv gripe prilikom kojega koristimo antigene nekoliko generacija virusa zajedno jer se smatra da će se pojedini od tih antigena pojaviti u sljedećoj generaciji.

TELEGRAM: Postoji li mogućnost da je osoba koja je preboljela koronavirus, koja je zdrava, i dalje zarazna? 

ĐIKIĆ: Teško je reći eksplicitno da ili eksplicitno ne, jer u manjem broju slučajeva ljudi koji prebole virus još uvijek mogu biti – napominjem, u vrlo malom broju slučajeva – nositelji i širiti dalje virus tijekom vrlo kratkoga vremena, ali ne dugo nakon što su uklonjeni svi simptomi. No teško je reći da se to događa u tolikom broju slučajeva da takvi ljudi, koji su preboljeli zarazu, moraju biti izolirani dodatnih tjedan dana nakon što su simptomi uklonjeni. Dva dana nakon što su simptomi uklonjeni, ljudi se više ne smatraju izvorom zaraze.

TELEGRAM: Mnogo se priča i uspoređuje koronavirus Covid-19 sa SARS-om iz 2003. Koja je razlika između ova dva virusa što se tiče samih karakteristika virusa, vremena inkubacije, mortaliteta…?

ĐIKIĆ: To je dosta važno pitanje jer temeljem toga ljudi mogu shvatiti glavnu razliku onoga što smo imali 2003. sa SARS-om ili 2012. s MERS-om. SARS je bilježio smrtnost od 8 do 10 posto ili čak 20 posto, kada govorimo o MERS-u. Oni su izolirani na sličan način, iz deva na Bliskom istoku ili u Kini odakle je opet virus došao od životinja. Oni su se puno slabije širili, a bili su smrtonosniji. Smrtonosnost je bila objašnjena slučajem da su ti virusi vrlo brzo i u velikom broju ulazili u ljudske stanice. Dakle, nije samo bitno da čovjek ima virus nego je relevantno i u kojoj se količini virus ubacuje u ljudske stanice. Postoji protein, on izgleda kao injekcija, i koji se nalazi na površini virusa; taj protein je važan za kontakt s ljudskom stanicom, na čijoj pak površini postoje proteini koji omogućavaju virusu da uđe. Jedan od tih proteina je proteaza; proteazu se proučavalo i vidjelo se da količina proteaze koja se nalazi na ljudskim stanicama određuje koliko će puno virusa ući i koliko će biti težak odgovor kod ljudi.

Primijećeno je tada da kod Europljana, Amerikanaca i Afrikanaca proteaza na ljudskim stanicama ima manje, za razliku od populacije u Aziji gdje je bilo više proteaza u stanicama. I tu leži jedan od odgovora zašto su vrlo često ljudi iz Azije imali težu sliku i jače su reagirali na virus od ljudi iz Europe. To nije jedini, no to je jedan od markera za koje znamo.

Što se tiče koronavirusa 19, on je različit od SARS-a po nekoliko stvari. Prvo, nije toliko smrtonosan. Kada ulazi u stanice, ubija većinom ljude koji su stariji od 60, 70 godina, ljude koji su bolesni ili ljude koji su superinficirani. Superinfekcija se najčešće događa u bolnicama, kod ljudi koji su u kontaktu s nekoliko podvrsta virusa. U tom se slučaju može raditi i o mladim osobama i tu može doći do smrtne posljedice. To se nažalost dogodilo s nekoliko liječnika u bolnicama u Kini. Druga je stvar kod koronavirusa da on ima vrlo blage simptome kod velikog broja ljudi i zato se tako brzo proširio.

Također, treba reći javnosti da se u Kini koronavirus nije inicijalno počeo širiti na tržnici u Wuhanu. To je počelo najmanje mjesec ili dva prije nego što se virus probio na tržnicu u Wuhanu. Dakle, izvor virusa nije bio na toj tržnici, no svakako jest bio u kineskoj pokrajini Hubei odakle su ga zaraženi ljudi širili, imali simptome. Zaraženi su ga donijeli na tržnicu i na tržnici je potom eksplodirao tako da ga je zdravstveni sustav počeo viđati u velikom broju. Tada su krenule izolacije ljudi koji su bili na tržnici i tada kreću tvrdnje da virus dolazi s tržnice. No to sigurno nije točno; kineski znanstvenici su napravili sekvencioniranje i otkrili su nekoliko drugih mjesta u toj pokrajini za koja tvrde da su primarna legla virusa.

TELEGRAM: Koliko su pouzdani testovi koji se rade na koronavirus?

ĐIKIĆ: Sami testovi, a radi se o polimeraznoj lančanoj reakciji, jako su senzitivni i jako sigurni. Ako su pozitivni, oni mogu potvrditi da je stvarno došlo do kontakta ili ulaska virusa u tijelo osobe koja je pozitivna. Testovi su vjerodostojni, međutim može se dogoditi da je uzorak osobe koja je testirana uzet u fazi kada se još uvijek virus nije proširio do te razine da se može detektirati. Kod nekih ljudi se, primjerice, još uvijek nalazio u plućima, a nije došao do krvi. U tom trenutku čovjek može biti lažno negativan, a virus je pritom u osobi. Dakle, ne radi se o tome da je test nevjerodostojan, već je faza bolesti ili prerana, ili se virus još nije proširio u krv.

TELEGRAM: Zaista se puno priča o zaštitnim maskama, ljudi ih mahnito kupuju. Koliko su one zaista djelotvorne, sprečavaju li širenje virusa i služe li čemu u ovome trenutku? 

ĐIKIĆ: Korištenje maski ima minimalni efekt na obranu od infekcije virusom. Puno su efikasnije mjere izbjegavanja mjesta s velikim brojem ljudi, izbjegavanje kontakta s ljudima koji su bili u direktnom kontaktu sa zaraženima, važno je držati osobnu higijenu, prati ruke. Uopće nismo svjesni koliko često rukama dodirujemo lice i na taj način, osim samoga udisanja, također možemo prenijeti, odnosno unijeti virus. S druge strane, ako vam netko kiše u lice, naravno da će doći do zaraze, ali po cesti ili u prostranim prostorijama virus vam neće doći ne znam otkuda. Čovjek mora biti u dosta bliskom kontaktu s osobom koja širi virus. Osobno, ja ne nosim tu masku i ako bih je nosio, nosio bih je samo kad bih znao da dolazim u kontakt s osobama koje su zaražene pa im želim pomoći ili tako nešto. Tada se čovjek može zaštititi, ali u takvim situacijama maska mora biti više priljubljena licu i stvarno biti kvalitetnija od ovoga što ljudi samo stave i hodaju s time po cesti.

TELEGRAM: Ugroženije skupine ljudi su stariji, ljudi koji imaju tumore, autoimune bolesti… Koje su preporuke za njih? 

ĐIKIĆ: Svi ljudi koji imaju kronične bolesti, primjerice dijabetes je jedna od njih, svi oni imaju veći rizik od zaraze. I za njih je važno da se sada jednostavno malo više paze, da budu oprezni, da ne idu okolo. No to ne znači da se takvi ljudi moraju potpuno izolirati i ne raditi ništa. Ako se pojave simptomi, trebaju odmah doći kod liječnika i testirati se je li došlo do virusa jer se tako, ranijim djelovanjem, i taj manjak imunološkog sustava može kompenzirati.

TELEGRAM: Prema projekcijama, kada se zapravo može očekivati stišavanje cijele priče? 

ĐIKIĆ: Postoji prirodna fluktuacija pojave virusa i njihovog nestanka. Možemo stvarno puno naučiti od virusa gripe; virus influence ubije svake godine preko 50.000, 60.000 ljudi, prošle godine 65.000 ljudi, to je ozbiljan broj. Kod koronavirusa je danas oko 3.000, sigurno će biti još mnogo veći broj, ali kod virusa influence imamo taj jedan vrhunac i onda dolazi do nestanka virusa, i to zato što jednostavno dolazi do prirodnog ciklusa širenja kod ljudi, mnogi postaju otporni, preboljeli su virus i on se ne širi dalje. Drugi dio priče je i prirodni ciklus u okolini, gdje s toplim vremenom virus jednostavno pada u svom kapacitetu umnožavanja i širenja.

Kod koronavirusa zaista ne znam točno predvidjeti, ali mogu reći na primjeru Kine; tamo je to krenulo negdje u listopadu ili studenome. Znači, imali smo prosinac, u siječnju je bio vrhunac i sada u veljači već pada, a vjerujem da će u ožujku ili travnju pasti i puno niže.

TELEGRAM: Koje su vremenske procjene za pronalazak cjepiva protiv koronavirusa i igra li ono za aktualnu, ovogodišnju zarazu?

ĐIKIĆ: Jedino medicinsko sredstvo u borbi protiv virusa, zbog njihove promjenjivosti, do danas su multivalentna cjepiva koja se daju unaprijed, prije nego što se infekcija pojavi. Na temelju toga, ove godine mi možemo stvarati cjepiva za borbu protiv aktualnog koronavirusa, no ona neće biti efikasna ove godine.  Hoće li cjepiva biti stvorena za četiri, šest ili 10 mjeseci, i tako je irelevantno za ovu godinu. Ta će cjepiva biti puno značajnija za sljedeću sezonu. On se možda neće pojaviti sljedeće godine, ja se nadam, ali se za nekoliko godina možda pojavi nova vrsta koronavirusa. I tada na temelju svih ovih koje smo imali – MERS-a, SARS-a i sada Covid-19 – možemo dosta naučiti i stvarati multivalentna cjepiva koja će imati spektrum borbe protiv različitih karakteristika tih virusa.

TELEGRAM: Dosta se, tijekom pojave i širenja najnovijeg koronavirusa, priča o intenzivnoj suradnji znanstvenika diljem svijeta, Reuters barata brojkom od više od 150 znanstvenih radova koji ispituju aspekte bolesti, rade se klinička ispitivanja na virusu… Kako ta međunarodna suradnja znanstvenika po pitanju koronavirusa izgleda u praksi?

ĐIKIĆ: To je vrlo važno pitanje o kojem se može i treba razgovarati i kada prođe ova medijska pažnja prema koronavirusu. Moramo shvatiti da mi danas nemamo nijedan lijek za virus gripe, korone, ebole, kao ni za mnoge druge viruse. Prema tome, prije nego što se pojavi sljedeća opasnost ili pandemija, društva se moraju prebaciti s abnormalnog ulaganja samo u pojedine bolesti koje su, recimo to tako, lukrativne i gdje se može zaraditi na lijekovima. Nužno je početi ulagati. Prvo, u istraživanje, a nakon toga i u stvaranje uspješnijih cjepiva i uspješnijih lijekova koji će blokirati viruse u budućnosti.

O tome je nedavno bilo govora u velikom članku u Time magazinu; jesmo li kao civilizacija spremni za novu pandemiju? Odgovor svih stručnjaka bio je da nismo, i to zato što države niti naše znanstvene institucije ne ulažu dovoljno u istraživanja. To većinom čine različite privatne fondacije i ljudi koji razumiju veliku opasnost. I sada, na temi virusa Covid-19, vidimo kako su se odjednom našla sredstva i iz svjetskih i iz nacionalnih organizacija! Pazite, u Europskoj uniji postoje ogromni fondovi koji mogu dati mogućnost da sada iskoristimo sve svoje znanstvene potencijale kako bismo doznali što više o ponašanju, promjenama i slabostima koronavirusa.

I zato posebno treba zahvaliti znanstvenicima, ljudima koji su sami, svojim sredstvima počeli istraživati, izolirati virus, njegov genom, proteine. Mi to isto radimo u našem laboratoriju, s obzirom na to da je u zgradi do naše infektivna bolnica u kojoj su bila izolirana dva slučaja koronavirusa u Njemačkoj. Upravo od njih smo dobili izolirane viruse, odmah smo testirali kako djeluju na stanice, gledali smo što se događa s cjelokupnim odgovorom, metabolizmom, transkripcijom…

O virusu možemo saznati jako puno u kratkom vremenu, unutar tri-četiri tjedna i znanstvenici danas svoja zapažanja objavljuju odmah, kako bi znanje podijelili s kolegama. I to je idealno, znanost bi trebala biti upravo takva; orijentirana prema širenju znanstvenih podataka i otkrića tako da ih i drugi znanstvenici mogu iskoristiti za neka nova otkrića. Upravo je situacija s koronavirusom jedan od vrlo pozitivnih primjera kako znanstvenici širom svijeta dijele informacije i spoznaje te uspijevaju puno napraviti i saznati u vrlo kratkom vremenu.

---

Na kraju našega razgovora, Đikić je još jednom htio naglasiti važnost potrebe da se u aktualnoj situaciji ne šire panika i histerija. Smatra kako je izrazito važno ne stigmatizirati zaražene ljude kojima je prije svega nužna pomoć. Osim toga, oni nose vrijedne informacije o drugima koji su potencijalno inficirani i uz njihovu pomoć, borba protiv virusa je puno efikasnija, poručuje. Dodaje i kako medijska histerija stigmatiziranja pojedinaca može dovesti do prikrivanja zaraze, bržeg širenja, nasilnih napada i nepotrebnih opasnosti za pojedinca i društvo.

Smatra i kako pretjerana revnost i poruke političara ponekad uzrokuju više štete nego koristi. Istup na Telegramu zaključuje opaskom o mogućnosti zatvaranja granica koja se svako malo poteže u javnom prostoru. Virusi ne poznaju granice, poručuje Đikić, već su se proširili u gotovo sve zemlje EU i najave o zatvaranju granica pojedinih država EU su potpuno nepotrebne. “Potreban je jedinstven stav EU službi i zajedničko informiranje i djelovanje”, zaključuje naš sugovornik.