Javio nam se još jedan gospodin s iskustvom iz Zarazne: 'I ja sam s upalom pluća čekao satima u hladnom šatoru'

Većina hrvatskih medija prenijela je priču žene čiji je otac satima čekao pregled u hladnom šatoru ispred Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. Prema riječima Zrinke Ljevar, njezin otac i ostali pacijenti u šatoru su se smrzavali, a kada je otac konačno došao na red za pregled, on je obavljen u nehigijenskim uvjetima koji su, po mišljenju te gospođe, pogodni za širenje zaraze.

Ravnateljica Klinike Alemka Markotić negirala je većinu njezinih navoda, rekavši kako gospodin iz priče nije čekao onoliko dugo koliko njegova kćer tvrdi. U priopćenju poslanom iz Klinike demantiraju se i tvrdnje o nehigijenskim uvjetima te nedostatku deka. Na ravnateljičine tvrdnje jutros je ponovo reagirala Zrinka Ljevar, s novim optužbama o neadekvatnom tretmanu svoga oca u Klinici Dr. Fran Mihaljević.

A Telegramu se danas javio čitatelj koji je u toj klinici doživio nešto slično onome o čemu piše Zrinka Ljevar. Čitatelj je zamolio da ne spominjemo njegovo ime, ali u detalje nam je prenio svoje iskustvo. Sam kaže da ga je na izlazak u medije potaknula želja da javnost obavijesti o tome kako slučaj o kojem se pisalo nije jedini takav u posljednje vrijeme.

Saznao je da je pozitivan na Covid

Čitatelj koji se javio Telegramu kaže da je otišao na testiranje čim je osjetio simptome. Testiran je prije malo više od tjedan dana. Ustanovljeno je da je pozitivan.

“Iako sam u početku imao blagu kliničku sliku, za vikend su mi se razvile teškoće s disanjem. U ponedjeljak kontaktiram osobnu liječnicu koja mi objašnjava kako gotovo sigurno imam upalu pluća s obzirom na simptome, na što odlučujem provjeriti stanje i tražim da me pošalje na rendgen pluća”, priča, pa objašnjava:

“Trenutno u Zagrebu samo dvije ustanove obavljaju obradu COVID bolesnika: KB Dubrava i Klinika za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević. S obzirom na to da mi je Fran Mihaljević bliže adresi stanovanja, odlučio sam otići tamo.”

Morao je čekati u redu i zvati na telefon

Na pregled je, dakle, otišao u ponedjeljak oko 18 sati, nakon isteka radnog vremena drive-in testiranja. Do bolnice je došao iz smjera ulaza za Hitnu pomoć, objašnjava, i smjesta je uočio golemu gužvu pred šatorima i kontejnerima. U kaosu se zbog, kako kaže, nedostatka jasno istaknutih uputa na početku nije snašao. “Pitam nekoliko ljudi gdje se trebam javiti na trijažu. Trijaža se radi u velikom otvorenom šatoru gdje se nalazi veliki broj vidno bolesnih ljudi, a u šatoru se nalaze 4 kontejnera”, opisuje.

Kako kaže, opet nigdje nije mogao vidjeti bilo kakve upute, ali su mu ljudi koji su čekali u redu rekli da zove na brojeve mobitela koji su bili zalijepljeni na kontejner. Prvo administratora, a potom medicinsku sestru. Tvrdi da mu se administrator javio tek nakon 30 minuta, i to nakon što mu je odbio nekoliko poziva. Trebalo je još 15 minuta da mu se javi medicinska sestra koja je, kaže, sjedila u jednom od kontejnera u šatoru.

“Kada sam napokon došao do medicinske sestre i objasnio simptome i razlog dolaska, poslala me na očitanje vitalnih signala u jedan od kontejnera pod šatorom i obavijestila da će me doktor nazvati na mobitel”, nastavlja. Za očitanje vitalnih signala trebalo je još 15 minuta. Poziv liječnika nakon toga čekao je još 90 minuta, kaže nam čitatelj.

Smrzavanje uz 4 malene infracrvene grijalice

Posebno ističe uvjete u šatoru u kojem je čekao obradu. „Vanjska temperatura tu večer bila je -1 stupanj, a šator ima 4 malene infracrvene grijalice kakve možete vidjeti na terasama kafića. Jedna takva grijalica ne može zagrijati jednu jedinu osobu. U šatoru je bilo dosta teško bolesnih pacijenata, od kojih neki nisu mogli stajati na nogama s velikim poteškoćama disanja, ali oni su sve to zajedno prolazili na isti način. Od svih pacijenata, samo jedan stariji gospodin je dobio deku“, opisuje.

Kada je nakon sat i pol vremena čekanja konačno mobitelom razgovarao s liječnikom, čitatelj je poslan na rendgensko snimanje pluća uz uputu da se nakon toga vrati u šator. „Ispred odjela radiologije, na otvorenome, čekam sat vremena na svoj red za slikanje zajedno s velikim brojem pacijenata koji su tamo iz istog razloga kao i ja: indikacija na upalu pluća!

Razlog dugom čekanju je činjenica da je na odjelu radila samo jedna radiologinja, bez ikakve ispomoći i bez medicinske sestre te je osim prijema i obrade pacijenata morala sama dezinficirati kabine nakon svakog pacijenta“, opisuje kako je izgledalo snimanje pluća.

Čekao je ukupno četiri i pol sata

Nakon obavljenog rendgena čitatelj se, prateći upute liječnika, s nalazom vratio u šator. Tamo više nije bilo nikoga, kaže, jer je radno vrijeme završilo. “Narednih 10 minuta bauljam između raznih šatora i zgrade bolnice i pokušavam doći do informacije tko će mi očitati nalaz. Po putu srećem nekoliko jednako tako zbunjenih ljudi koji se pokušavaju snaći u labirintu šatora i kontejnera”, nastavlja priču.

Konačno je nabasao na odjel Hitne pomoći gdje je dobio upute da u vojnom šatoru pričeka očitanje nalaza. Čekao je još 45 minuta, kada je stigao poziv liječnice koja ga je obavijestila da ima upalu pluća, ali ne tako ozbiljnu da bi zahtijevala hospitalizaciju. Nakon četiri i pol sata čekanja odlazi kući, kako sam kaže, promrznut, pothlađen i bijesan. Uskoro mu se stanje pogoršalo, i uvjeren je da je tome doprinijelo smrzavanje ispred Klinike Fran Mihaljević.

“Provodim noć u groznici. Sutradan razvijam ponovo visoku temperaturu i jače simptome upale pluća”, priča. Uvjeren je da mu se nakon odlaska na Fran Mihaljević stanje pogoršalo. “Na svu sreću, spadam u mlađu dobnu skupinu i nemam komorbiditete što znači da ću vjerojatno preboljeti ovo uz kućno liječenje. Međutim, u svom posjetu bolnici vidio sam strašno puno ljudi, što mlađih, što starijih koji su jako teško bolesni i na očigled za hospitalizaciju, a koji su na isti način morali čekati na hladnoći“, kaže naš čitatelj.

Važna pitanja za Alemku Markotić

Na rad zdravstvenih radnika nema prigovora usprkos dugom čekanju i složenoj proceduri, kaže. Štoviše, njima zahvaljuje na poslu koji obavljaju u teškim uvjetima i, kako je uočio, bez adekvatne logističke potpore. “Jedina pozitivna stvar u cijelom ovom kaosu su upravo ti isti zdravstveni radnici koji daju svoje apsolutne maksimume i trpe teške, loše i nejasne uvjete rada, izlažući se ne samo zarazi, već i ostalim fizičkim i psihičkim bolestima s kojima će se morati jako dugo nositi”, kaže.

Ogorčen je radom Vlade i Stožera jer smatra da vrijeme između dva vala koronavirusa nisu iskoristili da sustav pripreme za nove slučajeve. Posebnu poruku ima za ravnateljicu Klinike, doktoricu Alemku Markotić, čija ga je reakcija na jučerašnje optužbe zbog stanja u bolnici koju vodi razbjesnila. “Koje standarde kvalitete poštujete kada su vam pacijenti s teškim upalama pluća prisiljeni čekati satima i satima u šatorima s temperaturama ispod nule? Po kojim standardima kvalitete je dopustivo da vam osoba poput mene dođe i nakon obrade pothlađena ode doma kako bi joj se simptomi dodatno pogoršali?”, pita.

Čitatelj koji nam se obratio pročitao je priopćenje iz Klinike Dr. Fran Mihaljević na koje također ima prigovora. “Zašto je postupak nabave dodatnih grijaćih tijela i tek sad u postupku, nakon što vas se prozvalo u novinama?”, pita, pa ukazuje na to kako je on zapravo dobro prošao. “Zašto niste osmislili bolji administracijski sustav od nedostupnog call centra pri trijaži? Ne želim ni znati što bi bilo da mi se baterija mobitela ispraznila u cijeloj priči”, napominje naš čitatelj.