Jedan od najbogatijih Albanaca radi hotel u središtu Zagreba, pedesetak metara od Trga bana Jelačića
U zgradi u Praškoj 4, u čijem je prizmelju bila čuvena galerija Karas, nastaje novi hotel u strogom centru
Iako investitori ne žele o tome govoriti, ograđeni pločnik na adresi Praška 4 sugerira da bi se na toj lokaciji mogli uskoro početi radovi na uređenju još jednog hotela. Još je u ožujku ove godine počeo proces izdavanja građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće zgrade i prenamjene u hotel.
Novi objekt bit će par stotina metara od hotela koji u Jurišićevoj ulici, u investiciji procijenjenoj na 14,5 milijuna eura, bivšu zgradu Zagrebačke banke odnosno nekadašnje podružnice Wiener Bankverein, preuređuje Ugo grupa Veljka Župana. Zgradu u Praškoj 4 kupilo je od Zagrebačke banke poduzeće Abau iz Lovrana, čiji je vlasnik albanska tvrtka Gener2.
Od plinovoda do hotela
Naziv poduzeća Abau vjerojatno je akronim inicijala članova uprave i vlasnika iz Tirane – Astrit, Bashkima i Ahmeta Ulaja koji prema podacima iz sudskog registra zastupa tvrtku u Hrvatskoj. Bashim Ulaj redovito je već nekoliko godina na popisu najbogatijih Albanaca. Portfelj ove 20 godina stare kompanije prilično je šarolik: građevinski su div koji gradi stambene zgrade, industrijska postrojenja, hidroelektrane i ceste, a aktivni su u energetskom, telekomunikacijskom i nekretninskom sektoru.
U veljači ove godine najavili su pokretanje prvog televizijskog news kanala A2 u partnerstvu sa CNN-om čiji je početak rada planiran krajem godine. Posebno se ponose što su partneri u izgradnji Jadranskog plinovoda. Ruta TAP-a (Trans Adriatic Pipeline) kroz Albaniju iznosi 211 kilometara.
Zaba tražila 3,2 milijuna eura
Zastupnik tvrtke Abau, zagrebački odvjetnik Boran Bušurelo, kaže kako u ovoj fazi projekta ne može otkriti detalje. Abau iz Lovrana je u poslovnim knjigama prikazao da su prošlu godinu završili s gubitkom od milijun eura, što se objašnjava ulaganjem u dugotrajnu imovinu.
Nije najjasnije odakle interes velike građevinske firme za ulaganjem u relativno mali hotel, čija površina ne prelazi dvije tisuća kvadrata, no iz upućenih izvora doznajemo da tvrtka Abau ima veće ambicije prema hotelskom businessu u Hrvatskoj.
Prije dvije godine iseljena Galerija Karas
Zgradu su kupili od Zagrebačke banke koja je prodaju te nekretnine, uz aneks zgrade u Praškoj 2 čija je površina oko 390 metara četvornih, oglasila još 2015. Početna je cijena iznosila 3,2 milijuna eura. Krajem 2015. iseljena je i Galerija Karas koju je 1986. projektirao Ivan Crnković.
Uređenje tog izložbenog prostora spada u sam vrh zagrebačkih interijera iz sredine osamdesetih, rame uz rame s najboljim tadašnjim ostvarenjima Ines i Nikole Filipovića te Nenada Fabijanića. “U tom kontekstu možemo govoriti o jednom od amblematskih ostvarenja tog vremena, koje zauzima istaknuto mjesto u povijesti hrvatske arhitekture s kraja 20. stoljeća”, kaže povjesničar umjetnosti Krešimir Galović.
Dvokatnica nasuprot templa
Dvokatna stambena kuća na toj je adresi izgrađena 1869. godine. Projektirao ju je Janko Jambrišak, a kao izvorni vlasnik vodio se te godine Ivan Metelko. Kasnije će, 1931. godine, uz tu zgradu po projektu Rudolfa Lubynskog niknuti trgovački pasaž Marićev prolaz i poslovna grada Shella.
Stambena dvokatnica u Praškoj 4 nije uvedena u arhitektonski vodič Zagreba niti je posebno značajna, ali je ugledna povjesničarka zagrebačkog urbanizma Snješka Knežević spominje u kontekstu znamenja židovske prisutnosti koji su bili obilježeni u urbanu memoriju grada međuratnog i još ranijeg razdoblja.
“U Praškoj u kojoj je bila smještena sinagoga s desne strane, nasuprot templu, redali su se od Jelačićeva trga do kraja ulice židovski lokali: Schnellerova radnja štampilja, Blauova trgovina fine papirnate galanterije i naliv-pera, Pristerov frizeraj i parfumerija, Pollakova rukavičarska radnja, Rossekampova trgovina muzikalija, elitna krojačnica Makab”, opisuje.
Na adresi Praška 4 bila je smještena drogerija Laokon magistra farmacije Oscara Rosenfelda. “Na suprotnoj strani, na uglu Jelačićeva trga bila je Komercijalna banka, pokraj nje Hirschlova trgovina svile, modnih štofova i engleske konfekcije, na kraju Hafnerova delikatesna radnja s košer-proizvodima, među njima glasovitim guščjim paštetama”, opisuje gospođa Knežević. Svi židovski lokali netragom su nestali 1941., nakon uspostave ustaške vlasti.