Život

Jedan od najbogatijih Albanaca radi hotel u središtu Zagreba, pedesetak metara od Trga bana Jelačića

U zgradi u Praškoj 4, u čijem je prizmelju bila čuvena galerija Karas, nastaje novi hotel u strogom centru

FOTO: Vjekoslav Skledar

Iako investitori ne žele o tome govoriti, ograđeni pločnik na adresi Praška 4 sugerira da bi se na toj lokaciji mogli uskoro početi radovi na uređenju još jednog hotela. Još je u ožujku ove godine počeo proces izdavanja građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće zgrade i prenamjene u hotel.

Novi objekt bit će par stotina metara od hotela koji u Jurišićevoj ulici, u investiciji procijenjenoj na 14,5 milijuna eura, bivšu zgradu Zagrebačke banke odnosno nekadašnje podružnice Wiener Bankverein, preuređuje Ugo grupa Veljka Župana. Zgradu u Praškoj 4 kupilo je od Zagrebačke banke poduzeće Abau iz Lovrana, čiji je vlasnik albanska tvrtka Gener2.

Od plinovoda do hotela

Naziv poduzeća Abau vjerojatno je akronim inicijala članova uprave i vlasnika iz Tirane – Astrit, Bashkima i Ahmeta Ulaja koji prema podacima iz sudskog registra zastupa tvrtku u Hrvatskoj. Bashim Ulaj redovito je već nekoliko godina na popisu najbogatijih Albanaca. Portfelj ove 20 godina stare kompanije prilično je šarolik: građevinski su div koji gradi stambene zgrade, industrijska postrojenja, hidroelektrane i ceste, a aktivni su u energetskom, telekomunikacijskom i nekretninskom sektoru.

U veljači ove godine najavili su pokretanje prvog televizijskog news kanala A2 u partnerstvu sa CNN-om čiji je početak rada planiran krajem godine. Posebno se ponose što su partneri u izgradnji Jadranskog plinovoda. Ruta TAP-a (Trans Adriatic Pipeline) kroz Albaniju iznosi 211 kilometara.

Zaba tražila 3,2 milijuna eura

Zastupnik tvrtke Abau, zagrebački odvjetnik Boran Bušurelo, kaže kako u ovoj fazi projekta ne može otkriti detalje. Abau iz Lovrana je u poslovnim knjigama prikazao da su prošlu godinu završili s gubitkom od milijun eura, što se objašnjava ulaganjem u dugotrajnu imovinu.

Nije najjasnije odakle interes velike građevinske firme za ulaganjem u relativno mali hotel, čija površina ne prelazi dvije tisuća kvadrata, no iz upućenih izvora doznajemo da tvrtka Abau ima veće ambicije prema hotelskom businessu u Hrvatskoj.

Prije dvije godine iseljena Galerija Karas

Zgradu su kupili od Zagrebačke banke koja je prodaju te nekretnine, uz aneks zgrade u Praškoj 2 čija je površina oko 390 metara četvornih, oglasila još 2015. Početna je cijena iznosila 3,2 milijuna eura. Krajem 2015. iseljena je i Galerija Karas koju je 1986. projektirao Ivan Crnković.

Uređenje tog izložbenog prostora spada u sam vrh zagrebačkih interijera iz sredine osamdesetih, rame uz rame s najboljim tadašnjim ostvarenjima Ines i Nikole Filipovića te Nenada Fabijanića. “U tom kontekstu možemo govoriti o jednom od amblematskih ostvarenja tog vremena, koje zauzima istaknuto mjesto u povijesti hrvatske arhitekture s kraja 20. stoljeća”, kaže povjesničar umjetnosti Krešimir Galović.

Dvokatnica nasuprot templa

Dvokatna stambena kuća na toj je adresi izgrađena 1869. godine. Projektirao ju je Janko Jambrišak, a kao izvorni vlasnik vodio se te godine Ivan Metelko. Kasnije će, 1931. godine, uz tu zgradu po projektu Rudolfa Lubynskog niknuti trgovački pasaž Marićev prolaz i poslovna grada Shella.

Stambena dvokatnica u Praškoj 4 nije uvedena u arhitektonski vodič Zagreba niti je posebno značajna, ali je ugledna povjesničarka zagrebačkog urbanizma Snješka Knežević spominje u kontekstu znamenja židovske prisutnosti koji su bili obilježeni u urbanu memoriju grada međuratnog i još ranijeg razdoblja.

Praška (tada Ulica Marije Valerije) 1910.

“U Praškoj u kojoj je bila smještena sinagoga s desne strane, nasuprot templu, redali su se od Jelačićeva trga do kraja ulice židovski lokali: Schnellerova radnja štampilja, Blauova trgovina fine papirnate galanterije i naliv-pera, Pristerov frizeraj i parfumerija, Pollakova rukavičarska radnja, Rossekampova trgovina muzikalija, elitna krojačnica Makab”, opisuje.

Na adresi Praška 4 bila je smještena drogerija Laokon magistra farmacije Oscara Rosenfelda. “Na suprotnoj strani, na uglu Jelačićeva trga bila je Komercijalna banka, pokraj nje Hirschlova trgovina svile, modnih štofova i engleske konfekcije, na kraju Hafnerova delikatesna radnja s košer-proizvodima, među njima glasovitim guščjim paštetama”, opisuje gospođa Knežević. Svi židovski lokali netragom su nestali 1941., nakon uspostave ustaške vlasti.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu