Jedna novinarka bila je u onoj zakladi koja za 200.000 dolara zamrzava tijela ljudi, da vidi je li prevara

Izvana, uredi najvećeg centra za krioničko zamrzavanje u Americi zapravo više djeluju kao mjesto radnje serije Office, piše novinarka Vicea Mary Pilon. Sjedište fundacije Alcor Life Extension smješteno je u Scottsdaleu i ako se želite sresti sa smrznutim tijelima ljudi i kućnih ljubimaca, morate krenuti prema pustinjama Arizone.

Krionika je metoda zamrzavanja tijela na ekstremno niskim temperaturama u nadi da će ih se u budućnosti moći oživjeti. Dok je stizala u urede Alcora, novinarka Vicea bila je skeptična. Devet zaposlenika te neprofitne organizacija smješkalo se dok su zujali srebrnim hodnicima. U prostorima fundacije trenutno se čuva 149 tijela i glava. Među njima su, recimo, jedan poznati kineski pisac znanstvene fantastike, ikona bejzbola Ted Williams i djevojčica iz Tajlanda.

Ima li krionika uopće smisla?

Žele se proširiti. Više od 1100 ljudi predbilježilo se na zamrzavanje. Četvrtina njih radi nešto u vezi tehnologije. No, ima li krionika uopće smisla? Kiritičara je mnogo i glasni su. Praksa je u mnogim dijelovima svijeta ileglana. Na primjer u Francuskoj i u dijelovima Kanade. Mnogi tvrde da organizacije poput Alcora daju lažnu nadu ljudima koji su ranjivi, da se radi o prevari u kojoj se od novih mušterija uzima novac kako bi stare održali zamrznutima.

Neuroznanstvenik Michael Hendrics krioniku je nazvao lažnom znanošću koja profitira od nade i koja zaslužuje bijes i prijezir. No, Linda Chamberlain, jedna od suosnivača koji su 1972. pokrenuli Alcor, krioniku opisuje kao nešto oslobađajuće. Chamberlain kaže da je i sama predbilježena za zamrzavanje, a da je njen muž Fred, koji je 2012. umro od raka, već zamrznut. “Bar znaš da postoji mogućnost da ćeš dobiti drugu šansu ako ti se nešto loše dogodi” kaže.

Tvrde da ne obećavaju besmrtnost

Chamberlain i njen muž upoznali su se na jednom od prvih skupova o krionici još šezdesetih. Veći dio njihova braka dugog 46 godina radila je u Alcoru. I dalje je tamo, sada na pola radnog vremena kao menadžer u posebnim projektima. “Tako mu mogu biti blizu i mogu ga paziti”, kaže. “Fred i ja planirali smo ostati zajedno. Nisam se preudavala ni išta slično. Dobit ću ga natrag”, dodaje.

Nešto slično krionici prvi je spomenuo Benjamin Franklin još 1773. kada je u pismu prijatelju pisao o očuvanju tijela “na takav način da će ih kasnije možda ponovno biti moguće vratiti”. Temelj današnjeg pokreta je djelo akademika Roberta Ettingera iz 1964. godine The Prospect of Immortality. Iako je naslov Ettingerova djela doista provokativan, Alcor ne obećava besmrtnost.

Računaju na napredak ljudi u budućnosti

Nekakva općenita ideja je da, iako mi koji živimo danas ne možemo znati kakvi će ljudi biti u budućnosti, svejedno vrijedi vjerovati da će biti pametniji i napredniji od nas i da postoji mogućnost da će se razviti tehnologije kojima će nas moći vratiti u život. Ljudi koji vjeruju u krioniku ne pripadaju sektama, nisu isključivo profiteri ni čudaci. Samo ih intrigira ljudski potencijal, priča Max More, CEO Alcora.

“Nitko od nas to zapravo ne želi“, govori More o umiranju, “Plutati u spremniku tekućeg dušika bez mogućnosti da upravljamo svojom sudbinom. Ta je idea dosta neprivlačna. No svakako je bolja od pomisli da nas izjedaju crvi i bakterije ili da smo spaljeni. Krionika je šansa, ne sigurnost. Ne možemo garantirati da će se tehnologija koja će ljude moći vraćati u život biti razvijena. Ali čini nam se vjerojatnim”, kaže More.

U sobi u kojoj zamrzavaju tijela ili samo glave

Alcorove cijene su dosta visoke. Očuvanje cijelog tijela košta 200.000 dolara, samo glave 80.000, a možete smrznuti i kućnog ljubimca. Oko polovice troška odlazi na skrb o pacijentu nakon što je zamrznut, a postoji i mogućnost plaćanja kroz police životnog osiguranja. “Mnogi misle da je ovo samo za bogataše, ali ako plaćate kroz životno osiguranje, dođe vam kao da svaki dan platite šalicu kave“, kaže More.

Novinarku Vicea More je odveo u sobu u kojoj zamrzavaju tijela. Izgleda pomalo kao sala za operacije. Kod ljudi koji su umrli od teških bolesti važno je da je vrijeme od smrti od zamrzavanja što kraće. U tijelo se ubrizgava 16 ili 17 različitih supstanci poput antikoagulansa i antacida. Sve se snima GoPro kamerama, što za obitelji, što za istraživače. Iako se cijeli proces doimao profesionalnim, novinarka je imala čudan osjećaj.

Ostaju li stara sjećanja nakon buđenja?

Morea je pitala hoće li se generalna atmosfera oko krionike ikada normalizirati. Odgovorio je da su relativno nedavne medicinske inovacije poput in vitro oplodnje i transplantacije organa također jednom bile nevjerojatne, a danas pomažu ljudima.

“Mislim da smo mi malo nalik Leonardu Da Vinciju kada je dizajnirao helikopter. Ljudi su vjerojatno mislili da je malo lud, ali bio je u pravu. Ili recimo, još šezdesetih se činilo da je ideja o slanju čovjeka na Mjesec potpuno apsurdna, a ostvareno je u manje od 10 godina“, kaže. Ostaju pitanja o tome hoće li se čovjek, ako se probudi nakon smrzavanja, osjećati isto kao što se osjećao kada je prvi puta bio živ. Koliko se toga može sjećati? Hoće li se sjećati pina s kreditne kartice? Hoće li se sjećati vremena provedenog s najmilijima?

Misli da će se čekati između 50 i 150 godina

More je izvukao sken mozga Freda Chaimberlaina. Pokazao je na različite dijelove obojane neonski rozo, ljubičasto i plavo. “Lako je vjerovati da su sjećanja netaknuta. Sve je još uvijek tu“, rekao je. U njegovoj viziji budućnosti, oživljavanje bi trebalo biti moguće. Samo, ne zna točno kada. Možda će trebati između pedeset i 150 godina.

U Alcoru trenutno ima mjesta za 1000 tijela. Zamotana su u neku vrstu vreće za spavanje, smještena u alumijinsku kukuljicu i spremljena u spremnik s po tri druga tijela i pet glava. Iako prostorija u kojoj se čuvaju ima i rezervni akumulator, More kaže i da nestane struje, da bi tijela ostala smrznuta par tjedana.

Neka neobična skupina optimista

Novinarka Vice piše da je možda i najčudnija stvar na koju je naišla u posjeti Alcoru zapravo optimizam. Koliko god se ludo mogu činiti, ljudi koji vjeruju u krioniku u svojoj osnovi vjeruju u svijet koji će biti bolji od današnjeg. “Rekao bih da su svi naši članovi optimisti. Znam neke prilično nesretne ljude koji vjeruju da sve odlazi kvragu. Morate imati barem tehnološki optimizam. Vjerovati da će stvari napredovati. Mislim da je većina krioničara optimističnija od ostalih ljudi.

Ljudi stalno kukaju kako je danas grozno. Kao da je najgore ikad. Samo probajte zamisliti kakav je svakodnevni život bio prije 100 ili 500 godina. Želite li stvarno živjeti u vremenu u kojem vas je netko mogao posjedovati? U kojem nije bilo antibiotika i lijekova za bolove? Ne hvala!”, kaže More.