Jednim je intervjuom preko noći stekao pola milijuna pratitelja i promijenio život mlade beskućnice

“Bipolarnost zna biti zabavna. Kada sam manična sve oko mene čini se prekrasnim, sve sjaji, puna sam energije i imam osjećaj da mogu napraviti sve što poželim. No, ubrzo nastupi toliko jaka epizoda depresije da nemam snage dići se iz kreveta.”

Ovako je svoju priču o suživotu s bipolarnim poremećajem započela Victoria iz San Diega. “Srednju školu sam jedva završila, svako malo završavala sam na bolničkom liječenju. Epizode manije i depresije toliko su se brzo izmjenjivale da sam često imala osjećaj da gubim kontrolu nad svojim životom”, prisjetila se.

Stvarne i šokantne priče

Konačnu dijagnozu Victoria je dobila s 19 godina. “Doživjela sam nekoliko teških životnih padova nakon kojih sam mislila da neću smoći snage nastaviti živjeti. No, otkako uzimam terapiju napokon upravljam svojim životom”, rekla je dodavši da ju iznimno veseli što će uskoro ostvariti svoj dugogodišnji san i diplomirati na Učiteljskom fakultetu.

Jedna je to od onih priča koje su toliko teške da je naprosto teško povjerovati da su istinite. Upravo takve priče se višestruko nagrađivani fotograf Mark Laita trudi ispričati.

Štoviše, prije nekoliko godina pokrenuo je svoj YouTube kanal koji danas ima više od četiri milijuna pretplatnika i na kojem objavljuje šokantne priče stvarnih ljudi s margine društva.

Uz pomoć interneta se mijenjaju životi

I 21-godišnja Kelly iz Los Angelesa bila je jedna od 1200 njegovih sugovornika, a s njezinom je srceparajućom pričom stekao najveću popularnost. Video u kojem je Kelly ispričala svoje potresno iskustvo zlostavljanja i života na cesti koji ju je s 11 godina gurnuo u ralje ovisnosti pregledalo je više od šest milijuna ljudi, a Markov YouTube kanal Soft White Belly u rekordnom roku je dobio oko 500.000 novih pretplatnika.

Nakon objave pratitelji su željeli pružiti pomoć mladoj Kelly pa je fotograf pokrenuo GoFundMe kampanju kojoj je početni cilj bio prikupiti 5000 dolara. Publika je naposljetku prikupila više od 28.000 dolara, što je u konačnici i promijenilo Kellyin život.

Želio je napraviti nešto značajno

Mark je oduvijek bio socijalno osviješten i slab na ljude koji žive u neimaštini i teškim životnim situacijama. Još kao 14-godišnjak u Chicagu je počeo snimati portrete beskućnika čije su mu priče bile intrigantne, a fotografija mu je postajala sve zanimljiviji tinejdžerski hobi kojim je popunjavao svoje slobodno vrijeme.

No, put ga je vrlo brzo odveo u komercijalne vode u kojima je fotografirao za reklame i promocije proizvoda velikih kompanija. Nakon nekoliko desetljeća rada, shvatio je kako ne želi da njegova ostavština bude to što je bogatim ljudima pomagao još više se obogatiti.

Nevjerojatna svjedočanstva ljudi

Htio je napraviti nešto više, da iza njega jednog dana ostane nešto što zaista vrijedi. I tako je pokrenuo projekt Soft White Underbelly s ciljem prikazivanja životnih priča iza kojih stoje marginalizirani članovi društva.

Kroz nevjerojatna svjedočanstva ljudi iz Los Angelesa, Laiti svijetu donosi svojevrsni apel o važnosti prihvaćanja i nužnosti pridavanja pažnje onima koji se suočavaju s raznim životnim problemima.

Tehnologijom pronalazi svoj glas

Upravo se takvi ljudi suočavaju sa stigmatizacijom i diskriminacijom, što negativno utječe na njihovo mentalno i fizičko zdravlje. Njihov se glas često ne čuje, no ljudi poput Marka dokazuju upravo suprotno.

Donosimo vam inspirativne priče onih koji su se suočili sa svojim preprekama i osvojili naša srca. Iz dana u dan dokazuju da ništa ne može stati na put njihovoj volji i energiji. Pokreću kompanije, razvijaju inovacije, kreiraju sadržaj i nikad ne odustaju. Njihove priče naša su inspiracija za Svijet istih mogućnosti.

Fokus je na onima koji su na margini društva

“Videozapisi su namijenjeni podizanju svijesti o stvarima koje su pokvarene u našoj zemlji. Ako se ne osvrnemo na njih, bit će sve gore i gore”, kazao je Mark jednom prilikom.

Kalifornija ima ogroman problem s beskućništvom, a fotografova posebno slaba točka su upravo beskućnici. Razgovarao je s tisućama njih i zaključio kako je to problem koji se naprosto ne može riješiti.

“Ovisnost o drogama, poteškoće s mentalnim zdravljem i duboke traume iz djetinjstva su najčešći kamen temeljac beskućništva. Da bi osoba bila cjelovita i sposobna funkcionirati u društvu, potrebno je riješiti gotovo sve ove stvari. To je nemoguće”, rekao je u jednom intervjuu naglasivši pritom da su beskućnici i dalje ljudi kojima moramo nastaviti pomagati.

Iako često ne prihvaćaju pomoć, Mark ne odustaje

Zato Mark, kad ugasi svjetla kamere kreće u akciju. Ako ne organizira crowfounding kampanje poput one koju je pokrenuo za Kelly, surađujući s lokalnim udrugama nudi pomoć protagonistima iz svojih videa. U Los Angelesu je primjerice aktivno surađivao s Monikom Dinkins iz Udruge Patrick Cody koja je u njegovom serijalu pod nazivom “Talks on helping”, objasnila kako pomaganje izgleda u praksi.

“Otkako si objavio prvi video doveo si k meni jako puno ljudi. Iako su nam mnogi rekli da žele pomoć u obrazovanju, dobivanju posla, terapije pa i programa rehabilitacije, nisu se pojavili na sastanku u udruzi. Često ljudi nisu spremni primiti pomoć. Većini tih ljudi okolina cijeli život govori da ne zaslužuju pomoć i zato ne osuđujem nikoga tko se nije pojavio”, kazala je na što je Mark dodao: “Što ne znači da im nećemo dati drugu priliku, zar ne?”

Kolekciju fotografija pretočio je u knjigu

Inspiraciju za naziv kanala pronašao je u povijesnoj priči Winstona Churchilla iz Drugog svjetskog rata, a u kojoj je savjetovao SAD kako najbolje napasti Njemačku. Pritom je Italiju nazvao Soft Underbelly of Europe, aludirajući na to da je upravo ta zemlja najranjiviji dio kroz koji se može slomiti tadašnju ratnu velesilu.

Tako Mark u svojim videima prikazuje ranjive članove društva koji su proživjeli mnoge nedaće. Razne ljudske emotivne sudbine je u obliku fotografija okupio u kolekciju pod nazivom Lower 48, nazvanoj po broju država koje je posjetio bilježeći mnogobrojna bolna svjedočanstva.

Fasciniraju ga ljudi

Fotografije je, između raznih komercijalnih projekata, prikupljao tijekom nekoliko godina, a one predstavljaju izravne portrete pojedinaca i parova diljem SAD-a. Njima je htio prikazati razlike u klasama i kulturama, a Lower 48 naposljetku je pretočio u knjigu Created Equal.

Iako je Mark danas najpoznatiji po fotografijama mrtve prirode i raznih komercijalnih proizvoda, prenošenje priča ljudi putem fotografija i videa ono je što ga najviše zanima i fascinira. To potvrđuje i svojim svakodnevnim radom na projektu Soft White Underbelly.

Ubrzani tečaj empatije

Posebnim osvjetljenjem, kutom snimanja i montažom ističe dramatičnost životnih priča sugovornika. “Biti u stanju iskreno prenijeti ono što imaju za reći vrlo mi je važno”, istaknuo je.

Mark je intervjuirao više od 1200 ljudi, no samo dio tih razgovora objavljen je na njegovom YouTube kanalu za koji voli reći da je ubrzani tečaj empatije.

Fotograf tvrdi da ljudi rado dolaze ispričati svoje priče, a njegovi sugovornici potvrdili su mu da im je snimanje videa vrlo katarzično te im pomaže riješiti se tereta koji ih guši.

Društvene probleme ne treba zanemarivati

Mark kaže kako ovim projektom nastoji pomoći budućim generacijama da zapažaju probleme oko sebe te da shvate da ih ne treba zanemarivati.

Želja mu je da počnu uočavati one koji se bore s vlastitim poteškoćama te da se potrude uvesti promjene koje će smanjiti razlike među ljudima.

Iako je jednom prigodom priznao da je vođenje projekta vrlo iscrpljujuće, u budućnosti ga namjerava proširiti kako bi mogao donositi priče i iz svih krajeva SAD-a. Smatra kako se bilo gdje može pronaći netko tko je u teškoj situaciji te kome je potrebno pružiti pomoć, na bilo koji način.

Sadržaj nastao u suradnji s Hrvatskim Telekomom.