Još uvijek niste sigurni kad bi klinci trebali ići na spavanje? Znanost je vrlo jasna: što ranije

Sve je više dokaza da odlazak djece u krevet oko sedam sati navečer smanjuje rizik pretilosti u budućem životu, djeca rastu i razvijaju se bolje, postižu bolje rezultate u obrazovanju i emocionalno su stabilniji. “Prirodni ritam djece je da odlaze na spavanje puno ranije od odraslih, a ostaju li do kasna budni kao roditelji, smanjuju im se šanse da rastu zdravije i u učenju postignu najbolje moguće rezultate”, upozorava profesor pedijatrije Andrew J. Bernstein, sa sveučilišta Northwestern.

Preporučuje se da djeca koja imaju manje od godine dana spavaju 12 do 16 sati, djeca od jedne do 2 godine 11 do 14 sati, od 3 do 5 godina 10 do 13 sati. Dokazi ukazuju na to da manje sna narušava sposobnost djece da uče, zadrže informacije i upravljaju svojim osjećajima. Također se stvara predispozicija ka različitim zdravstvenim problemima, osobito prema pretilosti.

Spavanjem preko dana nije zamjena

U nedavnoj studiji, objavljenoj u časopisu The Journal of Pediatrics, znanstvenici su pratili skoro 1000 predškolske djece do adolescentske dobi, bilježeći vrijeme odlaska na spavanje od četvrte do petnaeste godine. Rezultati su pokazali da je 39 posto djece koja su išla u krevet iza 8 sati postalo pretili tinejdžeri, u usporedbi sa samo 10 posto vršnjaka koji su išli spavati ranije.

Jedna studija iz 2015. godine pokazala je da se pretilost kod djece ne može objasniti samo trajanjem sna. Dodatne studije sugeriraju da spavanje tijekom dana, da bi se nadoknadio manjak sna noću, nema isti korisni učinak kada se radi o smanjenju debljine kod djece. Kako djeca rastu, san je i dalje vrlo važan ali zbog drugih razloga, zbog poboljšanja svladavanja školskog gradiva i veće emocionalne stabilnosti. Ako je higijena spavanja djece loša već u ranoj dobi, vrlo je teško potaknuti zdrave navike.

Kako ih naučiti higijeni spavanja

Niti jedna metoda odlaska na spavanje ne funkcionira za svaku obitelj jednako ali ima dosta malih stvari koje roditelji mogu napraviti da bi potaknuli raniji odlazak na spavanje. Bernstein preporučuje korištenje plišanih životinja, odvajanje djeteta od spavanja u roditeljskom krevetu te postupno produživanje vremena ostavljanja djece same u njihovim krevetićima da bi brže razvili sposobnost da sami zaspu.

“Na početku bi moglo biti puno suza”, kaže Bernstein “ali će djeca puno manje plakati tijekom života ako ih naučimo da idu rano spavati.”