Kakav girl power iz 10. stoljeća! Znanstvenici dokazali da je žena zbilja bila među Vikinzima

Skandinavske zemlje poznate su kao napredne po pitanju rodne ravnopravnosti, a čini se kako bi ta tradicija mogla biti ukorijenjena na tim prostorima od davne prošlosti. Još u 2017. godini pisalo se o otkriću da davno pronađeni ostatci grobnice iz 10. stoljeća u vikinškom naselju Birka (u današnjoj Švedskoj) pripadaju ratnici visokog vojnog ranga, a ne ratniku, kako se dugo smatralo.

Tad se u javnosti iznimnom brzinom razvila žestoka rasprava. Tvrdnje znanstvenika su brzo stavljene pod povećalo, jer je bilo naprosto nevjerojatno da je jedna žena mogla zauzeti tako važan položaj u društvu. Prije nekoliko dana objavljena je studija koja izravno adresira sve sumnje, odgovara na sva pitanja postavljena tijekom žustre javne rasprave, i konačno potvrđuje: kostur pronađen u naselju Birka pripada ženi.

Misterij groba Bj.581

Davne 1878. arheolog Hjalmar Stolpe otkrio je vikinško naselje Birka, koje je vrhunac svog razvoja doživjelo u 8. i 9. stoljeću. Pronađeno je nekoliko groblja koja su sadržavala brojne artefakte i ostatke kostura. Između ostalog, pronađen je posebno zanimljiv grob; nešto za što se do nedavno mislio da je arhetip groba ratnika visokog vojnog položaja. Bilo je očito da se radi o važnoj osobi, na to je upućivao počasni ukop.

U grobu je položeno brojno oružje; sjekira, koplje, mač, luk i strijele, dva konja i torba malenih figura za igru, za koje se smatra da su simbolizirale vojni položaj pokopane osobe. Ostaci iz ovog groba su označeni su kao grob Bj. 581. Tijekom istraživanja u 70-im godinama prošlog stoljeća otkrilo se kako anatomija indicira da se radi o ženskom kosturu. Bilo je to prilično nevjerojatno, jer bi značilo da je žena zauzela vodeći položaj u vikinškom društvu, pa su te indikacije ignorirane.

XX kromosomi

A onda se u 2017. godini pojavila studija koju potpisuje Charlotte Hedenstierna-Jonson, arheologinja iz Uppsale u Švedskoj. Studija sadrži analizu genoma i utvrđeno je da ostatci sadrže XX kromosome, dakle, nije bilo previše prostora za sumnju, ovdje se radi o ženi. Iako su dokazi bili prilično jasni, javnost, kao i akademska zajednica, reagirala je burno.

Učestalo su se pojavljivala pitanja poput onog “jesu li znanstvenici analizirali ispravne kosti”, ili “jesu li možda izgubljeni ostatci muškog kostura iz istog groba, kojem zapravo pripadaju svi počasni artefakti”, te “je li možda pronađeno tijelo pripadalo ženi koja se identificirala kao muškarac?”. Nova studija, objavljena prije nekoliko dana, konačno je tu raspravu završila. Istraživanje je predvodio Neil Price, professor arheologije na istom sveučilištu, u švedskom gradu Uppsala.

Kostur je možda zabunom dospio u grob?

Nova studija elegantno odbacuje sumnje da su predmet analize iz 2017. godine bile kosti iz neke druge grobnice koje su se možda ljudskom pogreškom zagubile i naknadno zabunom dodane zbirci ostataka iz sporne ratničke grobnice Bj.581.

U studiji znanstvenici objašnjavaju kako te sumnje odbacuju zbog preciznog sustava označavanja arheologa Stolpea koji je još u 19. stoljeću pronašao grobnicu, i njegovih nacrta iskapanja koji se savršeno podudaraju s trenutnim stanjem u zbirci.

Možda je u grobu bio i kostur muškarca?

Jedno od predstavljenih protuargumenata bio je da su se ostatci ženskog kostura našli tamo jer se radi o supruzi nekog važnog ratnika. Zastupnici ovog argumenta pretpostavljali su da su kosti muškarca izgubljene. Tome u prilog mogla bi ići činjenica da su u 70-ima u zbirci ostataka iz spornog groba Bj.581 pronađene i tri bedrene kosti koje su po svoj prilici mogle pripasti isključivo skeletonu muškarca. Ipak, kasnije se utvrdilo da su ti ostatci bili iz zbirke označene drugim brojem, Bj. 854, tj. da pripadaju drugom grobu, koji je usput i stoljeće starija od ostataka ratnice ukopane u grobu Bj.581.

Možda to uopće nije ratnički grob?

Od davnog 19. stoljeća, kad je grob pronađen, bilo je posve sigurno da se radi o grobu s ratničkim obilježjima. Sumnje su se pojavile tek kad se saznalo da je u grobu bila pokopana žena. Iako na njezinom kosturu nisu pronađene ozlijede koje bi dokazale da je sudjelovala u borbama, znanstvenici upozoravaju da pojam ratnika u tadašnjem društvu nije nužno značio izravno sudjelovanje u bitkama, moglo se raditi i o vojnom rangu drugačijeg karaktera. Zbog prevladavajućeg broja dokaza poput položaja groba, artefakata i načina na koji je osoba ukopana, u studiji navode kako su uvjereni da ostatci iz grobnice Bj.581 pripadaju ženi koja je živjela kao profesionalna ratnica.

Je li se ova ratnica identificirala kao žena?

Biološki gledano, sigurno se radi o ženi, no, koji je bio njezin rod? Mnogi su ranije sugerirali da se radi o transrodnoj osobi. To ostaje misterij, kažu znanstvenici u novoj studiji. Nastavljaju kako ne znaju dovoljno o pojmu rodnog identificiranja u vikinškoj kulturi, ali da ne odbacuju nijednu mogućnost: „Moguće je da je ova osoba preuzela društvenu ulogu muškarca, ali zadržala identitet žene.“

“Ona izaziva naše predrasude”

Autori studije kažu da su bili jako iznenađeni jer mnogi njihovi kolege radije daju prednost utabanim stereotipima, umjesto predstavljenim, vrlo jasnim dokazima. “Ne mislimo kako u ovom grobu baš moraju biti ostaci žene, ali zanimljivo nam je da svi dokazi upućuju na to. No, tijekom našeg istraživanja otkrili smo kako velik broj ljudi misli da to ne smiju biti ostaci žene.” piše u studiji.

Iako se trenutno radi o iznimci, a ne pravilu, predviđaju kako će se u budućnosti otkriti više ovakvih slučajeva. Završavaju u pomalo sentimentalnom tonu, opraštajući se od nepoznate ratnice koju su proučavali: “Ona izaziva naše predrasude. Uputila nas je u novu dimenziju razumijevanja doba Vikinga”, napisali su.