Kako će ova online nastava utjecati na mentalno stanje djece? Ugledna psihologinja objašnjava za Telegram

Tjedan koji je počeo u ponedjeljak 16. ožujka, za većinu je Hrvata označio nov način života, posve prilagođen i podređen pandemiji kakvu moderan svijet ne pamti. S jasnim uputama za ostanak kod kuće, tog je ponedjeljka lansirano školovanje na daljinu. Osam tjedana kasnije, mjere zaštite od virusa se relaksiraju, planira se povratak najmlađih učenika u škole, no nastava na daljinu, koja ide dalje, postala je sastavni dio obiteljske dinamike.

“Dodijeljena je i djeci i roditeljima i učiteljima. Dobrim se dijelom nadovezala i na izostanak nastave u prvom polugodištu”, govori cijenjena zagrebačka psihologinja Tanja Sever, s kojom je Telegram opširno razgovarao o psihološkim aspektima školovanja koje je prilagođeno pandemijskim uvjetima. Specijalistica kliničke psihologije, koja se već 20 godina u vlastitom psihološkom centru bavi dijagnostikom, tretmanom i terapijom djece i mladih, kaže kako je nastava na daljinu stigla uz dva psihološki vrlo zahtjevna oblika života – izostanak strukture dana i suživot.

Trajno dotaknuti nastavom na daljinu

“Izostanak strukture dana donio je nesigurnost. Ona je maksimalna jer nedostaju pregled nad situacijom i projekcija do kada trebamo biti strpljivi, do kada trebamo biti u deprivaciji druženja i s online nastavom u svom domu”, objašnjava Sever. Uz nesigurnost, potres u glavnome gradu Zagrepčane je, kaže, doveo i do nemira jer je odnio svaku ideju o mogućnosti kontrole nad situacijom. U nejasnom danu, bez strukture, obiteljima se, potom, dogodio cjelodnevni suživot u kojemu su se na jednome mjestu našli i roditelji koji inače tijekom dana nisu kod kuće, i djeca koja su dio dana provodila u školi. U sve to, uklopila se i nastava na daljinu.

Njome će, smatra Sever, trajno biti dotaknuti prvaši, četvrtaši, osmaši i maturanti. Prvašiće, objašnjava, za školu ponajprije sidre učitelji, ali i vršnjaci te prostor škole; svi ovi elementi prvašiću daju novi obzor, a ovogodišnji je krajnje nejasan i sužen. Četvrtaši su, pak, pred važnom prekretnicom kraja prvog dijela školovanja s kojim nestaje blizak odnos učenik – učitelj i počinje ozbiljnije odrastanje.

‘Oni koji su učili teško, uče još teže’

Osmaši se, podsjeća psihologinja, rastaju s vršnjacima iz razreda i fokusirani su na izbore dobre škole zbog čega su pod stalnim pritiskom dobrih ocjena, zapravo, od petog razreda. Maturanti su, tvrdi naša sugovornica, značajno zakinuti nedostatkom nastave u prvom polugodištu uslijed štrajka, a tijekom nastave na daljinu suočeni su s velikom neizvjesnošću oko održavanja mature. Uz tjeskobu oko priprema za maturu, naglašava Sever, važni su čimbenici i uskrata radosti planiranja i održavanja maturalne večere, što im nosi dodatnu psihološku težinu jer se radi o socijalnim događajima koji postaju dio cjeloživotnog sjećanja.

U takvim okolnostima, klijenti njenoga psihološkog centra tijekom ovoga se razdoblja javljaju i zbog potresa u Zagrebu, i zbog online škole, ali i radi svojih kroničnih tegoba uklapanja u svakodnevicu. “Čini se kako oni koji su učili teško i nemotivirano uče još teže, oni koji su duboko emocionalno doživljavali realitet čine to još dublje sada kada nemaju uvida u to što se događa i što nas još čeka”, kaže Sever za Telegram pa pojašnjava kako je potres donio i pojačane separacijske strahove – strahove od odvajanja od roditelja, strah od ostanka u kući, strah od izlaska iz kuće, od odlaska na spavanje i od samostalnog spavanja.

Adolescenti u sveopćoj izolaciji traže – izolaciju

Također, govori psihologinja, uz dječju bujnu maštu, pojačali su se i iracionalni strahovi koji su sada dodatno potpireni predugim bivanjem uz ekran. “Događa se da su mladi, ponajprije adolescenti 12 do 14 sati na igricama jer potreba za adrenalinom ondje nalazi plodno tlo. Nerijetko uz to zapale i kakav joint, što učine i prijatelji preko žice”, navodi Telegramova sugovornica.

Adolescenti se, dodaje, u svemu ovome boje budućnosti i svoga mjesta u njoj, preuzima ih bezvoljnost, a uz to, ne viđaju svoje prijatelje na kavi s kojima bi to prokomentirali, zatvaraju se u sobu i u sveopćoj izolaciji traže – izolaciju, s pitanjima o tome kako na kraj sa sobom i sa strahom svojih roditelja. U takvoj situaciji, “i mali i veliki traže savjet kako živjeti zajedno, što učiniti da svima bude dobro”.

Zadaće kao radni nalozi

Povrh svega, kako se nositi i sa školom od doma? Psihologinja Sever kaže kako su u prvim tjednima takve nastave učitelji, nastavnici i profesori raznoliko, no ipak naglašeno individualno ulazili u zahtjevne pripreme takve nastave. “U samom startu, roditelji su bili zgroženi obimom sadržaja i tehnološkom zahtjevnošću nastave”, rezimira protekle tjedne pa kaže kako jedan dio učitelja i nastavnika predano promišlja o tome što djeci treba i što ona mogu, no drugi je dio u nastavu na daljinu krenuo sa slanjem zadaća i sadržaja za usvajanje kao s radnim nalozima.

Cijeli trud nastavnika i učitelja, ističe, pada u vodu ako je sadržaja previše i ako se radi o neselekcioniranim informacijama. “Tako je i na redovitoj nastavi – forma iznad sadržaja! Otuda činjenica da imamo vrhunski informiranu, no ne i obrazovanu djecu. Što je razred viši, to je beskorisnog sadržaja sve više, a znanja manje”, kaže pa se referira i na hrpe zadataka koje nerijetko učenicima stižu na mail adrese. Tolika bi količina zadataka, smatra, zahtijevala od učenika organizacijske sposobnosti i potpunu samostalnost u izvedbi, a to se od djece može očekivati, poučava Sever, u šestom ili tek u sedmom razredu, pod uvjetom da je sve u školskom sazrijevanju djeteta teklo uredno.

Sve razorniji perfekcionizam često je okidač poremećaja

Upozorava i kako nastavni sat u stvarnoj učionici nije niti približno isti onome u nastavi na daljinu. “U školi su u nastavni sat uklopljene i dječje reakcije, interakcija s učiteljem ili međusobna dječja interakcija, ali i emocija koja ide uz gradivo ili način rada”, kaže psihologinja i pojašnjava kako u situaciji imperativa uspjeha, u kojoj svi živimo, uskaču roditelji kako bi se sve od zadataka stiglo.

“Pri tome hranimo svoj perfekcionizam jer sve stavljamo pod kontrolu. Djetetu šaljemo poruku kako je kontrola svega nužna, kako ćemo kontrolom nad zadacima prevenirati neuspjeh”, objašnjava i dodaje kako je sve razorniji perfekcionizam nerijetko okidač brojnim emocionalnim i socijalnim poteškoćama, opsesivno-kompulzivnom poremećaju, depresivnosti te neuroticizmu kod djece, mladih ili odraslih.

Nastava na daljinu uletjela je u misaoni set generacije Z

Zato bi roditelji svojoj djeci trebali biti podrška u obavljanju zadataka, no, smatra Sever, u ovim uvjetima ne trebaju preuzimati ulogu učitelja. “Izgubit ćemo odnos roditelj – dijete, a taj odnos osim poučavanja o pojedinim temama ima još puno drugih izazova”, ističe. Apelira i na stručne suradnike u školama da maksimalno pomognu u prilagodbi nastavnih sadržaja za učenike s teškoćama kako bi iz ove situacije izašli što manje oštećeni.

Kao pozitivan aspekt nastave na daljinu, Sever naglašava kako je ona uletjela u “misaoni set današnje generacije, generacije Z”. Radi se o djeci i mladima između 7 i 14 godina, generaciji 21. stoljeća, koja misli, govori i funkcionira virtualno, može koristiti nekoliko medija paralelno dok uči i većinom nije toliko ovisna o fizičkim susretima i tjelesnim doživljajima sve do studentske dobi.

“Zato nije neobično niti loše što se pojedinci u završnim razredima osnovne škole ili velika većina srednjoškolaca bolje snalaze u online školi od nastavnika ili profesora. I ne trebamo to doživljavati napadom na svoj autoritet. Oni priznaju titule, autoritet i pravila, no vide ih kao izazov koji treba zaobići”, kaže Telegramova sugovornica. Potom apelira na učitelje i nastavnike da optimaliziraju dnevne i tjedne zahtjeve i očekivanja prema svim učenicima, prilagode sadržaj njihovom načinu učenja, ostave učenicima slobodan vikend te da uvažavaju osobnost djeteta.

Ocjena kao rezultanta mnogih ‘sila’

“Optimiziranjem zadataka i načina rada možemo prevenirati brojne psihopatološke promjene u odrastanju djece i mladih. Smanjivanjem pritiska na njih – smanjit ćemo nezadovoljstvo koje nose ovakvom situacijom i svojom pozicijom u njoj, svojim neimanjem kontrole. Smanjimo i očekivanja, koja ih vode u perfekcionizam, apatiju ili usamljenost”, poručuje psihologinja roditeljima i učiteljima.

U konačnici, apelira i na obrazovne vlasti da maksimalno dokinu neizvjesnost maturantima oko maturalnih rokova, kao i da uvaže da velik dio učitelja i nastavnika radi više od punog radnog vremena te da im, pritom, ne treba postavljati norme. “U pitanju su djeca – individualnih ritmova, individualnih osobina i često ih učitelj najbolje poznaje“, ističe Sever i sugerira da bi valjalo učiteljima smanjiti administrativni dio posla kako bi se mogli posvetiti oblicima poučavanja.

Ne manje važno, naglašava i važnost prilagodbe pri ocjenjivanju učenika; prednost treba dati ocjeni za zalaganje, trud i istraživanje, a ne uratku na virtualnom testu. “Trebamo biti svjesni da će sadašnja ocjena biti rezultanta mnogih sila – rada i nerada, suradnje, obiteljskih odnosa, snalažljivosti u tehnološkom svijetu i, naposljetku, njihove osobnosti”, zaključuje psihologinja o nastavi na daljinu za koju se pretpostavlja da će, sukladno najavama iz resornog Ministarstva, biti dio školske realnosti i od jeseni.