Kako izgleda anksiozni poremećaj? Jedna blogerica pokušala je opisati

Nitko se ne bi trebao plašiti ili stidjeti pričati o mentalnom zdravlju, bez obzira na to radi li se o mentalnoj bolesti ili ne. Svi moramo štititi i brinuti se o svom mentalnom zdravlju jednako kao što brinemo o tjelesnom. Nikki Evans koja pati od tjeskobe, o čemu vodi blog, dugo se dvoumila da li da napiše post i priloži fotografije kako njezin životni prostor izgleda. Stalno je razmišljala tko bi to mogao vidjeti i može li njezin neuredni životni prostor nekoga povrijediti.

Velika je razlika u tome osjećate li ponekad tjeskobu ili imate anksiozni poremećaj. Nikki kaže kako je puno puta ljudima govorila da ima tjeskobu ali kao da je nitko nije čuo. “Kad vam se netko požali da ima tjeskobu, nemojte mu nikako reći, i ja je imam” kaže Nikki.

Dovoljna je jedna riječ

Prvi je puta ovaj poremećaj dokumetiran u 14. stoljeću, i u medicinskom smislu znači funkcionalnu abnormalnost. To je stanje nesigurnosti, prestrašenosti, od straha do panike, unutrašnji nemir, psihomotorna napetost, osjećaj da ćete eksplodirati. Kada počne negativno utjecati na vaš svakodnevni život govorimo o poremećaju anksioznosti.

Jedna jedina riječ može promijeniti cijelu percepciju i sve srušiti. Nikki je tjeskoba promijenila cijeli život. Ali konačno dijagnoza anksioznog poremećaja dala joj je potvrdu koju je trebala. Konačno je imala liječnika koji joj je kazao što sa njezinom glavom nije u redu.

Utječe na svaku odluku

Slike koje je priložila pokazuju kako joj život izgleda. “Gadim se sama sebi, mrzim svoje ponašanje i neuredan stan.” Jedino što je kod nje uredno i pospremljeno je kavez njezinog ljubimca, hrčka. Tretira je kao princezu, i nakon svega, hrčak je jedina konstanta u njezinom životu. Zna da ljudi misle, “kako se ti se to dogodilo, zašto si tako neuredna, zaboga, očisti to. To je sramotno, odrasti.”

Ali laganog rješenja nema.”Ako imate dijagnozu anksioznog poremećaja, on utječe na svaki segment vašeg života, na svaku vašu odluku. Od pranja, šminkanja, pripreme hrane, slanja poruka prijateljima. “Željela bih da nije tako”, kaže Nikki, ali to je realnost koju srećem svaki dan. Neki puta moja realnost je vidljiva izvana, neki puta nije.”

“Nije mi drago da sam stavila ovaj post, prestravljena sam, a ne bih trebala biti. Stavila sam sebe u jako ranjivu poziciju, da me okolina osuđuje. Ali mislim da sam možda pomogla nekome tko ne razumije što mu se događa i da treba stručnu pomoć.”