Kako je Farmica, sklonište u Našicama koje spašava baš sve životinje, nakon 5 godina borbe konačno postalo legalno

Prije pet godina skupina dobrovoljaca iz Našica odlučila je da će spašavati životinje. Od jedne gospođe na korištenje su dobili manje zemljište i pokrenuli Farmicu. No, nisu odmah mogli cijelu stvar legalizirati. Točnije, nisu ispunjavali sve uvjete da bi se mogli registrirati kao sklonište. Zbog toga su morali i na sud, ali sada su napokon ispunili sve uvjete i postaju legalno sklonište.

“Uvjete potrebne za registraciju skloništa teško je ispuniti i onima financijski potkovanima, a mi smo se financirali sami i od donacija”, priča nam Ivana Varkonji, predsjednica udruge Farmica. Uspjeli su sve sami, bez pomoći Grada, i veterinarski inspektor koji je kod njih bio 14. listopada, nije imao niti jednu zamjerku, kažu.

Kako je sve krenulo

Sve je krenulo upravo sa sugrađankom koja im je ustupila zemljište. “Bila je to mala parcela, a mi smo tad našli tek nekoliko štenaca u gradu i htjeli smo im pružiti priliku. Na toj parceli smo napravili improvizirane bokseve za njih. Ipak, kako se po gradu proširio glas da imamo nekoliko psića sklonjenih na njezinoj parceli ljudi su druge pse počeli samo dovoziti k nama ili nas, pak, zvati da ih dođemo pokupiti”, priča nam Varkonji i dodaje:

“Nakon nekog vremena, točnije 2017., otvorili smo udrugu i krenuli s radom. Još dok smo bili na toj staroj parceli, Gradu Našicama podnijeli smo zahtjev za korištenje gradske parcele s tim da bismo mi financirali izgradnju infrastrukture i svega ostalog kako bismo se mogli registrirati. Grad nas je u tri naša dopisa odbio”.

Nakon toga sami su 2018. pokrenuli akciju na Facebook stranici za prikupljanje donacija za kupnju zemljišta na kojem se Farmica sada nalazi. Trebalo im je 18.000 eura, a uz pomoć dobrih ljudi taj su iznos skupili u 5 mjeseci. Počeli su graditi sklonište, ali istovremeno su konstantno dobivali dojave o zanemarivanim i zlostavljanim životinjama.

Problemi s inspekcijom

Sve što su njima ljudi dojavili oni su prijavljivali veterinarskoj inspekciji u Našicama. No, i njima je dolazila inspekcija. “Vjerujemo da je nama dolazila inspekcija, uključujući i onu iz Zagreba jer smo mi prijavljivali druge, a još tada smo i mi sami bili ilegalni iako to nije nikakva gospodarska djelatnost jer mi tu nemamo nikakvih prihoda”, objašnjava nam Varkonji.

Nakon što su bili na Farmici, inspektori su protiv njih pokrenuli optužni prijedlog jer su tada imali 56 pasa na skrbi. “Tada smo već imali 50 ili 60 posto skloništa izgrađeno po pravilniku, ali moraš imati sve da bi mogao registrirati sklonište. Nama to financijski u kratkom periodu nije bilo moguće”. Rješenje jednog ročišta bi trebali uskoro dobiti: “Sada čekamo rješenje da vidimo koliko smo krivi”, kaže nam Varkonji.

“Da nismo morali krenuti od nule i kupovati zemljište, mislim da bismo puno ranije uspjeli registrirati sklonište”, kaže nam Varkonji i dodaje: “Zemljište od Grada nismo dobili. U obrazloženju je stajalo da nemaju nijedno zemljište za korištenje i da već imaju potpisan ugovor sa skloništem koje ima kapacitet za 50 pasa, a istovremeno imaju ugovor za zbrinjavanje pasa s barem 15 općina”.

Ne spašavaju samo pse

Nakon zadnjeg posjeta inspektora Farmici, prije desetak dana, rečeno im je da se mogu registrirati na 169 pasa. “To je kapacitet koji bi mi mogli imati, ali to smo odbili. Naime, oni koji dolaze u sklonište u principu ne rade u skloništima i ne znaju kako je to kada je 25 pasa u jednom boksu, kako su nama napisali da je moguće. Mi smo se zasad registrirali na 100 pasa i čekamo da nam stigne rješenje”. Naravno, ne zna se točno kada bi ono trebalo stići, ali iz inspekcije su im rekli da će uskoro.

Iz Farmice nam kažu i kako na proljeće planiraju izgraditi još bokseva pa će moći primiti više pasa. A osim pasa oni spašavaju i domaće životinje. Imaju kokoši, guske, vijetnamske svinje, konje… “Željeli smo postati farmsko sklonište i nismo odustali od toga, još uvijek nam je to želja”, kaže nam Varkonji i dodaje kako sad ukupno imaju 60-ak životinja.

Nedavno su spasili i grlicu, tijekom nevremena u Našicama našli su je blizu Farmice. “Jako je pitoma, skroz nam je na glavama kad god nešto radimo po boksevima”. Uz sve te životinje trenutno imaju 35 pasa, dio su nedavno udomili, a ostali su kod njih.

Kako domaće životinje završe na Farmici?

Varkonji nam je objasnila odakle dolaze domaće životinje. “Recimo, za vijetnamske svinje je priča uvijek nekako ista. Ljudi požele doma imati prase, imaju ga godinu dana i onda napišu da prase smeta susjedima, ne znaju što će s njime i da će ga morati izbaciti na ulicu. Mi se uvijek sažalimo i preuzmemo prase”, priča.

“Domaće životinje, jednom kad ih preuzmemo, zauvijek ostaju kod nas, do svoje prirodne smrti. Prekjučer nam je otišla koza Eli, mjesec dana smo joj liječili upalu pluća, ali nažalost nije se uspjela izliječiti. To nam zapravo jako teško pada, kao i za svakog psa. Možda je nekome teško shvatiti, ali oni su nama zaista jednaki kao što su ljudima psi i mačke koje imaju doma”.

Varkonji kaže da su sve životinje na Farmici vrlo pitome. “Ako dođete na Farmicu svi će vam pregledati džepove, ako legnete oni će leći kraj vas”.

Što im točno znači rješenje?

Rješenje o registraciji skloništa puno im znači, pogotovo što se financiranja tiče. Naime, kao registrirano sklonište mogu sklapati ugovore s gradovima i općinama, a onda oni pokrivaju cijepljenje, kastraciju i samo zbrinjavanje u skloništima. Bit će im lakše i isplaćivati plaće za dvoje stalno zaposlenih koje imaju, dosad su se snalazili i davali im i od vlastitih plaća, tvrde.

“Dosad smo pretakali iz šupljeg u prazno, a ovako ljudi imaju neku sigurnost, znaju da će plaća biti na vrijeme svaki mjesec. Prije rješenja su nas financirale donacije bez toga ne bismo mogli ni kupiti ovo zemljište ni izgraditi sve potrebno. Kada nije bilo donacija stvarno je bilo svakako, većinom su i naše plaće odlazile na sklonište”, kaže nam Varkonji. Inače, u izgradnju Farmice uložili su oko 2 i pol milijuna kuna.

Morali su doslovno raditi od nule, nisu imali kanalizaciju, a morali su napraviti i grijane karantene, bokseve s duplim armiranim mrežama kako se psi ne bi mogli međusobno gristi. Podovi također moraju biti od posebnog materijala i po propisima, a sve to košta kao i majstori. Kanalizacija ih je stajala 17.ooo kuna, nadstrešnica za veliki boks 56.000 kuna, a još tisuću više bile su grijane karantene. “Mi sami kada gledamo te troškove čudimo se kako smo uspjeli”, kaže.

Kod njih su svi dobrodošli

Osim financijske pomoći, bilo bi dobro i kada bi na Farmici dobili još nekoliko dodatnih pari ruku. “Volontera je uvijek malo. Ljudima je u principu uvijek teško odvojiti vlastito vrijeme i gledati kako izgleda put psa od skloništa do udomljenja. Svaki dan ga treba nahraniti, počistiti mu i izvesti ga u šetnju nekoliko puta dnevno i tako za 50 ili 100 pasa. Ljudi to vrijeme radije provode doma, ali nitko nema problem javiti da moramo negdje pokupiti psa”, priča nam Varkonji.

Dodaje i kako su oni, stalni volonteri, u jednom trenu zaista bili rastrgani, a na Farmicu zbilje bilo tko može doći pomoći. To je otvoreni tip skloništa i ljudi se za volontiranje mogu javiti preko fejsa ili Instagrama. “Nažalost nekako najmanje ljudi nam dolazi upravo iz Našica, a dolaze nam iz svih dijelova Hrvatske”, govori nam Varkonji i dodaje:

“Mogu doći kada god su slobodni, u bilo koje doba dana i vikendom. Mi smo tamo od 9 do 14 pa onda sat vremena nema nikog i ponovo smo tamo od 15 do 19 sati. Zaista, uvijek se mogu javiti i bilo bi dobro da se jave ako se slučajno dogodi da nas nema ako je neki hitan slučaj. Nemaju zaista nikakve obaveze nego samo uživati”.