Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Kako je jedna baka, sad već legendarnim pokušajem restauracije slike Isusa, oživila svoj mali grad

Vjerojatno se sjećate urnebesnog pokušaja od prije nekoliko godina koji je obišao svijet

ZADNJA IZMJENA: pro. 28, 2018
Foto: AFP

Možda se sjećate onog urnebesnog pokušaja restauracije od prije nekoliko godina, kad su svijet obišle fotografije murala Isusa, djela Elíasa Garcíje Martíneza s početka 20. stoljeća, koji je jedna gospođa pokušala malo pofriškati. Žena je svojim dobronamjernim, ali jezivim djelom nasmijala cijeli svijet ali, čini se, i spasila svoj gradić od propasti.

Sada, šest godina kasnije, sve bi ponovila, piše The Guardian. Tada 81-godišnja Cecilia Giménez nije ni slutila da će potezom kista privući tisuće turista u provincijski gradić Borja na sjeveru Španjolske. Stoljećima je Borja bio gradić u kojem se eventualno moglo popiti odlično vino i razgledati lijepu zgradu uprave iz 16. stoljeća.

To se promijenilo 2012. kada je gospođa Cecilia Isusov portret u najboljoj namjeri pretvorila u predmet sprdnje, koji je ubrzo postao viralan meme hit i u gradić privukao znatiželjne turiste. Dolaskom turista uslijedili su brojni maštoviti turistički materijali s likom Cecilijinog Isusa na šalicama, majicama, olovkama, magnetima za frižidere, privjescima, bedževima, podlogama za miša, čak i plišani majmunoliki Isus.

Cecilia Giménez novinar

Nije stigla dovršiti posao

Kako je uopće cijela stvar krenula? U ljeto 2012. pobožna župljanka Cecilia Giménez primijetila je da je slika Isusa na zidu lokalne crkve Santuario de Misericordia već pomalo blijeda. Na nekim mjestima je bila i oštećena. Zaključila je da će, ako nešto hitno ne poduzme, lice Isusa koje je nacrtao slikar Elías García Martínez prije gotovo jednog stoljeća, zauvijek nestati. U strahu od te strašne mogućnosti, i iz želje da sačuva interijer crkve u kojoj se svojedobno vjenčala, gospođa Cecilia se bacila na posao. Na sliku je nanijela debele slojeve boje, planiravši iscrtati božanske crte lica.

Sve bi, sigurni smo, završilo drugačije da je Giménez uspjela dovršiti započeti posao, ali morala je otputovati. Pa je djelo ostalo takvo kako ga danas poznajemo; razmaljana slika nekog bića koje je nekad bio Isus. Njezin pokušaj restauracije ubrzo je privukao pažnju lokalne konzervatorske zajednice koji su ogorčeno objavili fotografiju djela prije i poslije Cecilijine intervencije. Nije prošlo puno vremena, a rad Garcíje Martínez postao je poznat po nazivima Ecce Homo, majmunoliki Krist i krumpirasti Isus, te u internetskoj komunikaciji neizbježan vizualni sinonim za situacije koje krenu u krivom smjeru.

Ljudi su se smirili kad su shvatili tko je autor

Sugrađani su bili na nogama, mediji su oblijetali inače mirni gradić, a Cecilija je, pišu, izgubila 17 kilograma zbog stresa, brige i uvjerenja da je pokrenula lavinu sprdnje na račun Kristovog patničkog lica. Onda su se dogodile dvije stvari: prvo su se građani smirili kada su saznali tko je odgovoran za restauraciju, a zatim su turisti počeli masovno dolaziti u Borju. “Čim su ljudi saznali da je to Cecilijino djelo, sve se promijenilo. To je postao socijalni fenomen i pop art ikona”, izjavio je nedavno gradonačelnik Eduardo Arilla.

Između kolovoza i prosinca 2012., samostan je posjetilo 45.824 posjetitelja. U međuvremenu je broj posjetitelja pao, ali u Borju i dalje dolazi oko 16 tisuća turista godišnje, što je četiri puta više nego prije Cecilijinog poteza kistom. Sve je rezultiralo zapošljavanjem dvije osobe u muzeju svetišta, kojim se sufinancira starački dom u Borji, gdje borave oni koji si to inače ne bi mogli priuštiti. Arilla ističe da Borja nije samo grad Ecce Homo, nego da ovdje ima i drugih atrakcija u kojima turisti mogu uživati.

Bakin savjet drugim restauratorima amaterima

Inače, fenomen Borje ne tako davno dogodio se i u Estelli, još jednom španjolskom gradu gdje je nepoznati restaurater početkom 2018. pokušao obnoviti lice 500 godina starog drvenog kipa Svetog Jurja, odnosno Sant Jordija. Nakon otkrića ove amaterske restauracije, profesionalni restaurateri ostali su šokirani, a gradonačelnik Estelle, Koldo Leoz izjavio je da neće ići putem Borje jer ne žele privlačiti turiste nebrigom o svome nasljedstvu.

Predsjednica španjolskog udruženja restauratera i konzervatora, Ana Galán Pérez upozorava da su ti primjeri dobri pokazatelji da treba educirati građane, ali i voditi više brige o povijesnom naslijeđu. Dodaje da se ovakve devastacije događaju diljem Europe, ali ne dospiju svi radovi u medije.

Cecilija Giménez, inače majka dvoje djece s invaliditetom, navikla je, kaže, na svijet gledati ispod površine pa kad danas gleda Ecce Homo kaže da vidi “prekrasno lice, lice koje volim”. Tvrdi da bi sve učinila opet, jer je radila u dobroj namjeri, a unatoč svemu što se dogodilo ispalo je dobro za grad Broju. No, za buduće amaterske restauratore ima savjet: “Nemojte to raditi. U mom slučaju je ispalo dobro, ali ne ispadnu stvari uvijek dobro u Španjolskoj. Naći ćete se u novinama”.

Posjetitelji muzeja na Twitteru objavljuju fotografije s Ecce Homo.

Teo Marević
Telegram autor
0 članaka Više o autoru
Više s weba