Kako je stvoren mit o Zoni 51, vojnoj bazi u pustinji Nevade uz koju se vežu neobične misterije i teorije

Usred pustinje u Nevadi, nalazi se neoznačena prašnjava cesta koja vodi do ulaza u vojnu bazu Zona 51 (en. Area 51). Ograđena žičanom ogradom, a oko rampe na ulazu postavljeno je nekoliko prijetećih znakova o zabrani neovlaštenog ulaska, piše Popular Mechanics.

Zbivanja u Zoni 51 već su desetljećima predmet različitih spekulacija. Jedna od popularnijih teorija zavjera svakako je ona o izvanzemaljcima, koja tvrdi da se u bazi drže posjetitelji s drugih planeta.

Zabrane potiču znatiželju

Jedna od živopisnijih glasina uključuje i misteroiznu nesreću u Roswellu 1947. godine, u kojoj se, prema ovoj verziji događaja, zapravo srušio sovjetski zrakoplov kojim su upravljali patuljci mutanti, a ostaci iz nesreće čuvaju se upravo u ovoj bazi. Neki su čak uvjereni kako je američka vlada baš u nekom od hangara u Zoni 51 snimala lažno slijetanje na Mjesec.

Od svih mitova i legendi, ono što je sigurno jest da Zona 51 postoji te da je i dalje aktivna. Možda u njoj nema izvanzemaljaca i filmskih setova, no tamo se ipak nešto zbiva, a samo su rijetki dobili uvid u ono što se tamo zaista događa. “Upravo zabrane potiču u ljudima želju da saznaju što je unutra”, kaže povjesničar aeronautike Peter Merlin, koji ovu vojnu bazu istražuje već desetljećima.

Porijeklo misterije

Početak rada Zone 51 povezan je s razvojem U2 letjelica. Nakon Drugog svjetskog rata, i spuštanja Željezne zavjese, postalo je jasno da će Kremlj pokušati agresivno širiti svoj utjecaj van granica Sovjetskog saveza. Sjedinjene Države sve je više brinuo razvoj sovjetske tehnologije, njihove namjere, i mogućnost lansiranja iznenadnih napada.

Početkom pedesetih godina, američke zračne snage slale su letjelice u izviđačke misije u SSSR s ciljem prikupljanja informacija, no konstantno su bili izloženi riziku da će ih srušiti sovjetska protuzračna obrana.

Naposljetku, 1954. predsjednik Dwight Eisenhower odobrio je projekt tajnog razvoja špijunskog zrakoplova, nazvanog U-2 program. Kao lokacija je odabrana pustinja u Nevadi u blizini isušenog slanog jezera Groom Lake, koje je u ratu korišteno za uvježbavanje bombardiranja i artiljerijskog gađanja. Radni naziv Zona 51 baza je dobila po oznaci na mapi područja. Kako bi lakše nagovorio ljude da dođu raditi u bazu, jedan od inženjera na projektu Kelly Johnson nadjenuo joj je ime Paradise Ranch (Rajski ranč).

Stvaranje mita

Testiranja U-2 počela su u srpnju 1955. godine i odmah su popraćena izvješćima o nadlijetanju i viđanjima neidentificiranih letećih objekata, odnosno NLO-a. Prema dosjeima Centralne obavještajne agencije (CIA) iz 1992. godine (1998. objavljena je cenzurirana verzija, a tek 2013. godine kompletni izvještaj) jasno je i zašto.

U mnogim prijavama letećih objekata koje su završile kod CIA-e svoja su viđenja opisali komercijalni piloti koji nikad prije nisu vidjeli letjelicu koja može letjeti na takvim visinama. Iako današnji zrakoplovi mogu dosegnuti i visinu od 45 tisuća stopa, odnosno oko 13.700 metara, zrakoplovi su u pedesetima letjeli na visini između 10 i 20 tisuća stopa. Stog nije čudno da se U-2 koji je letio na 60 tisuća stopa čini kao NLO.

Naravno, američke zračne snage znale su o čemu se radi, ali nisu smjeli otkrivati detalje u javnosti. Tako su fraze “prirodni fenomen” i slične postale polazišna točka za NLO svjedočanstva, uključujući i incident iz 1960. godine, kada je špijunski avion U2 srušen iznad Sovjetskog saveza.

‘Ovo je zemaljska tehnologija’

Operacije povezane s U-2 zaustavljene su krajem pedesetih godina, no u Zoni 51 nastavljeno je s drugim tajnim vojnim testiranjima. Tijekom godina, u pustinji u Nevadi razvijane su i testirane brojne druge vojne letjelice, poput A-12, Bird of Prey, F117A i TACIT BLUE.

Neki od dokumenata s kojih je u međuvremenu skinuta oznaka tajnosti otkrivaju ulogu koju je baza odigrala u projektu Have Doughnut, istraživanja tehnologije sovjetskih MIG-ova. “Prelijetali su (iznad Area 51) i razvijali borbene taktike sukobljavali ih s našim borbenim avionima”, objašnjava Merlin. “I dalje rade takve stvari, samo što sada umjesto MiG-17 i 21 koriste MiG 29 i SU-27.”

Teorije zavjere

Teorije zavjere o NLO-u ponovno su se zahuktale 1989. godine, kada je inženjer Bob Lazar u intervjuu za lokalni medij izjavio da je vidio izvanzemaljce i pomogao im u osposobljavanju njihove letjelice.

Mnogi su na njegovo svjedočanstvo samo odmahnuli rukom, a neki su se čak uvrijedili, pa i povjesničar Merlin, koji je pričao s bivšim zaposlenicima baze, ljutima zbog priča o E.T.-ju. “Neki su jednostavno ljuti zbog toga što su radili na tim projektima i izgradili nevjerojatne zrakoplove”, kazao je Merlin. “To je zemaljska tehnologija. A imate ljude koji tvrde da su sve to napravili izvanzemaljci, dok je zapravo riječ o dobroj staroj američkoj tehnologiji.”

I danas je u upotrebi

Zona 51 je i dan-danas u upotrebi. Prema onome što se može vidjeti na Google Earth, konstatno se širi i grade nova postrojenja. Ranim jutrom, ljudi koje dobro služe vid lijepo mogu vidjeti čudna svjetla koja se miču na nebu. No, to nije NLO. To je polutajni komercijalni avioprijevoznik Janet koje prevozi radnike iz zračne luke McCarran u Las Vegasu do baze.

U pogledu onoga što se ovih dana tamo događa, malo ljudi zapravo zna. Merlin pretpostavlja da se radi na tajnim tehnologijama, razvoju naprednog oružja, dronova i slično. Ugledni U-2 povjesničar Chris Pocock je za Popular Mechanics izjavio kako misli da se sada radi na razvoju povjerljivih zrakopova, egzotičnih formi radio komunikacije, energetska oružja, i laseri.

Kako možete istražiti Area 51

Mit ili istina, izvanzemaljci su se pokazali kao jak mamac za turiste. Nevada je 1996. godine preimenovala cestu Route 375 u Izvanzemaljski autoput, a uz prometnicu su oznake za mjesta poput Centra za istraživanje izvanzemaljaca i hotel Little A’Le’Inn, ili mali alien, koji nudi turističke ture oko Zone 5. Zapadno od vojne baze, nalazi se Alien Cathouse, vjerojatno jedini tematski bordel koji njeguje izvanzemaljsku estetiku.

Zatim, tu je i sama vojna baza. Iako većini običnih smrtnika ulaz nije dozvoljen, znatiželjnici se mogu dovesti do prednjeg i stražnjeg ulaza u bazu i malo razgledati, naravno s vanjske strane ograde. Doduše, treba imati na umu da vlasti ne vole kad ljudi previše njuškaju oko Area 51. Merlin i Pocock su potvrdili kako ih nadziru, a ponekad i zastrašuju službe sigurnosti. To je, navodno, uključivalo i nadlijetanja F-16. U svakom slučaju, nije pametno pokušavati neovlašteno ući u Zonu 51, jer će to rezultirati jedino uhićenjem i brutalnom kaznom.