Koliko god možda na prvi dojam mnogima ne izgleda tako, postoji nešto što je u zemlji ukorjenjenije od političkih podjela uzrokovanih nasljeđem Drugog svjetskog rata. Riječ o kulturno-regionalnim predrasudama. Naime, upravo u jeku rasplamsavanja epidemije na Braču, uzrokovane propustom splitske bolnice i dolaska do šire javnosti vijesti o tome kako je opet zbog pogreške splitske bolnice potpuno kriva osoba proglašena preminulom i pokopana, svjedočili smo tome kako se u radijskoj emisiji ‘U mreži prvog’ svi sugovornici slažu da je raširenost virusa veća u Dalmaciji zbog mediteranskog načina života.
Kad se pak odmaknemo od predrasuda i vratimo se činjenicama, shvatit ćemo da je dosad umrlo čak 18 štićenika splitskog Doma umirovljenika, zbog propusta u njemu, da je eksplozija epidemije na Braču uzrokovana otpuštanjem pacijenta iz bolnice prije nego što je provjereno je li se zarazio korona virusom, što je bilo nužno budući da je virus ušao i na Firule te da smo imali već dva slučaja zamjene identiteta u splitskom KBC-u, pri čemu prvi nije završio ovako tragično kao sada otkriveni slučaj, jer bolesna žena koju su vratili kao zdravu u dom nije bila smještena s drugim štićenicima.
Sada preostaju tri stvari
Ovi skandali su jučer rezultirali ostavkom ravnatelja splitskog KBC-a, Julija Meštrovića, dok očito nešto slično ne pada na pamet Ivanu Škaričiću, unatoč činjenici da je iz doma za kojeg je nadležan preminulo čak 18 osoba. Drugim riječima, bez imalo potrebe za ublažavanjem očitog, u Splitu se dogodio potpuni raspad sustava, što je posebno tragično budući da je riječ o drugom gradu u zemlji i o bolnici koja je nadležna za ogromno i gusto naseljeno područje, a na kraju krajeva i o sredini koja vitalno ovisi o turizmu i nada se kakvom-takvom prihodu od sezone.
O razlozima kolapsa, koji su vezani uz višedesetljetni politički monopol kojeg HDZ ima u Splitsko-dalmatinskoj županiji i posredno nedostatak ikakvog osjećaja odgovornosti, pisao je nedavno Jurica Pavičić u Jutarnjem listu. Ono što, međutim sada preostaje su tri stvari. Prva je detaljna istraga koja bi utvrdila konkretne krivce za sve navedene propuste, druga zaustavljanje širenja epidemije na Braču i treća konačna uspostava funkcionalnog djelovanja splitskog KBC-a u izvanrednim okolnostima.
Sustav se u Splitu praktički raspao
Ovo posljednje je posebno važno, jer ako se vratimo na početak priče i uvođenje strogih mjera u smjeru suspenzije normalnog života od strane kriznog stožera, sjetit ćemo se da je jedno od ključnih objašnjenja bila potreba da se zdravstveni sustav ne raspadne, do čega je moglo doći u slučaju naglog širenja epidemije. U Splitu smo se pak suočili s tim da se sustav praktički raspao bez nekog prevelikog broja slučajeva i u situaciji kada ni blizu nisu bili iskorišteni svi kapaciteti bolnice.
Drugim riječima, ili je od početka sve naopako postavljeno ili jednostavno druga bolnica u zemlji nije u stanju normalno funkcionirati. Iako su obje mogućnosti loše, prva bi bila manje pogubna, jer se može riješiti u relativno kratkom roku. No, ako se radi o drugoj opciji, stvar je puno ozbiljnija i traži dugoročno krizno upravljanje i širu javnu problematizaciju ovog pitanja, umjesto guranja priče pod tepih u ime održavanja slike o uspješnom nošenju sustava s pandemijom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako se u Splitu dogodio potpuni raspad sustava
Ovi skandali su jučer rezultirali ostavkom ravnatelja splitskog KBC-a, Julija Meštrovića, dok očito nešto slično ne pada na pamet Ivanu Škaričiću
Ako se vratimo na početak priče i uvođenje strogih mjera u smjeru suspenzije normalnog života od strane kriznog stožera, sjetit ćemo se da je jedno od ključnih objašnjenja bila potreba da se zdravstveni sustav ne raspadne, do čega je moglo doći u slučaju naglog širenja epidemije. U Splitu smo se pak suočili s tim da se sustav praktički raspao bez nekog prevelikog broja slučajeva i u situaciji kada ni blizu nisu bili iskorišteni svi kapaciteti bolnice.
Koliko god možda na prvi dojam mnogima ne izgleda tako, postoji nešto što je u zemlji ukorjenjenije od političkih podjela uzrokovanih nasljeđem Drugog svjetskog rata. Riječ o kulturno-regionalnim predrasudama. Naime, upravo u jeku rasplamsavanja epidemije na Braču, uzrokovane propustom splitske bolnice i dolaska do šire javnosti vijesti o tome kako je opet zbog pogreške splitske bolnice potpuno kriva osoba proglašena preminulom i pokopana, svjedočili smo tome kako se u radijskoj emisiji ‘U mreži prvog’ svi sugovornici slažu da je raširenost virusa veća u Dalmaciji zbog mediteranskog načina života.
Kad se pak odmaknemo od predrasuda i vratimo se činjenicama, shvatit ćemo da je dosad umrlo čak 18 štićenika splitskog Doma umirovljenika, zbog propusta u njemu, da je eksplozija epidemije na Braču uzrokovana otpuštanjem pacijenta iz bolnice prije nego što je provjereno je li se zarazio korona virusom, što je bilo nužno budući da je virus ušao i na Firule te da smo imali već dva slučaja zamjene identiteta u splitskom KBC-u, pri čemu prvi nije završio ovako tragično kao sada otkriveni slučaj, jer bolesna žena koju su vratili kao zdravu u dom nije bila smještena s drugim štićenicima.
Sada preostaju tri stvari
Ovi skandali su jučer rezultirali ostavkom ravnatelja splitskog KBC-a, Julija Meštrovića, dok očito nešto slično ne pada na pamet Ivanu Škaričiću, unatoč činjenici da je iz doma za kojeg je nadležan preminulo čak 18 osoba. Drugim riječima, bez imalo potrebe za ublažavanjem očitog, u Splitu se dogodio potpuni raspad sustava, što je posebno tragično budući da je riječ o drugom gradu u zemlji i o bolnici koja je nadležna za ogromno i gusto naseljeno područje, a na kraju krajeva i o sredini koja vitalno ovisi o turizmu i nada se kakvom-takvom prihodu od sezone.
O razlozima kolapsa, koji su vezani uz višedesetljetni politički monopol kojeg HDZ ima u Splitsko-dalmatinskoj županiji i posredno nedostatak ikakvog osjećaja odgovornosti, pisao je nedavno Jurica Pavičić u Jutarnjem listu. Ono što, međutim sada preostaje su tri stvari. Prva je detaljna istraga koja bi utvrdila konkretne krivce za sve navedene propuste, druga zaustavljanje širenja epidemije na Braču i treća konačna uspostava funkcionalnog djelovanja splitskog KBC-a u izvanrednim okolnostima.
Sustav se u Splitu praktički raspao
Ovo posljednje je posebno važno, jer ako se vratimo na početak priče i uvođenje strogih mjera u smjeru suspenzije normalnog života od strane kriznog stožera, sjetit ćemo se da je jedno od ključnih objašnjenja bila potreba da se zdravstveni sustav ne raspadne, do čega je moglo doći u slučaju naglog širenja epidemije. U Splitu smo se pak suočili s tim da se sustav praktički raspao bez nekog prevelikog broja slučajeva i u situaciji kada ni blizu nisu bili iskorišteni svi kapaciteti bolnice.
Drugim riječima, ili je od početka sve naopako postavljeno ili jednostavno druga bolnica u zemlji nije u stanju normalno funkcionirati. Iako su obje mogućnosti loše, prva bi bila manje pogubna, jer se može riješiti u relativno kratkom roku. No, ako se radi o drugoj opciji, stvar je puno ozbiljnija i traži dugoročno krizno upravljanje i širu javnu problematizaciju ovog pitanja, umjesto guranja priče pod tepih u ime održavanja slike o uspješnom nošenju sustava s pandemijom.