Kakva tuga u zagrebačkom ZOO-u. Uginula je mama morska lavica, a nakon nje i njezino mladunče
U maminom želucu pronađena je gumena zmija; nisu uspjeli spasiti mladunče koje nije imalo niti mjesec dana
Iz zagrebačkog Zoološkog vrta jutros stiže pretužna vijest. Ravnatelj Damir Skok javio je da je cijeli ZOO obavijen tugom nakon smrti ženskog mladunčeta morskog lava koje nije doživjelo niti mjesec dana od rođenja. Tragedija u ZOO-u je tim veća što je mladunče prvo ostalo bez majke Edith 10. srpnja, nakon čega su djelatnici ZOO-a danima ulagali nadljudske napore kako bi pokušali othraniti mladunče.
“Smrt Edith, osamnaestogodišnje morske lavice rođene u Amsterdamu, bio nam je šok, ali prostora za tugovanje nismo imali. Morali smo zasukati rukave i uložiti nadljudske napore kako bismo pokušali othraniti mladunče. Naime, mladunče staro manje od dva tjedna tražilo je 24-satnu skrb”, kazao je Skok i pojasnio da su napravili plan othrane i organizirali dežurstva kako bi netko cijelo vrijeme bio uz mladunče.
U želucu lavice pronađena gumena zmija
Veterinari, zoolozi i timaritelji “tu su odradili lavovski posao” i dane i noći provodili uz mladunče. Ravnatelj ZOO-a kaže da je u međuvremenu tijelo morske lavice Edith poslano na razudbu. “U želucu morske lavice patolog je pronašao strani predmet – gumenu zmiju. Na želučanoj sluznici uočene su promjene – sluznica je bila prožeta točkastim krvarenjima, erozijama i ulkusima”, govori i dodaje da su u tijeku dodatne pretrage među kojima su bakteriologija i patohistologija, a tek će se dobivanjem njihovih nalaza moći utvrditi točan uzrok smrti.
Kaže i kako u ovome času ne žele spekulirati je li gumena zmija glavni krivac za smrt morske lavice Edith, no pronađeni će predmet iskoristiti da posjetitelje upozore na ono što piše na nastambama u ZOO, a to je da se ne penju na rubove nastambi i da djecu ne podižu na njihove ograde. “Naime, time ugrožavaju sebe i životinje, a predmeti koji im mogu pritom ispasti, za naše životinje mogu biti fatalni”, upozorava.
Mladunče su hranili pomoću sonde
Ravnatelj ZOO-a podsjeća da su 2007. godine smjesom za othranu perajara uspješno othranili jedno mladunče morskih lavova, no ovogodišnje, nažalost, to “mlijeko“ nije prihvaćalo. Kako bi zaustavili pad mladunčeta na težini, uz konstantne pokušaje prihvaćanja bočice, morali su pristupiti apliciranju hrane pomoću jednjačke sonde izravno u želudac. Takvo se hranjenje prakticiralo između četiri i šest puta na dan, a riječ je o metodi koja je uobičajena kod othrane perajara koji ne jedu samostalno.
Nakon spavanja, mladunče su vodili na isplivavanje i druženje sa starijim bratom. “Nakon toga na red je išlo hranjenje, pa ponovno spavanje. Dio nastambe prilagodili smo othrani mladunčeta kako bi konstantno bilo u indirektnom kontaktu sa svojom obitelji. Važno je bilo da članove obitelji osjeća zvukom i njuhom te da se u manjem bazenu povremeno druži sa starijim bratom”, objašnjava Skok.
Cijela obitelj lavova tuguje
Dalje kaže da su sisavci na othrani podložni navikavanju na čovjeka, tzv. imprintingu. Malena se, naime, osjećala sigurno u društvu čovjeka i zato je stalno netko od djelatnika ZOO-a bio uz nju, no istovremeno su pazili da zadrži kontakt sa svojom vrstom. Nakon smrti mame Edith, kaže ravnatelj Skok, cijela je obitelj lavova tugovala; Edith je bila okosnica obitelji pa su je nakon smrti tražili partner Zagi, kći Luce te sin koji još nema ime. Osjećajući da nema Edith, smanjili su apetit.
“Morski lavovi su visokointeligentne životinje jako vezane uz svoju zajednicu, pa gubitak važne jedinke na njima ostavlja trag”, objašnjava Skok. Kako su bili zaokupljeni spašavanjem mladunčeta, djelatnici ZOO-a nisu imali prostora za oplakivanje Edith i utoliko im je smrt mladunčeta teže pala. “Othrana mladunčeta u prvim tjednima njegova života izuzetno je izazovna i često nije uspješna, no iako smo znali da statistika nije na našoj strani, dali smo sve od sebe i fizički i psihički. Smrt mladunčeta 22. srpnja uistinu nas je teško pogodila”, zaključuje ravnatelj.
Zoološki vrt Grada Zagreba, dodaje, obavijen je tugom. Dijana Beneta, kuratorica za sisavce u ZOO-u kaže da joj je – puklo srce. “Iako smo svjesni da su jako male šanse za preživljavanje mladunaca koji se nađu u ovakvim nesretnim situacijama i u glavi si pokušavaš posložiti da se ne vežeš uz životinju, to jednostavno ne možeš. Rad sa životinjama za nas nije samo posao. To jednostavno živiš i uvijek ćeš dati sve od sebe”, zaključuje Beneta.