Klinci u Hrvatskoj prodaju školjke na moru. Oni u Norveškoj režu jezike bakalara i mlate ozbiljnu lovu

Ako zimi posjetite daleke norveške Lofotenske otoke, sjeverno od Arktičkog kruga, često ćete vidjeti redove bezglavih riba koje mjesecima onda vise s drvenih nosača kako bi se na zraku osušile. Vijugavom cestom stiže se od tvornice ribe H. Sverdrup AS u gradu Reine. Ispred tvornice, grupa djece, s oštrim noževima i u krvavim ogrtačima, spremno čeka da stignu glave bakalara, opisuje Smithsonian.

Ova djeca su poznata kao tungeskjaererne ili rezači jezika. U ožujku, ovo je područje prepuno ribe koja je migrirala na norvešku obalu zbog mriještenja. “Jezik bakalara je nježan i želatinast, i lokalna je poslastica. To je najbolje meso ribe”, objašnjava Jacob Arctander, lokalni izvoznik ribe. “Ima konzistenciju filet mignona”.

Tvornice doniraju glave djeci i tinejdžerima

Otkada se itko sjeća tungeskjaererne su bave za lokalnom trgovinom jezicima bakalara, a tvornice se odriču novca koje bi dobile za jezike, donirajući riblje glave djeci i tinejdžerima. “Održavanjem ove tradicije upoznajemo mlade s ribarskom industrijom, a čini se da je poučavanje vrijednosti poduzetništva i vrijednog rada važnije od zarade poneke dodatne krune. Ribolov je najvažnija stvar koju ovdje imamo”, kaže Arctander koji ponekad dopušta svome šestogodišnjem sinu da ostane budan do ponoći režući riblje jezike. “Ribarstvo će uvijek biti naš glavni posao i izvor zarade”.

Arctander poznaje tungeskjaererne koji su zaradili više od 11.000 dolara u jednoj sezoni. “Ne znam ništa drugo na svijetu gdje djeca mogu zaraditi toliko novaca”. Ulov bakalara doprema se u tvornicu, radnici ubacuju ribu u prerađivač kako bi joj odrezali glave. Tijela bakalara se sole, smrzavaju ili suše za stočnu hranu, nesoljena riba suši se mjesecima na otvorenome, a zatim izvozi. Glave bakalara skupljaju se u velike kante, iznose van i doniraju djeci.

Neki klinci rade i do dva ujutro

“Moji roditelji ne žele da ikome kažem koliko novca zarađujem”, kazala je 14-godišnja Alice Bendiksen. “Ali puno”. Njezina dva brata i sestre također su svaki dan rezali jezike, kao i njezini roditelji i baka i djed. Alice reže jezike gotovo svaki dan, a ponekada je ostajala u tvornici do 2 ujutro. Zaradu je upotrijebila za novi Apple iPod, za slušanje glazbe dok reže i novi telefon. Većinu novca je uštedjela.

Djeca koriste mobilnu aplikaciju Marine Traffic da bi vidjeli kada se ribarski brodovi vraćaju u luke. Na kraju svake noći, rezači svoj ulov nose kući na pranje, vaganje, vakuumiranje ili zamrzavanje. Njihovi kupci su obično lokalni, obitelj, prijatelji ili vlasnici restorana. U stara vremena djeca su prodavala jezike od vrata do vrata. Sada mnogi koriste Facebook Marketplace pa se dio šarma izgubio.