Koliko je koronavirus zbilja opasan? Stručnjaci ga pokušavaju usporediti sa SARS-om i pandemijom gripe iz 2009.

Dok novi koronavirus prelazi međunarodne granice, dva su ključna pitanja. Koliko je smrtonosan i može li se obuzdati. U sjećanju nam je epidemija SARS-a, 2002. na 2003. godinu, kada se virus iz Kine proširio u 26 drugih zemalja. Epidemija je obuzdana nakon 8 mjeseci. Zatim pandemija gripe H1N1, iz 2009. godine koje je krenula iz Meksika i širila se globalno unatoč svim nastojanjima obuzdavanja.

Tada su najranija izvješća navela 59 smrtnih slučajeva od oko 850 sumnjivih, što sugerira izrazito visoku smrtnost od 7 posto. Te prve informacije bile su grubo podcjenjivanje. Bilo je puno blažih slučajeva koji nisu ni prijavljeni zdravstvenim službama. Na koncu je gripa iz 2009. godine bila puno blaža nego su prvi podaci pokazali. Smrtnost je bila manja od 0,1 posto što je u skladu s drugim virusima gripe. Smrtnost kod SARS-a tijekom osam mjeseci bila je manja od 10 posto.

U Wuhanu je možda sto tisuća neotkrivenih slučajeva

O težini i smrtnosti koronavirusa 2019-nCoV teško je suditi kada svaki dan stižu novi podaci. Još uvijek se ne može odgovoriti na to pitanje, piše profesor biologije na sveučilištu Pennsylvania State, Maciej F. Boni, prenosi The Conversation. U prvim izvješćima iz Wuhana opisan je mali broj slučajeva bolesti i smrti. Sada broj raste. Stopa smrtnosti je oko 2 posto, vrlo visoka za respiratorni virus. Pravi broj zaraženih je nepoznat.

U Wuhanu može biti između 50 i 100 tisuća neotkrivenih slučajeva, a ako je to slučaj, od infekcije ovim koronavirusom smrtnost bi bila u rasponu od 0,1 do 0,2 posto. Pacijenti s težim simptomima imat će više iznenadnih, ranijih simptoma, veću ozbiljnost bolesti i smrti i vjerojatno će se prijavljivati u bolnice u ranoj fazi infekcije. Izbijanje virusa poput ovog obično je smrtonosno ali pristupačno. Kod manje teških simptoma, pacijenti su dulje bez simptoma ili imaju tek blage simptome, pojava simptoma je postupna, a napredovanje do hospitalizacije i smrti je rijetko.

Ključno je saznati kada se pojavljuju sindromi

Infekciju poput ove teško je otkriti i zato ju je teško kontrolirati, ali je srećom manje smrtonosna. Ključno je znati pojavljuju li se simptomi prije prenosivosti, tj. u trenutku kada pacijenti još ne mogu zaraziti druge ili obrnuto. Kod SARS-a simptomi su se javljali prije prijenosa, što je SARS učinilo dostupnim. Kod pandemije gripe 2009. godine, prenosivost se pojavila dan prije pojave simptoma. Znači čak i najbolje mjere kontrole propustile su 20 posto prenošenja, jer simptoma nije bilo.

Može li se kontrolirati međunarodno širenje virusa? Hoće li pomoći kontroliranje temperature u zračnim lukama i odvajanje febrilnih pacijenata u usporavanju početne epidemije? Autor članka je tijekom pandemije gripe radio u bolnici u gradu Ho Chi Minh, u Vijetnamu. Podaci prikupljeni u prva tri mjeseca pandemije obuhvatili su 760.000 putnika, pristiglih avionima iz inozemstva. Sumnjalo se da je oko 1000 dolazaka bilo pozitivno na gripu. To je jedan putnik na svaka 3 dolazna leta. Većina tih putnika izolirana je u bolnici.

Desetine tisuća slučajeva vjerojatno je neotkriveno

Tijekom ranih faza pandemije oko 80 posto pacijenta u “zaraznim danima” je izolirano, što je učinkovito smanjilo brzinu prijenosa virusa. S jedne strane, to se može smatrati uspjehom. Ulazak virusa u grad je usporen, a pandemija je zadržana i pomaknuta na kraj srpnja. Tijekom tromjesečnog razdoblja otkriveno je 200 slučajeva gripe. Vjerojatno su desetine slučajeva ostale neotkrivene. Provjera zračnih luka, izolacija slučajeva i napori u socijalnom odvajanju i udaljavanju mogu biti dovoljni da odgode ili odbiju nove slučajeve.

U sljedećih mjesec ili dva vidjet ćemo kako će novi virus uspostaviti lokalne epidemije izvan Kine. Uz malo sreće, neki će gradovi moći kontrolirati svoje epidemije. Otvorenom znanstvenom suradnjom možemo naučiti koje strategije suzbijanja najbolje djeluju i tako se pripremiti za sljedeću pandemiju.