Nekad je nužno odabrati stranu

Korona je skršila i cijeli niz važnih programa koji čine školu; izborne predmete, dopunsku, izvannastavne aktivnosti...

U nadolazećoj će školskoj godini naglasak biti tek na pukom funkcioniranju bazične nastave

A child of medical staff member read in the classroom at the Eugene Napoleon Saint-Pierre Fourier private school on April 30, 2020, in Paris, on the 45th day of a strict lockdown in France to stop the spread of COVID-19 (novel coronavirus). (Photo by STEPHANE DE SAKUTIN / AFP)
FOTO: AFP

Upute za povratak u škole, uz sve epidemiološke smjernice, od ponedjeljka kada su predstavljene stvaraju ozbiljne probleme u organizaciji nastave u novoj školskoj godini. Kako ne bi smjelo biti miješanja razrednih skupina niti fizičkog kontakta među njima, pod upitnikom je cijeli niz školskih aktivnosti – od produženog boravka, izbornih predmeta preko dopunske i dodatne nastave, izvannastavnih aktivnosti do projekata koje u suradnji sa školama ostvaruju udruge civilnoga društva.

U nadolazećoj će školskoj godini, tako se čini, naglasak biti tek na pukom funkcioniranju škola, no nikako ne treba smetnuti s uma kvalitetu učenja i poučavanja i u ovo pandemijsko vrijeme, odgojnu dimenziju škole kao i sve njene sfere u kojima, kroz razne aktivnosti, djecu potiče na kreativnost, razvijanje potencijala, izrastanje u odgovorne građane. U naglasku na funkcionalnim segmentima poput kako zadržati distancu, kako sklepati raspored po blok satovima i kako u datoj infrastrukturi ne dozvoliti fizički kontakt djece, patit će cijeli niz vrijednih segmenata škole.

1. Problemi s boravkom

Produženi boravak u školama moguće je organizirati, ali na način da nema miješanja različitih razrednih skupina. To je još donekle i moguće kada se radi o prvim razredima, no u drugim i trećim razredima osnovne škole takav je uvjet gotovo nemoguće ispoštovati. Škole zajedno s osnivačima (gradovi, županije) moraju vidjeti jesu li moguća dodatna zapošljavanja kako bi se zajedničke, miješane grupe primjerice drugašića i trećašića razlomile i svaka imala svoju učiteljicu ili učitelja u boravku.

Problem je, naravno, i manjkava infrastruktura u kojoj će, i uz uvjet da su zadovoljene baš sve kadrovske pretpostavke, biti teško pronaći dovoljan broj učionica. U praksi, rješenja će od osnivača do osnivača očito varirati. Primjerice, grad Samobor kao osnivač škola donio je odluku da će se u narednoj školskoj godini produženi boravak organizirati samo za učenike prvoga razreda. S druge strane, Grad Zagreb planira formirati 23 nove skupine za boravkaše, no i uz to, ostaje im 137 skupina (od ukupnih 645 na razini Grada) koje su mješovite i koje su sačinjene od učenika različitih razreda.

Plan je Grada da od Ministarstva obrazovanja zatraži suglasnost da te, mješovite skupine i dalje mješovito pohađaju boravak, ali u većim školskim prostorijama poput školskih dvorana, dvorana za sastanke i slično, gdje je moguće osigurati da nema fizičkog kontakta između djece iz različitih razreda. U praksi će, dakle, na terenu biti razlika u školama različitih osnivača po pitanju produženog boravka.

2. Upitne izvannastavne aktivnosti

Brojne škole svojim učenicima često nude cijelu paletu izvannastavnih aktivnosti, od građanskog odgoja i obrazovanja, domaćinstva, zbora, ekoloških, dramskih ili novinarskih grupa, volonterskih grupa, sve do robotike ili folklora. One se odvijaju prije ili nakon obavezne nastave i najčešće se provode u miješanim grupama učenika iz različitih razrednih odjela. Kako u “novom normalnom” ne smije biti miješanja skupina, izvannastavne aktivnosti bit će teško izvedive, osim ako se ne prebace u online varijantu, što s obzirom na vrstu aktivnosti često nije moguć ili nema smisla.

Osim toga, u realizaciji izvannastavnih aktivnosti često sudjeluju i lokalne udruge civilnoga društva za koje je pitanje hoće li uopće imati pristup školama jer epidemiološke upute HZJZ-a preporučuju protok što manjeg broja osoba kroz školu. Primjerice, građanski odgoj i obrazovanje kao izvannastavna se aktivnost posljednjih nekoliko godina provodi u nekoliko hrvatskih gradova i županija, nakon što se tzv. “riječki model” pokazao kao uspješan.

Tijekom tjedna smo razgovarali s Ivanom Milas iz osječkog Nansen dijalog centra i Sunčicom Damjanović iz porečkog Centra za građanske inicijative. “Zasad nemamo informacije o tome što će biti s provedbom Građanskog odgoja u školama u Istarskoj županiji”, rekla nam je Damjanović, a Milas kaže kako je, s obzirom na smjernice za škole, održavanje GOO-a upitno.

3. Vrijedni projekti udruga u školama

Škole kao partneri ili ciljane skupine sudjeluju i u cijelom nizu projekata udruga civilnoga društva; sa školarcima se tako radi na programima volonterstva, ekologije, društvene pravednosti, prevencije nasilja… Projektne aktivnosti često predviđaju i studijska putovanja đaka, praktične radionice, radionice kroz igrokaze, a skupine đaka i ovdje su u pravilu mješovite – iz različitih razreda, a s njima rade educirani stručnjaci udruga.

Razgovarali smo s Kristijanom Oreškovićem iz Udruge roditelja ‘Korak po korak’ koja već 20 godina provodi uspješan program prevencije nasilja nad i među djecom i mladima. Sufinanciraju ga više jedinica lokalne i regionalne samouprave te ministarstva za obrazovanje i demografiju. Kroz vođene grupne rasprave, priče i igranje uloga, djeca i mladi uče strategije za snalaženje u potencijalno opasnim situacijama, kao i brojne prevencijske strategije, a Orešković nam kaže kako prvi put u 20 godina nisu sigurni hoće li vrijedan i godinama uzastopno pozitivno ocijenjen projekt moći provesti.

“Programe i radionice provode certificirani voditelji i pomagači, a sada s obzirom na epidemiološke upute za škole imamo problem direktnog pristupa školama i učenicima”, objašnjava Orešković i dodaje kako je online varijante u ovakvim slučajevima zaista teško ili praktički nemoguće provoditi.

4. Izborni predmeti sele online ili u rotaciju

Upute HZJZ-a su jasne; kako bi se preveniralo miješanje učenika, što se često događa prilikom nastave izbornih predmeta (informatika, drugi i treći strani jezik) te dopunske i dodatne nastave, nužno je osigurati izbjegavanje fizičkog kontakta među različitim skupinama. Ravnateljica Prve riječke hrvatske gimnazije Jane Sclaunich za Novi je list dočarala taj problem.

“Miješaju nam se učenici kod pohađanja drugog i trećeg jezika, a slično je i u općoj gimnaziji s izbornim predmetima gdje nam se miješaju različite generacije. Očito je da ćemo morati složiti raspored kao da radimo u dvije, a ne u jednoj školi”, kazala je Sclaunich. U praksi će sve to često značiti da se svi ovi oblici prebacuju u online verziju ili da se, kako je u intervjuu za Jutarnji rekao ministar Radovan Fuchs, “primijeni model rotacije i da ti učitelji, primjerice, za jednu grupu tjedan dana nastavu organiziraju u školi, a za ostatak grupe online i obrnuto”.

Spomenimo i kako od ove školske godine starta izborna informatika za učenike od 1. do 4. razreda osnovne škole. Isti problemi oko organizacije nastave bit će prisutni i ovdje, a iz Sindikata hrvatskih učitelja upozoravaju kako se, prvo, kasni s odobrenjima za zapošljavanje dodatnog kadra informatičke struke te, drugo, pomutnju izazivaju “odobrenja izdana pojedinim školama u kojima stoji da učitelj informatike predaje heterogenim skupinama do 28 učenika prvog do četvrtog razreda”. To sada, upozoravaju iz SHU, nije izvedivo.

5. Vjeronauk usred rasporeda

Pitanje vjeronauka usred školskog rasporeda i u “starom normalnom” izazivalo je prijepore, a čini se da se isti problem preselio u “novo normalno”. Naime, kako smo pisali, u zagrebačkoj OŠ Mladost roditelji su javili kako će djeca koja inače ne pohađaju nastavu vjeronauka, morati tijekom toga sata sjediti u učionici i nekako si prikratiti vrijeme. Ravnatelj nam je u razgovoru kazao kako je to zaista tako jer ne smije biti miješanja učenika s drugim skupinama.

Međutim, kako smo se raspitali, neki ravnatelji ovakve situacije rješavaju bitno drugačije; učenici koji ne pohađaju vjeronauk, tijekom toga sata sa svojom učiteljicom borave u knjižnici ili u u zajedničkim, organiziranim kutcima škole gdje mogu čitati, igrati šah, pisati zadaće i pritom se ne miješati s učenicima iz drugih skupina… Drugim riječima, pandemija koronavirusa ne bi smjela biti razlog niti izgovor zbog kojeg će djeca slušati nastavu predmeta na koji nisu upisana. To je pitanje, dakako, posebno osjetljivo kod vjeronauka.