Nekad je nužno odabrati stranu

Liječnici KB Dubrava ekskluzivno za Telegram: 'Nedostaje nam kisika, skoro nikoga s respiratora ne skinemo živoga'

Telegram je razgovarao s liječnicima koji tvrde da u bolnici i dalje vlada kaos te da se stvari s novom Upravom nisu bitno popravile

Da bi zdravstveni radnici iz KB Dubrava mogli bez cenzure govoriti o situaciji u glavnoj Covid bolnici u Hrvatskoj, moraju govoriti anonimno. Inače će snositi posljedice.

Tako mi se ispričala skupina liječnika koji u Dubravi rade na Covid odjelima kad sam ih pokušala nagovoriti da na pitanja koja zanimaju građane odgovore pod svojim imenima. Pred javnošću istupa samo novi v.d. ravnatelj KB Dubrava, dr. Ivica Lukšić, kome je ministar Vili Beroš prije tri tjedna povjerio vođenje cijele Covid bolnice, i eventualno onaj kome on to dopusti.

Jučer je, recimo, dr. Lukšić vrlo smirujućim tonom gostovao na televiziji N1, gdje je izričito pohvalio politiku Vlade i mjere Stožera nakon što ih je na dramatičan način ponovno napala Udruga bolničkih liječnika HUBOL. “Ja sam duboko uvjeren da Vlada balansira na način da se gospodarstvo očuva koliko je moguće. Važno je da djeca idu u škole i studenti na fakultete”, rekao je dr. Lukšić.

Zato s nekoliko liječnika kojima je dr. Lukšić nadređen razgovaramo pod njihovim uvjetima: Nema imena. Utoliko je važno napomenuti da su odgovori na pitanja plod kolektivnog razmišljanja naših sugovornika.

TELEGRAM: Jesu li problemi s liječenjem oboljelih od Covida otklonjeni sada kad imate novu upravu?

LIJEČNICI KB DUBRAVA: Na moment se činilo da će biti. Započela je evakuacija pacijenata iz potpuno neprikladnih prostora u Hitnoj i na Psihijatriji da bismo ubrzo shvatili da za C objekt nema dovoljno kisika. To znači da sustav s kojim raspolažemo ne može podnijeti tolike zahtjeve za kisikom, a prethodno nije napravljena procjena mogu li cijevi za kisik u objektu C podnijeti tolike protoke kada je unutra recimo 200 ljudi koji su na kisiku 24 sata. Zatim su ponovno otvoreni objekti A i B u kojima, međutim, u međuvremenu nije učinjena niti jedna nužna preinaka. Poboljšanjem, dakle, možemo smatrati što su bolesnici preseljeni iz Hitne i što nam je upućeno dodatno osoblje iz drugih bolnica.

TELEGRAM: Što je sve poduzeo novi ravnatelj, dr. Ivica Lukšić otkako je preuzeo funkciju?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Za bolesnike gotovo ništa. I dalje nedostaje HFOT uređaja za intenzivnu terapiju kisikom, kao i mjesta na intenzivnoj, što nas ponekad baca u očaj. Liječnici i sestre, koji su nam poslani na ispomoć, dolaze po ranijem planu tako da je pitanje koliko je za to zaslužan osobni angažman v. d. ravnatelja i njegov odnos s ministrom Berošem. Ne zaboravimo da je dr. Lukšić još od ožujke bio šef našeg Primarnog-respiracijskog intenzivističkog centra – dakle kompletnih Covid kapaciteta. Ali da nije bilo medija i priča iz KB Dubrava, ništa se ovdje ne bi pomaknulo.

TELEGRAM: Što radite s pacijentima koji trebaju kisik, a vi im ga ne možete dati jer ga nema?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Onda nastaje panika i mahnito se zove po bolnici u nadi da negdje ipak postoji slobodan uređaj. Kada je neki bolesnik na HFOT uređaju, ne može ga se naprasno skinuti. Tako da ne postoji opcija da se HFOT u tom trenu uzme s jednog bolesnika za drugoga. U tom slučaju pacijenta se ostavlja na maksimalnom protoku kisika i čeka oslobođenje prvog uređaja. Nemojte pitati što se događa ako uređaja nema.

Rečeno nam je da stižu novi HFOT uređaji i respiratori iz nabave Ministarstva zdravstva. Reagira se tek kad je u bolnici već 400 ljudi s Covidom. Kolege iz HUBOL-a su to ispravno saželi: generali su odluke prepustili vojnicima.

TELEGRAM: Ulazi li Lukšić na odjele gdje se liječe oboljeli od Covida? Ima li autoritet među liječnicima?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Autoritet je nešto što se gradi, a graditi ga ne može osoba koja nije prisutna. Dr. Lukšić ima ulogu Big Brothera. Svi znamo da je tu negdje, ali među osobljem i bolesnicima nije. Ne dolazi na naše sastanke, iako je rekao da hoće. Prvi i jedini sastanak s liječnicima održao je prije nekoliko tjedana.

TELEGRAM: Je li barem dnevni posao sada efikasnije organiziran?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Ništa suvislo nije se poduzelo. Pomaci se događaju nakon svakodnevnih svađa na jutarnjem sastanku da ”ovako više ne može”. Onda nam se kaže da će se osnovati neka nadslužba ili brže dostaviti neki raspored. I dalje smo se prinuđeni samoorganizirati jer organizacije nema.

TELEGRAM: Kakvi su to sastanci?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Svako jutro u 8 sati sastaju se svi liječnici koji vode timove sa službom koja je noću dežurala. Dakle 15 timova čini 30 liječnika te dežurni liječnici i internistička nadslužba. Tema je kako su bolesnici proveli noć, koji su životno ugroženi, koji su primljeni, koji su preminuli. Sastanku prisustvuju i glavna sestra, šef interne klinike i voditeljica Respiracijskog centra.

Osim o temama koje se tiču svakodnevnog rada, na sastanku se raspravljaju svi tekući problemi i manjkavosti organizacije kao i prijedlozi koji bi unaprijedili trenutno stanje. Imamo pregršt pitanja koja nas muče, ali odgovori se dobivaju na kapaljku. Vjerojatno ne zato što ih netko ne želi dati, nego zato što odgovori ne postoje jer se situacije nisu predvidjele.

TELEGRAM: Gdje su slabe točke?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Osim zaista impresivnog entuzijazma osoblja, nema gotovo niti jedne dobre točke. Imamo stihiju ideja i odluka o kojima se nikad nije raspravljalo sa osobljem. Donose se preko noći. Za nas koji ovo radimo, problem KB Dubrava nije jedan. Riječ je o puno svakodnevnih muka čiji je zajednički nazivnik dezorganizacija, nedostatak planiranja i izrazito slaba i spora komunikacija.

TELEGRAM: S obzirom na kapacitete u Dubravi, koliko ljudi trenutno može biti na kisiku, koliko na respiratorima? Koliko je slobodnih mjesta?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Žalosno je da mi to ne znamo pa o brojkama moramo slušati iz medija, a one, naravno, neprestano variraju. Osoblje nema realan uvid u to koliko je stvarnih slobodnih mjesta, koliko se mjesta dalje planira, tko će raditi na određenom radnom mjestu, koliko je mjesta s kisikom, koliko trenutno imamo valjanih respiratora, koliko ih stiže… Do nas pisanim putem dolaze samo informacije bolničkog stožera, i to obično s dan ili dva zakašnjenja. A ovdje se sve odvija munjevitom brzinom tako da nešto što je bilo prije dva dana – više ne vrijedi.

TELEGRAM: Zabrinjava li vas brzina kojom se pune kreveti? Kakve su brojke zadnjih dana? Jesmo li blizu šatorima?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Svatko normalan i razuman mora biti šokiran brojem prijema. Zadnjih dana brojimo oko 35 do 45 prijema na dan. Toliko bolesnika ne možemo otpustiti u istom danu. A šatori su posebna priča. Osoblje je u nekoliko navrata molilo odgovorne da se dostavi dozvola za rad tog prostora, međutim takvo što do danas nije stiglo. Mi, liječnici, nemamo informaciju je li rad u šatoru sigurno mjesto za bolesnike i osoblje. Čini nam se da je ideja o smještaju teško bolesnih ljudi u šatore, koji imaju jedan kemijski WC na nekoliko desetaka bolesnika, bez tekuće vode i mogućnosti da se operu ruke, i to na ovim temperaturama, u svakom smislu civilizacijski poraz.

TELEGRAM: Koliko vam ljudi na respiratorima umire?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Nemamo taj podatak jer ih sustavno ne validiramo niti o njima raspravljamo na stručnim sastancima. Sve podatke s kojima raspolažemo, prikupljamo sami za sebe. Prema našem iskustvu, smrtnost je iznimno velika. Radi se doslovno o iznimkama koje su uspješno ekstubirane, dakle o ljudima koji su živi skinuti s respiratora.

TELEGRAM: Koliko je ljudi umrlo u posljednja 24 sata?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Prema zadnjem izvještaju, u posljednja 24 sata preminulo nam je sedam bolesnika.

TELEGRAM: Koja je dob do sada preminulih od Covida?

Ni o tome se ne rade sustavne evidencije niti je to ikada bila tema ijednog našeg sastanka. Vjerujem da zbirne brojke postoje u sustavu, no mi u njih nemamo uvid. Ono što mi imamo su podaci koje prikupe sami liječnici i odraz su njihovog vlastitog interesa.

TELEGRAM: Iz medicinskih krugova stižu vijesti da na respiratorima raste broj pacijenata srednje dobi pa i mlađih. Je li to slučaj i kod vas?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: I mi na respiratorima imamo mlađih bolesnika. Oni su srećom u manjini.

TELEGRAM: Kako se liječnici i sestre nose s toliko smrti?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Liječnici, medicinske sestre i tehničari su profesionalci na razini svakog zadatka koji je pred njih stavljen. Smrt je sastavni dio života, u velikom broju događa se upravo u bolnicama, i to je stres s kojim se čovjek cijeli život uči nositi. Postoje lošiji i bolji dani, očekivane i iznenadne smrti. To je sve dio ove profesije. Vidjet ćemo što će psihološki biti sa svima nama kada pandemija prođe.

TELEGRAM: Odakle vam dolaze bolesnici? Primate li sve? Možete li sve primiti?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Bolesnici dolaze s područja cijele zagrebačke regije, a to je nekoliko županija. Primamo sve bolesnike koji su nam upućeni s indikacijom za bolničko liječenje.

TELEGRAM: Imate li sada dovoljno liječnika? Sestara? Kojeg kadra eventualno nedostaje?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Nedostaje kadar svih vrsta. Medicinska skrb je lanac čije karike čine liječnik, medicinska sestra, medicinski tehničar, pomoćno osoblje, čistačice, kuharice. U ovakvim situacijama svaka je karika lanca neophodna, baš svatko je važan. Od djelatnice na ulazu u bolnicu koja preuzima stvari za bolesnike, do ljekarnika koji izdaje lijekove ili osoblja na patologiji. A nedostaje nam medicinskih sestara, njegovatelja, pomoćnog osoblja, a od liječnika prvenstveno infektolozi. Capak tvrdi da imamo više od 1100 liječnika intenzivaca koji mogu raditi na respiratorima i intenzivnoj njezi Covid bolesnika i bolesnika od gripe. No realnost je značajno drugačija. Nemamo ni svog kliničkog mikrobiologa, kao ni mikrobiološki laboratorij, a glavna smo bolnica za zaraznu bolest.

TELEGRAM: Kako izgleda briga za pacijenta koji je na respiratoru? Kako ih se hrani? Presvlači? Jesu li povremeno pri svijesti? Koliko prosječno ljudi ostaju na respiratoru do poboljšanja, tamo gdje ga ima?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Teško je jednoznačno reći, jer sada ima više oboljelih na intenzivnoj, a s nama rade i liječnici i sestre iz različitih zagrebačkih bolnica i različitih su specijalizacija. Bolesnici se hrane uglavnom putem sonde ili na venu. Pri svijesti su vrlo rijetko, najčešće su duboko sedirani. Nemamo zbirne podatke o tome koliko prosječno provedu na respiratoru oni koji prežive. Svakako, riječ je prosječno o 10 do 20 dana.

TELEGRAM: Jesu li zdravstveni radnici plaćeni za prekovremeni rad?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Mi i dalje nemamo informaciju kako smo točno plaćeni, nemamo ugovore po kojima smo raspoređeni na ovo ili ono radno mjestu, niti znamo po kojem smo kriteriju i na koliko dugo negdje raspoređeni. Ravnatelj je jučer poslao pisanu informaciju da će se revidirati svi sati provedeni u bolnici.

TELEGRAM: Kako komentirate fleksibilnost Nacionalnog stožera oko Kolone sjećanja u Vukovaru? Očekujete li nakon Vukovara novi skok zaraženih?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Ta odluka o Vukovaru bila je apsolutno ispod svake razine struke. Profesor Đikić rekao je sve što treba reći. Riječ je o gaženju struke i Hipokratove zakletve. Za tjedan do dva vidjet će se posljedice. Svakome je jasno da nije u pitanju ni samo kolona, nego su svi ti ljudi prije ili kasnije išli na kavu, piće, ručak i slično. Družili su se jer je to bila prilika da se obitelj i prijatelji sretnu. A stalno se ponavlja da su upravo obiteljska i prijateljska druženja jedan od glavnih izvora zaraze.

TELEGRAM: Iz Stožera su danas opet najavili nove mjere, a sadašnje su na snazi tek par dana. Je li se ministar zdravstva pogubio?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Ministru očigledno nedostaje ideje kako bi i na koji način zauzdao ovu epidemiju i odredio pravac. Kad ne samo HUBOL, nego ukupno šest medicinskih udruga iz tvog resora jednoglasno traži mjere, a ti ih ne doneseš, čak to uopće i ne komentiraš – to bi u svakoj ozbiljnoj zemlji bio ozbiljan problem. No kod nas se očito ne sluša struka, niti se oponašaju dobra iskustva drugih zemalja. Izgleda kao da smo ovdje žrtve individualnih i nasumičnih procjena što i kako bi trebalo.

Našoj javnosti ne iznose se bitni brojevi, nema jasno definiranih ciljeva ili nama nikad nisu izrečeni. Iz nekog makro ugla, podrazumijeva se da se za borbu protiv epidemije, za prevenciju širenja, moraju donositi ispravne mjere. To su testiranja da otkrijete zaražene, zatim detektiranje kontakata da biste pravovremeno izolirali bolesne i rizične. Onda imate odgovor zdravstvenog sustava za Covid bolesnike i posebno za one bez Covida. Neka javnost procijeni koliko smo u svakoj od tih kategoriji uspješni.

TELEGRAM: Prigovarate brojkama koje iznosi Stožer, što s njima ne štima?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Brojevi bi trebali biti realan odraz zdravstvenog stanja u zemlji i u bolnicama i za, onoga koji se s njima upozna, trebali bi nešto značiti. No, ako nema cilja, odnosno ideje što hoćemo, cifre same po sebi ne znače ništa. Što predstavlja broj umrlih u zemlji ili na respiratorima kad prethodno niste postavili kriterije o tome što zapravo želite postići? Na primjer, ako zatvorimo noćne barove i kafiće, očekujemo da će za dva tjedna broj zaraženih sa sadašnjih 800 na 100 tisuća pasti na 600 na 100 tisuća. Tako bismo znali vrijedi li to što radimo ili ne. Ali stvari se tako ne komuniciraju.

Drugo, Stožer često poopćava, uspoređuje neusporedivo i slično. Što, recimo, znači kad Krunoslav Capak kaže kako smo mi po nečemu četvrti u Europi kad istodobno ne proklamira koji bi bio naš cilj u u kojem roku? Zašto nas se ne obavještava koliko je ljudi ukupno umrlo u bolnicama? Koliko na respiratoru? Koliko se očekuje da ljudi umre u bolnicama? Ni kako izgleda usporedba s drugim bolnicama u EU.

Isto tako, imamo pravo znati koji točno parametri i brojevi pokazuju da je zdravstveni sustav puknuo ili kolabirao. Kad je to? Koji je to broj od X dana koliko u zdravstvenom sustavu morate čekati na pregled ili operaciju ili uopće više ne možete obaviti što vam je potrebno? Ako to ne znamo, a ne znamo, sve se svodi na efektno korištenje jezičnih figura, lažni optimizam i šuplju retoriku. A vidimo da su to mnogi izvježbali do savršenstva.

TELEGRAM: Ima li smisla Bandićevo antigensko testiranje?

LIJEČNICI IZ KB DUBRAVA: Ima. Čim na bilo koji način skratite vrijeme do rezultata, puno ste napravili. Svaka brža detekcija virusa je korak naprijed. Jedino na taj način nešto se može planirati i predvidjeti. S tim je trebalo krenuti odavno. No članovi Stožera u više su navrata tvrdili da su antigenski testovi nepouzdani.