List za iseljenike je zabrinut; mnogi Hrvati, kad dođu u Njemačku, lažu da nisu katolici kako bi izbjegli porez
Zašto se Hrvati katolici u Njemačkoj masovno proglašavaju ateistima
Fenix magazin, popularni list za iseljenike, primijetio je, po njima, zabrinjavajući trend u Njemačkoj. Naime, Hrvati koji useljavaju u tu zemlju, a koji su malo bolje upućeni u tamošnja porezna plaćanja, imaju nezgodan običaj prilikom prijave u mjestu boravka zatajiti svoju vjeru. Naprosto se proglase ateistima.
Stvar je u tome, piše list, da za razliku od Hrvatske, u Njemačkoj crkva, odnosno vjerske zajednice, ne dobivaju novac iz državnog proračuna, već se financiraju kroz crkveni porez ili kroz donacije vjernika. Crkveni porez ne plaćaju svi građani, nego samo pripadnici Rimokatoličke i Evangelističke crkve, Židovske zajednice, te nekih pojedinih slobodnih zajednica.
Uštede devet posto poreza na dohodak
Dakle, useljeniku je dovoljno prilikom prijave ne spomenuti da je katolik, čime će mjesečno uštedjeti devet posto poreza na dohodak koliko naplaćuje državna porezna uprava, da bi taj novac potom proslijedila Crkvi.
No, ni za one koji su već registrirani kao katolici još uvijek nije kasno za manevar kojim će preskočiti plaćanje. Naime, da bi izbjegli ovaj porez samo trebaju službeno istupiti iz Crkve. Dovoljno je otići na sud ili Gradski ured i zatražiti ispis iz Crkve, piše Fenix te upozorava na zabrinjavajuć podatak: prošle godine je, pišu, u Njemačkoj iz Katoličke i Protestantske crkve istupilo 88.510 ljudi, što je 22 posto više nego 2017.
‘Učlanit ćemo se u fitnes klubove. A Crkva?’
Ovaj popularni hrvatski izvandomovinski list i portal, zbog cijelog trenda zvuči vrlo zabrinuto, pa njegova autorica objašnjava i educira: “Izjavu, mogu vjerovati a da za to ne plaćam, mnogi su, pretpostavljam, čuli. Da, istina je. Može se vjerovati, a da se za to ne plaća. Vjera je Božji dar, koji je uglavnom darovan preko roditelja. Ona nikad nije bila vezana uz novac. Vjera se ne prodaje niti se može kupiti… No, ako smo član nečega i do nečeg nam je stalo, onda smo spremni izdvojiti dio svojih sredstava kako bismo podržali rad i postojanost toga. Izdvojit ćemo novce za kavice, večere u restoranima, za odlazak u kino, kazalište, na koncert. Izdvojit ćemo novac za odlazak na sportske događaje, u zabavne parkove, zoološke vrtove i slično. Zašto? Jer nam je lijepo sudjelovati na takvim događajima i obitavati na takvim mjestima”, piše autorica.
I u nastavku poentira: “Učlanit ćemo se u fitnes klubove, planinarska društva, plesne grupe i bez pogovora ćemo plaćati članarinu. Jer nam je stalo. Pa čak i kad ne idemo redovito, i dalje uredno plaćamo. Ruku na srce, ne trebamo plaćati da bismo mogli skakutati, jer to možemo i kod kuće, ne trebamo plaćati da bismo voljeli životinje, niti da bi se uz kavu družili s prijateljima. No, ipak to iz dana u dan radimo. Jer nam je stalo…”