Ljudi izgleda ostavljaju i hrčke; ovih 8 beba pronađeno je u grmlju na Knežiji, sad još trojica čekaju dom

Bila je večer, 25. rujna prošle godine, kad su volonterke Udruge za zaštitu životinja Sedma od devet dobile dojavu kako se u grmlju, na Knežiji, nalaze dva otvorena kaveza s hrčcima. To im je javio dječak koji je životinje, srećom, skužio dok je šetao kvartom. Volonterke su odmah izašle na teren i zatekle dječaka sa šest beba hrčaka, od kojih je jednoga sam spasio iz grmlja, budući da je šmugnuo iz kaveza. Potom su u grmlju pronašle još dva. Dakle, te večeri su spasili osam hrčaka, šest mužjaka i dvije ženke.

Jedna od volonterki, Zagrepčanka Željka Marušić, kaže da je jedan od većih problema bio što su hrčke pronašli na istoj hrpi. “Riječ je o sirijskim hrčcima, koji ne smiju živjeti skupa jer su vrlo teritorijalni, moraju imati vlastiti prostor za život, inače su nasilni. Posebno nije poželjno da se drže zajedno nakon što su spolno sazreli, a oni su taman bili na granici toga”, priča Marušić i pojašnjava kako su prema njihovoj procjeni hrčci bili stari između tri i šest mjeseci. Objašnjava da spolno sazrijevaju s pola godine, dakle, bili su u okvirima toga. Jedini razlog zašto se međusobno nisu napadali, pretpostavlja, je taj što su potencijalno iz istog legla.

Iako većinu udomili, još tri hrčka traže svoj dom

“Iako nisu imali iste šare, našli smo ih zajedno, pa samo pretpostavljamo da su bili iz istoga legla. Sirijski hrčci imaju velika legla, pa bi po brojci to odgovaralo”, pojašnjava 32-godišnja volonterka. Hrčke su prvo odveli veterinaru koji je zaključio kako tri hrčka trebaju na liječenje antibiotikom protiv apscesa, odnosno gnojnih rana, a ženke su privremeno odvojili kako bi saznali jesu li skotne. Nabavili su im svakom odgovarajući kavez i počeli s potragom za trajnim domom.

“Oglasili smo ih na društvenim mrežama, pa smo do kraja prošle godine udomili četiri, dva dečka i ženkice. Zimus se udomio još jedan dečko i sada imamo još tri dečka koja traže dom, oni se trenutno nalaze na smještaju kod mene”, objašnjava Marušić i dodaje kako bi bilo poželjno udomiti ih odvojeno, jer ta vrsta malenih hrčaka najbolje funkcionira kada nema svoje braće i sestara u blizini, odnosno kad nema slične životinjske vrste blizu.

Sad su ostali Scarface, Firefox i Vrtuljko

“Ljudi najčešće strahuju od udomljenja hrčaka, jer imaju loša iskustva s njima, oni ponekad znaju ugristi ako nisu od rana naučeni na ljude. Ali ovi naši, maze se s nama otkad smo ih kao mladunce pronašli, pa su naviknuti na kontakt s ljudima”, napominje gospođa Željka.

Dodaje kako hrčci nisu pretjerano zahtjevni za brigu, treba im tek mijenjati piljevinu, otprilike jednom tjedno, dati im jesti smjesu sjemenki i omogućiti im kotač na kojem će trčati, kaže smijući se, najčešće noću. “Oni su takva vrsta, koja najbolje funkcionira kad padne mrak, pa njihovi budući vlasnici trebaju biti spremni na to”, kaže.

Dakle, kod nje se nalaze još tri dečka: Scarface, koji je ime dobio zbog ožiljka na oku s kojim su ga pronašli, Firefox i Vrtuljko. Sada su stari nešto malo više od godinu dana, ali su zdravi i nekome mogu biti dobri i simpatični ljubimci. “Uz ovako dobro zdravlje, mogu poživjeti dvije i pol do tri godine, u nekom dobrom domu. Srećom da smo ih spasili, jer da su tu večer ostali samo malo dulje vani, lako bi postali hrana za mačke. Oni nisu životinje za van kuće, pa je tim ostavljanjem njihov život počeo dosta loše, ali onda su ipak dobili šansu”, kaže Marušić.