Ljudi koji su doživjeli stotu otkrili svoje navike: ovo je 9 najvažnijih stvari u životu

Sto je za neke ljude ništa više od brojke. Tako barem misle stogodišnjaci koji unatoč godinama još uvijek vježbaju, putuju, rade i uživaju u svom životu možda i više nego u mladosti.

Zadovoljni stogodišnjaci s kojima je nedavno razgovarao Washington post podijelili su tajne svoje dugovječnosti, ali i otkrili za čime u životu žale ne bi li druge potaknuli da ne čine iste pogreške kao oni. U nastavku donosimo 9 stvari koje su istaknuli kao najvažnije za dugovječnost.

1. Nađite pravog partnera

Leonard Samuel Baker ima 101 godinu. Veteran Drugog svjetskog rata iz Arizone gotovo četiri desetljeća radio je u vladi, a niti nakon umirovljenja nije prestao raditi. Danas piše knjige za djecu, a patentirao je nogometnu kacigu koja pri jakim udarcima smanjuje rizik od potresa mozga. No od svih stvari koje je učinio u životu, jedna od najboljih bila je, kaže, ženidba s njegovom Janet. Njegov savjet za dug i sretan život jest: odaberite pravog partnera i cijenite vrijeme koje imate zajedno.

Baker je svoju suprugu upoznao u Sacramentu 1954. godine. Za nju kaže da je bila njegova srodna duša. Kada se zbog posla morao seliti, ona se selila s njime, i to čak sedam puta u prvim godinama njihova braka. Umrla je od problema sa srčanim zaliscima u 88. godini, a Baker priznaje da se nakon njezine smrti osjećao izgubljeno.

“Dugo sam se pitao jesam li joj dovoljno puta rekao koliko je volim. Imali smo ovih 50-ak godina zajedno, i odjednom ti je to oduzeto”, priča veteran. Trebale su mu godine da se pomiri s tugom, no s vremenom je shvatio je da je još uvijek zdrav. ”Shvatio sam da Bog još uvijek ima planove za mene”, rekao je. Novi hobiji i zanimanja drže njegov um aktivnim. Kaže da je u njegovim godinama dobro imati neke ciljeve pa on tako želi poživjeti barem do 105. godinu jer želi “pokušati riješiti problem manjka vode u Arizoni, a za to će trebati još barem par godina”.

2. Radite ono što volite

Sa 107 godina Shitsui Hakoishi iz Nakagawe u Japanu odlučna je u namjeri da postane Guinnessova svjetska rekorderka. “Rekord najstarijeg brijača na svijetu trenutno ima 108 godina, tako da moram raditi do 109. godine”, priča.

Hakoishi se u dobi od 14 godina preselila iz ruralnog grada u prefekturi Tochigi u Tokio kako bi se školovala za brijačicu, što je u to vrijeme bila industrija u kojoj su dominirali muškarci. Vozačku je dobila s 19 godina, na dan koji je nazvala najsretnijim u životu. Nedugo zatim doživjela je tragediju – suprug joj poginuo u Drugom svjetskom ratu. Vratila se u prefekture Tochigi, u grad Nakagawu, i otvorila vlastitu brijačnicu koju i dan danas vodi. Cijeli svoj život posvetila je šišanju kose.

Ključ dugog života, kaže Hakoishi, karijera je koja vas ispunjava radošću. “Moj posao je moja strast. Svaki dan je blagoslov”, rekla je.

3. Brinite o svom tijelu

Govoreći o sebi iz mladosti, Hakoishi ne skriva ponos. “Jako sam ponosna. Mlađa ja vrijedno je radila, ali voljela bih da joj mogu reći da dobro jede i da se bolje brine o sebi”, otkrila je što bi rekla sama sebi da se može vratiti u vrijeme.

Zasluge za svoje zdravlje pripisuje čaju koji priprema od sušenog japanskog đumbira, dnevnog cvijeća i čička. Uz svaki obrok popije tri šalice.

Prije tri godine, kada je imala 104 godina, Hakoishi je nosila baklju 33 kilometara kao dio štafete za ceremoniju paljenja plamena na Olimpijskim igrama u Tokiju, što je uspjeh koji ju ispunjava ponosom. “Uvijek sam govorila svojoj djeci: nemojte se ljutiti, nemojte mrziti, nemojte zavidjeti. I ja sam sama prema tim riječima uvijek živjela”, zaključila je.

4. Obrazovanje je presudno

Stogodišnjakinja iz Velike Britanije, Queenie Evelyn Hall, žali za samo jednom stvari u svom životu. ”Voljela bih da sam se obrazovala”, priznaje. Da može, mlađoj sebi poručila bi da nastavi ići školu. Naime, Hall je odrasla u jugoistočnoj Engleskoj tijekom Velike depresije. Kad je navršila 14 godina, što je tada bila zakonska dob kada su djeca mogla napustiti školu, njezina je teta ponudila platiti joj tečaj za tajnicu. Ali Hall bi sama morala plaćati kartu za autobus, što je njoj i njezinoj obitelji tada bilo nezamislivo.

Prilika da zaradi za život radeći u internatu činila joj se tada kao najbolja opcija. “Jedino što sam tada željela bio je neki džeparac”, prisjetila se. Njezina je majka prala odjeću drugih obitelji kako bi prehranila Hall i njezinih petero braće i sestara. Nakon što je izgubio posao u tvornici, otac je primao državnu naknadu za nezaposlene.

Danas Hall žali što kao 14-godišnjakinja nije donijela drugačiju odluku. Svima, a posebno ženama i djevojkama, naglašava važnost stjecanja obrazovanja. Za nju se tu ne radi samo o vještinama i znanjima koja se stiču u školi, već o lakoći s kojom se obrazovani ljudi mogu kretati kroz društvo, čak i kada potječu iz skromnih obitelji. Hall je propustila druge prilike u svom životu jer “uvijek, u pozadini stvari, osjećala svoj nedostatak obrazovanja”, rekla je. “Uči dobro, uči marljivo”, zaključuje.

5. Vjerujte u vlastiti potencijal

Kad je Milly Skjordahl bila mlada, otac joj je rekao da može učiniti sve što želi, samo da marljivo radi. Skjordahl, koja je prvi posao dobila s 14 godina, rekla je da baš takva i bila. No nedostajalo joj je samopouzdanja i propustila je prilike jer je uvijek mislila da nije dovoljno dobra.

Sada, kada ima 110 godina, mlađoj sebi voljela bi reći da vjeruje u sebe. “Nisam imala samopouzdanja, ali trebala sam ga imati. Gledajući unatrag, mogla sam učiniti gotovo sve”, rekla je.

Skjordahl je rođena 1913. u Hammondu u Indiji, u siromašnoj obitelji. Jedva je dočekala početi raditi i zarađivati pa je školske praznike provodila radeći u trgovini mješovitom robom, gdje je zarađivala oko 25 centi po satu, što je nešto manje od 4 i pol današnjih dolara. Većinu svoje plaće davala je roditeljima, a mali iznos ostavljala za džeparac. Sa 16 godina završila je srednju školu, no odlazak na fakultet ostao je samo nedosanjani san.

6. Nemojte biti lijeni

Nastavila je raditi u tvornici bicikala i uspinjala se na ljestvici sve dok nije postala jedna od najbolje plaćenih žena u pogonu, ispričala je. Šef joj je ponudio bolji posao, no zbog svoje nesigurnosti ostavila je dojam da je sretna tu gdje jest. Zbog toga što je odrastala u siromaštvu osjećala se kao da nije stvorena za veće stvari.

“Mogla sam biti prava žena od karijere, ali jednostavno sam tada mislila da je bolje ostati negdje u pozadini”, priznaje Skjordahl. Kasnije je dala otkaz kako bi odgojila svoje sinove. Sada živi u samostalnoj životnoj zajednici u Tucsonu, posjećuje prijatelje i slika. Njezin savjet drugima je: “Nemojte biti lijenčine”.

7. Nastavite postavljati pitanja

Betty Reid Soskin (102) radila je kao službenica za radnički sindikat tijekom Drugog svjetskog rata. Sa svojim prvim mužem otvorila je trgovinu ploča, a ujedno je i politička aktivistica, još od 1960-ih. Bila je i najstarija čuvarica u službi nacionalnog parka ”Rosie the Riveter”. No, uz svo to iskustvo, nerado daje konkretne savjete, budući da je najviše u životu naučila nastavljajući postavljati pitanja, rekla je iz svog doma u Richmondu u Kaliforniji.

“U životu ima toliko toga za naučiti. Imamo cijeli život da shvatimo koje su to stvari, a ja još uvijek učim, čak i sa 102 godine. Život sa sastoji od postavljanja pitanja. I svaki put kad postavite pitanje ono se produbljuje i otvara vam nova pitanja”, priča Betty.

Soskin je rendžerica u parku postala u dobi od 85 godina. To je učinila jer je, kaže, ljudima koji su posjećivali park, htjela ispričati svoju priču kao crnkinje koja je proživjela rasnu segregaciju tijekom rata. “Kada sam imala 20 godina, život je bio preda mnom. Kada sam imala 30 godina, jednako tako. A i sada, kada imam 102. godine, još uvijek osjećam da nije gotovo”, zaključila je Soskin.

8. Nikada ne smijete stati

Treasure Zimmerman, (103) za sebe kaže da je neovisna o drugima. Kad je bila u ranim 20-ima, njezina majka nije htjela da se uda za čovjeka kojeg je upoznala na fakultetu jer je to značilo da neće ostati u Kansas Cityju. Svejedno se udala za njega. “Pogodite koliko je to godina trajalo? Samo 53”, rekla je Zimmerman kroz smijeh iz svog doma u Coronadu u Kaliforniji. “Imala sam dobrog čovjeka uz sebe”, dodala je.

Ta je neovisnost osnažila Zimmerman da se kroz život upusti u razne vrste avantura. Za svoj 95. rođendan sama se dovezla u svom crvenom Jaguaru kabrioletu iz Kalifornije u Kansas City. Nakon Drugog svjetskog rata, kada je njezin suprug počeo upravljati avionima iz hobija, i ona je također naučila letjeti.

Cijeli život provela je u stalnom pokretu i to joj je, kaže, omogućilo da dugo poživi. Ova bivša profesorica tjelesnog odgoja i dalje svaki dan šeće sa svojim psom Gigijem, 12-godišnjim havanezerom. Njezin savjet jest da nikada ne treba stati. “Čak i kada se ne osjećate dobro, nastavite hodati, nastavite se kretati”, poručila je.

9. Prije svega, budite odlučni

Snovi Waltera Alfreda (102) bili su preveliki da bi ih mali grad njegova rođenja u južnoj Indiji mogao obuzdati. Zato se sa 17 godina preselio u Mumbai gdje je isprva živio kod rođaka koji mu je pomogao da dobije posao u novinskoj agenciji.

Alfred je želio biti novinar pa je potpuno sam naučio stenografski tipkati i počeo pomagati novinarima. Uslijedio je njegov prvi reporterski zadatak. “Nisam imao mentora. Bio je to rezultat čistog napornog rada i moje odlučnosti”, rekao je. Potom je postao strani dopisnik za Press Trust iz Indije, vodeću novinsku agenciju u zemlji, pokrivajući događaje u svijetu, uključujući atentat na Mahatmu Gandhija i Vijetnamski rat.

Preminuo je 13. rujna 2023. u dobi od 102 godine, tjedan dana prije rođendana. Prije nego što je umro, dao je svojoj kćeri jedan savjet. ”Ustraj i kroz sve nepovoljne okolnosti. Ja sam živio ovoliko dugo zahvaljujući fokusiranosti i napornom radu. Uvijek otporan, nikad uplašen”, rekao joj je.