Ljudi koji žive u gradu imaju veće šanse za depresiju. Stručnjaci objašnjavaju kako ih dizajnirati da se to ne događa
Loše dizajnirani gradovi čine nas jadnima
Preko polovice svjetske populacije, oko 4,2 milijarde ljudi živi u gradovima. Očekuje se da će ovaj broj rasti, pa će do 2050. godine 68 posto stanovnika živjeti u urbanim područjima. Među svjetskim megagradovima, definiranima kao područja s više od 10 milijuna stanovnika, su Tokio s 37 milijuna, Delhi s 29 milijuna, Šangaj s 26 milijuna. I Europa ima svoj prvi mega grad, London.
Štetni učinci života u gradu na fizičko zdravlje odavno su prepoznati, uključujući veću stopu kardiovaskularnih i respiratornih bolesti. Novija saznanja ukazuju na to da život u gradu može imati i štetne učinke na mentalno zdravlje, piše Fast Company.
Šanse za depresiju su 20 posto veće kod stanovnika gradova
Rizik nastanka depresije koju karakterizira loše raspoloženje i osjećaj bespomoćnosti, veći je 20 posto kod stanovnika gradova. Rizik razvoja psihoze, teškog psihičkog stanja povezanog s halucinacijama, zabludama, paranojom i neorganiziranim razmišljanjem, u gradu je veći za 77 posto nego u ruralnim sredinama.
Rizik pojave anksioznog poremećaja kojeg karakterizira tjeskoba i osjećaj predstojeće opasnosti ili panike, među gradskim stanovnicima veći je za 21 posto. Što više vremena provodimo u gradskom okruženju tijekom djetinjstva i adolescencije, veći je rizik od razvoja mentalnih bolesti u odrasloj dobi.
Rezultat lošeg planiranja, dizajna i upravljanja
Epidemiološke i neuroznanstvene studije pružaju nam dokaze da su ljudi koji žive u urbanim sredinama u većoj opasnosti da će imati problema s mentalnim zdravljem. Epidemiološke studije identificirale su veliki broj čimbenika. Neke ističu potencijalne probleme u izgrađenom okruženju, poput smanjenog pristupa zelenim površinama, visoke razine buke i onečišćenja zraka. Drugi faktori se odnose na socijalno okruženje, poput osamljenosti, percipiranog i stvarnog kriminala te socijalne nejednakosti.
Važno je prepoznati da oni čimbenici unutar urbanog okruženja koji povećavaju rizik mentalnih bolesti nisu unutarnji niti neizbježni aspekti gradskog življenja. Umjesto toga, oni su rezultat lošeg planiranja, dizajna i upravljanja i mogu se promijeniti. To nas dovodi do pitanja bi li urbani život mogao biti dobar za mentalno zdravlje?
Depresija je manja s kvalitetnim stambenim i zelenim površinama
Postojeća istraživanja fokusiraju se na negativne utjecaje urbanog življenja na mentalno zdravlje, ističući ubrzanu urbanizaciju koja se odvija širom svijeta kao izazov čovječanstvu. Ovo je pojednostavljivanje onog što zapravo znači živjeti u gradu, iz barem sljedećih razloga.
Urbano življenje je složen, kontradiktoran i teško definirajući fenomen koji ima malo zajedničkog između stanovnika zapuštenog predgrađa i uređenog grada. Učestalost depresije unutar urbanih područja manja je kada ljudi imaju pristup visokokvalitetnim stambenim i zelenim površinama.
Život u gradu može donijeti i mnoge koristi
Zdravlje, a posebno mentalno zdravlje ovisi o prirodi i njegovanju. Novi dokazi epigenetike koja istražuje kako okoliš utječe na ekspresiju naših gena, sugeriraju da utjecaj urbanog življenja ovisi o našoj prethodno postojećoj genetskoj strukturi.
Treće, za mnoge ljude urbani život može donijeti velike koristi za mentalno zdravlje kroz povećane mogućnosti obrazovanja, zaposlenja, socijalizaciju i pristup specijaliziranoj skrbi. Preseljenje u grad može biti prvi korak ka ostvarenju čitavog potencijala i neophodan uvjet za pristup zajednicama sa sličnim interesima i vrijednostima. Gradovi nude niz prepreka i niz mogućnosti, slobodu ali i zarobljeništvo, što predstavlja izazov i potrebu, često istovremeno.