Malamuticu Esku vlasnik 4 godine nije pustio s lanca, hranio ju je tek povremeno. Ove slike pokazuju koliko je danas bolje

Ovo je Eska, šestogodišnja malamutica koja je provela posljednje četiri godine konstantno, od jutra do mraka, privezana na lancu, mršava, izgladnjela i bolesna. Nađena je početkom godine u Žažini kod Siska, spasila ju je 24-godišnja volonterka iz Zagreba Mia Šips.

Priča s Eskom, koja se trenutno nalazi na privremenom smještaju u Novom Zagrebu, dugo je bila mučna, no sada se čini da ipak ide nabolje. “Zvali su nas ljudi 2. siječnja, da malamutica izgleda loše i da su vlasnici o tome obaviješteni, ali ih nije bilo briga”, započinje priču Šips koja je odmah idućeg dana otišla po nju u Žažinu.

Dolazio ju je hraniti svaka dva tjedna?

“Izgledala je strašno kad sam je pokupila, bila je kost i koža, imala je 24 kilograma, a prosjek za njezinu vrstu i godine je oko 38. Ni sada nema toliko, ima oko 34, ali je puno bolje. Dlaka joj je bila žuta i otpadala je, grozno je izgledala”, prepričava 24-godišnjakinja koja ju je odmah odvezla u veterinarsku stanicu, i tamo saznala da je čipirana, ali da nije bila kod vlasnika na čije je ime glasila.

“Njezini prvi vlasnici otišli su u Irsku pa su je ostavili nekom mladom čovjeku kojem je čuvala dvorište autootpada. No, on je živio malo dalje od tog dvorišta, pa ju je, kako smo saznali od susjeda, dolazio nahraniti svaka dva do dva i pol tjedna. I tako je živjela četiri godine”, priča tužno Šips kojoj su susjedi rekli i da se novi vlasnik u nekoliko navrata prijetio da će je ubiti.

Ne slaže se baš dobro sa psima u kućanstvu

Eska je nakon spašavanja prvo živjela kod jednog privremenog udomitelja, no to nije ispalo najbolje. Dominantna kakva jest, nije se dobro slagala s njegovim psima pa ju je držao u zatvorenom prostoru. Sredinom veljače prebačena je na plaćeni smještaj, nakon čega su krenuli sa sređivanjem dokumentacije. Naime, Šips je morala nekako doći do vlasnika iz Žažine kako bi ga nagovorila da se službeno odrekne psa i kako bi potom mogli nastaviti s liječenjem psa, sterilizacijom, a na kraju, nada se, i udomljavanjem.

U međuvremenu se Eskino stanje ipak pogoršalo. U travnju su je odveli u Zagrebu na sterilizaciju, ali veterinarka se zabrinula čim ju je vidjela. “Malo se u međuvremenu udebljala, ali i dalje nije bila dobro. Mi smo svi mislili da njezino loše zdravlje samo znači da oporavak dugo traje, no kad je trebala ići na sterilizaciju veterinarka je ustvrdila da je u užasnom stanju, krvna slika joj je bila jako loša i morala je prvo na antibiotike”, priča Mia koja je potom bolesnu kujicu odlučila smjestiti u novi privremeni dom u kojem je i sada; kod gospođe Ene u Novom Zagrebu.

Napokon je zdrava i spremna za stalni dom

Nakon liječenja koje je trajalo malo duže od mjesec dana, prije četiri tjedna Eska je konačno prizdravila dovoljno da joj se mogu izvaditi jajnici koji su, priča Šips, bili prepuni cista. U međuvremenu su veterinari zaključili da je Eska, što se tiče zdravlja, dobro. Dakle, napokon je spremna za novi, stalan dom.

Kod gospođe Ene joj je dobro, ali to nije trajno rješenje, a i ne slaže se najbolje s njezinom kujicom. Zato se i Ena i Mia nadaju da će joj pronaći neki bolji dom, po mogućnosti bez djece jer ne znaju kako će na njih reagirati i s ljudima koji znaju malamutsku pasminu, jer su oni, priznaju obje, pomalo ćudljivi i jako vole dominirati. Eski žele pravi dom u kojem će biti jedini pas nekom vlasniku koji će je voljeti.