Malo sam pobjegao u Penang na plus 35. Sad sam opet tu, ali možda će vas zanimati moja priča o Maleziji

“Mi nismo kao vi, Europljani”, rekao mi je jedan lokalac dok smo se vozili Penangom, negdje oko George Towna. “Nemamo, kao vi, koncept doručka, ručka i večere, nego jednostavno jedemo kad hoćemo”, samozadovoljno je izjavio.

Nakon nekoliko dana obilaska Penanga, Kuala Lumpura, budističkih, hinduističkih i svih drugih hramova, druženja s majmunima i bicikliranja po malezijskim selima, ova je njegova izjava vrlo brzo dobila potvrdu. I ne samo to – Malezijci možda jedu kad hoće, a ljudi koji posjećuju njihovu zemlju rade što, kad i kako hoće.

Penang, prijestolnica malezijske gastronomije

Ja sam se tako, naprimjer, pola sata nakon dolaska okupao u Indijskom oceanu, a odmah nakon toga uživao u okusima za koje, do tada, nisam ni znao da postoje. Upravo je Penang, najnapučeniji malezijski otok i istoimena savezna država prijestolnica malezijske gastronomije i jedno od najvažnijih svjetskih destinacija street fooda. Daleko od toga da je to jedino što nude. Ulična hrana ili fine dining, lokalne menze ili luksuzni restorani – samo recite i oni to imaju.

Lokalci koji vam nude best price cijene pića u uličici Love Lane i, premda im to sasvim sigurno ne znači mnogo, hrvatsku muziku u njihovom lokalu čim čuju odakle dolazite, samo su nekoliko minuta hoda udaljeni od luksuza koji se čini kao da je došao iz druge galaksije. Čar uličica, karaoka i večernjeg izlaska upravo je u tome da sve odvija sasvim spontano, bez previše plana, naizgled i smisla. U blizini se pak nalaze restorani koji nude sasvim drugačiju atmosferu, gdje je svaki detalj svakog tanjura pomno isplaniran i ima savršenog smisla.

Mjesto gdje se susreću Kina i Indija

U Penangu se isprepleću kineska, indijska, pa i europska kultura, s obzirom da je Malezija nekad bila britanska kolonija. Sve je ovo, s nešto manjim utjecajem Europe, vidljivo i u hrani. Malezija i Penang vam, jednostavno, nude sve okuse koje želite, a onda još i nešto više – one za koje niste znali da postoje ali ćete ih, jednom kad ih probate, teško zaboraviti. I dobar dio toga nude u svako doba dana i noći – Malezijci se, kao što znate, ne opterećuju konceptom doručka, ručka ili večere. Jednostavno, jedu kad hoće.

U Penangu jedu čak i mrtvi. Naime, prema legendi, u sedmom mjesecu Lunarne godine – što je u kolovozu i rujnu, kralj pakla Tai Su Yah otvara vrata ovozemaljskog svijeta, puštajući mrtve na zemlju. Oni, naravno, traže, zabavu i hranu koju ne mogu pronaći u paklu, pa tako tada ulice Penanga postaju festival koji gladnim duhovima nudi lokalne specijalitete, pivo i sve drugo što žele.

Kineska nova godina

Ja u Penangu nisam bio tada, ali jesam za vrijeme kineske nove godine, kada je atmosfera u George Townu, glavnom i najvećem gradu Penanga, ali i cijelom otoku upravo takva – novogodišnja. Proći bilo kojom uličicom bez da vas netko zaustavi i pokuša uvjeriti da je upravo njegov restoran, kafić, pub ili bar najbolje mjesto za vas, činilo se nemogućim. Ne mogu, međutim, reći da su Malezijci bili nasrtljivi, nipošto ne i dosadni – svako od tih mjesta zaista vam može ponuditi nešto što dosad, vrlo vjerojatno, niste iskusili.

Penang je mjesto gdje planine susreću ocean, Kina Indiju, a ujedno je i zapadna tradicija bivše britanske kolonije itekako živa. Pubovi engleskog tipa i Premier liga na gigantskim LCD ekranima možda tome najbolje svjedoče. Brzina kojom se stoljeća, kulture i način života mijenjaju u Penangu je frapantna, djeluje nestvarno i nerealno, a istovremeno i autentično.

Impresivni hramovi na svakom koraku

Penangu se multikulturalizam nije samo dogodio, nego je razvijan kroz generacije i generacije kada je Malezija bila važna trgovačka točka između Istoka i Zapada. Obići Kinu i Indiju čini se kao prilično težak zadatak – Malezija, zato, nudi spoj ovih dvaju kultura u jednom.

Hramovi su na svakom uglu, tako da ih, kada ste tamo, gotovo pa uzimate zdravo za gotovo. S odmakom, iz Zagreba, svaki od tih hramova čini se čudesnim. Posebno je impresivan najveći budistički hram u Maleziji Kek Lok Si, koji s planine gleda prema gradu i oceanu.

Biciklistička tura malezijskim selima

Jedna od boljih stvari cijelog mog posjeta Maleziji bila je biciklistička tura po selima Penanga. Tura traje nešto više od 2 sata – skraćivali su je, kažu, nekoliko puta, a prvotno je trajala više od 7 sati. Ništa prenaporno, turu je nedavno izdržao i jedan 80-godišnjak. Biciklirati kroz ribarska sela, prirodu i rijeku, uz majmune koji se, sasvim razumljivo s obzirom da su na domaćem terenu, ponašaju sasvim opušteno, jedinstveno je iskustvo.

Sve to čini ovaj dio Malezije (kao i valjda svaki drugi), zgodnim za selfije. Tako smo nakon stalnog čekanja zbog fotki, u jednom trenutku dijelu naše ekipe morali iznijeti alternativnu činjenicu kako sada dio puta moramo pedalirati bez prestanka, zbog zmija. Doduše, ubrzo sam se i sam slično osjećao kada su me domaćini na lokalnoj farmi upozorili da moram sići s bicikla zbog pasa, koji su, navodno, proganjali prošle posjetitelje. Radilo se o ovim grdosijama, koje su prema nama bile sasvim prijateljski raspoložene:

S jednakim zanimanjem s kojima mi promatramo lokalce i oni promatraju nas. Baš kao i u malim mjestima na našim otocima komentiraju sve što se događa oko njih, pa tako i nas, bar tako djeluje. Neke su stvari valjda svugdje iste. Spremno pristaju na fotografiranje, oduševljeni su, posebno plavušama. Premda je okruženje sasvim različito, što se više zadržavamo u selu do kojeg smo dopedalirali cijela atmosfera sve me više podsjeća na fjaku nekog našeg malog otočnog mjesta. Čekam još samo da pozovu na trešetu.

Spektakularne Batu Caves

Mjesto koje definitivno ne biste smjeli propustiti kada ste u Maleziji su Batu Caves u blizini glavnog grada Kuala Lumpura. Stijene su stare 400 milijuna godina, a špilje se dižu gotovo sto metara iznad zemlje. Sastoje se od tri veće i još nekoliko manjih spilja, a kako bi se uspeli do najpopularnijeg hinduističkog svetišta izvan Indije morat ćete se popeti po 272 stepenice. Ispred svetišta nalazi se spomenik bogu rata Muruganu, sinu Parvatija i Šive. Sve je ovo samo po sebi spektakularno i impozantno, a dodatnu draž daju majmuni koji slobodno skakuću uokolo.

Uoči uspona, upozoravaju nas da pripazimo na naočale i mobitele koje će majmuni vrlo rado uzeti. Ipak, draža im je hrana, kako sam se ubrzo uvjerio. Baš ispred mene jednom je vidno razočaranom gospodinu majmunčić ležerno otrgnuo vrećicu s nekakvim slatkišima iz ruku, pa je onda ispred njega i otvorio, uzeo što mu paše, uspeo se na nekakvih 10-tak metara u unutrašnjosti špilje i krenuo uživati u plodovima svog plijena.

Minusi i obveze, snijeg i rokovi koji čekaju u Zagrebu u tom mi trenutku zaista nisu bili niti na kraju pameti. Ako je bijeg od stvarnosti moguć, malezijskih +35 Celzijusa u društvu majmunčića, hramova, špilja, svetišta, zavodljive povijesti i uzbudljivije sadašnjosti, čine se kao sasvim pristojna opcija.

Uzbudljivi Kuala Lumpur

Naravno, kada ste već u Maleziji, šteta bi bilo propustiti Kuala Lumpur – grad koji je čista suprotnost Penangu i djeluje više poput nekog američkog mega grada nego mirnog i melankoličnog Penanga.

Moderan i egzotičan, Kuala Lumpur vam nudi bezbroj mogućnosti – od spektakularnih Batu Cavesa i Jalan Alora, središta ulične gastronomije, ulice prepune boja, okusa i mirisa do uzbudljivog noćnog života i pogleda s Petronasa, najviših tornjeva blizanaca na svijetu, visokih 452 metra.

Jedan od najboljih malezijskih hotela Berjaya Times Square smješten u samom centru Kuala Lumpura pruža zaista impresivan pogled. Barem je tako bilo u mojoj sobi. Koliko god se od ovog pogleda teško odvojiti, hotel, ali i cijeli grad pružaju previše zavodljivih sadržaja da biste se dulje vremena zadržavali u sobi.

 

Povratak u realnost

Nakon svega, povratak u realnost ipak je nešto lakši kada vam avionsko “sjedalo”, izgleda ovako i vrlo se brzo transformira u krevet, a putem uspijete, kako se kasnije pokazalo, pogledati neke Oscarom nagrađene filmove.

Poslovni razred Qatara Airwaysa, proglašen najboljim u 2017. godini prema najvećoj svjetskoj neovisnoj putničkoj anketi, onoj Skytraxa, zapravo više podsjeća na leteći hotel s 5 zvjezdica, nego na obično prijevozno sredstvo.

Djeluju mi li Penang i Malezija toliko nestvarno i očaravajuće zbog narukvice za sreću koju mi je zavezao budistički monarh, minusa i snijega koji su me dočekali u Zagrebu ili je sve to zaista toliko genijalno koliko mi se danas čini? Ne znam, ali definitivno ću morati provjeriti ponovno.

---

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing, u suradnji s partnerom Qatar Airwaysom i po najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.