Mama je odlučila zahvaliti divnoj prodavačici koja je njoj i njenoj kćeri s Downovim sindromom uljepšala dan

Jedna jako jednostavna, ali topla i predivna gesta prodavačice dirnula je Suzie Skougard kad je prije mjesec dana sa svojom kćerkicom došla u trgovinu u Kaliforniji, pa joj je odlučila zahvaliti na Facebooku, prenosi Huffington Post.

Suzie je inače majka četvero djece, a kćerkica Carly, s kojom je posjetila spomenutu trgovinu, ima Downov sindrom. Kako mama i Carly jako često posjećuju trgovinu u kojoj radi prodavačica koja s malenom Carly dijeli jednu zajedničku stvar te s obzirom da je ona uvijek i više nego predivna prema njima, odlučila joj je na Facebooku posvetiti dirljiv post.

Suzie je spomenula kako mnogi ljudi često nemaju razumijevanja za njenu kćer te je upravo zato jako lijepo sresti osobu koja razumije i prihvaća malenu Carly onakvu kakva ona jest. Htjela je sa svima podijeliti ovu lijepu priču zato što smatra da je inspirativna i pozitivna i da je upravo to ono što ljudima najviše nedostaje.

Prvo upoznavanje

“Kad sam fotografirala ovaj prizor, Carly se već bila ponovno malo uzbudila (bilo je vrijeme hranjenja i spavanja), ali sam svejedno odlučila fotografirati jer, upravo su ovakvi trenuci i ovakav ljubazan kontakt nešto što me veseli najviše na svijetu. Ova žena radi u jednoj lokalnoj trgovini i uvijek odabirem njenu blagajnu.

Čak i kad sam bila trudna – uvijek bih birala njenu blagajnu, čak i ako je kod nje bio nešto duži red. Tada sam uvijek i popričala s njom tih nekoliko minuta koliko sam stigla. Htjela sam znati što će Downov sindrom značiti za moju kćer kad odraste. Kakav će joj biti život? Hoće li biti imalo slična njoj?

Naučila ju je reći ‘Volim te’

Nikad joj nisam spominjala da Carly ima Downov sindrom, sve dok jednog dana, kad je Carly bila stara oko šest mjeseci, ona sama nije došla do nje, zagrlila je i rekla mi “Ona ima Downov sindrom”. “Tako je”, rekla sam. Danas, taman kad smo htjele izaći iz trgovine, rekla je: “I ja imam Downov sindrom, baš kao i ona. I imam veliko srce.” “Definitivno imaš veliko srce”, odgovorila sam joj.

“Zna li malena znakovni jezik?”, upitala me i pokazala prema Carly. “Zna nekoliko znakova”, rekla sam. Ona je odgovorila: “Kad sam ja bila beba, znala sam ovaj (pa je pokazala znak za “više”) i ovaj (pa je pokazala znak za “Molim vas”). “Da! I Carly zna baš te znakove!” “Ali ja znam još jedan, mogla bih je naučiti” rekla je i zatim pokazala znak za “Volim te”.

Negativna iskustva

Taj sam dan u trgovini stupila u kontakt s mnogim ljudima. Jedna me žena ukorila zato što Carly na nogama nije imala cipele, a vani je bilo jako hladno (Carly ih je sama skinula s nogu), bio je tu i jedan prodavač koji je bio apsolutno nezainteresiran da mi pomogne pronaći proizvod koji sam tražila te nestrpljivi mladić koji je doslovno projurio kraj nas kad smo hodale nešto sporije, jer je ispred nas bio jedan stariji gospodin.

Neki ljudi misle kako osobe s Downovim sindromom nikako ne pridonose zajednici, a uz sva negativna iskustva taj dan, ova se žena posebno istaknula. A bila je jednostavno svoja i dala nam je jedan zaista nevjerojatan dar – svoj osmijeh.”