Nekad je nužno odabrati stranu

Među nama još ima divnih ljudi; poput ovih koji su na autocesti kod Zagreba spašavali sudionike teške nesreće

Jedna je gospođa na Facebooku prepričala priču koja bi vas mogla rasplakati

FOTO: Facebook / Violeta Jelić

Violeta Jelić, gospođa iz Siska, na svom je Facebooku ispričala gotovo filmsku priču o nesreći na koju je petak navečer naletjela na autocesti između Velike Gorice i Zagreba. Kako piše gospođa Jelić, mirno je vozila u smjeru Jankomira, razmišljajući o rođendanskoj proslavi na koju se uputila, kada je vozač ispred nje odjednom izgubio kontrolu nad autom. “Odjednom iskre frcaju na sve strane, samo iskre, ispred mene se auto odbija, struže ogradu, rotira, iskre, samo iskre”, opisuje.

Nekako je izbjegla auto koji se vrtio ispred nje, stala, upalila sva četiri žmigavca, i istrčala na cestu. Tada je shvatila da je razbijeno vozilo ostalo bez prednjeg dijela i da se iz njega dimi. Prvo je, piše, pomislila hoće li auto eksplodirati. Tek je onda shvatila da ostali vozači ne namjeravaju stati i ponuditi pomoć žrtvi nesreće. “Auti nas zaobilaze i prolaze”, piše gospođa Jelić koja nije mogla vjerovati da se to događa. Da situacija bude gora, u tom je trenutku shvatila kako je u nesreći stradalo još jedno vozilo – manji kamion koji se okrenuo na bok nasred zaobilaznice.

Izvukli su vozača iz olupine

“Pokušavam utipkati 112, ne možete zamisliti koliko puta možete fulati brojeve… Izlazim iz auta… mašem drugima, počinju se zaustavljati.. .Netko mi se javlja na 112 i tražim oznaku kilometra autoceste kako bi nas locirala – 23km -zaobilaznica Velika Gorica prema Jankomiru”, opisuje gospođa Jelić.

Kada je prišla razbijenom autu, vidjela je vozača s glavom oslonjenom na volan. Tada joj je u pomoć priskočio još jedan prolaznik, mladić koji joj je rekao da je profesionalni vozač, piše, i koji je otvorio vrata razbijenog vozila te zajedno s njom izvukao unesrećenog vozača.”Dezorijentiran, ne zna što se dogodilo, slomljenog nosa, ali živ!”, opisuje Violeta Jelić olakšanje koje je u tom trenutku osjetila.

Kada se uvjerila da je vozač prvog auta u dobrim rukama, otrčala je do kamiona kako bi provjerila u kakvom su stanju ljudi koji su bili u tom vozilu. Tada joj se priključila još jedna mlađa žena pa su zajedno pružile pomoć putnicima koji su se sami izvukli iz prevrnutog kamiona. “Neki auti i dalje prolaze, dok nas dvije žene unezvijereno letamo po autocesti”, piše Jelić. Nakon nekog vremena ipak se pojavilo još nekoliko savjesnih vozača, koji su im priskočili pomoći. “Tu su i dvojica s natpisom na košuljama sch (Schachermayer) šute i pomažu, drže ljude, traže trokute, šute i pomažu”, piše Jelić.

Gdje su djeca?

No, kada je postalo jasno da su svi živi i da nema teže ozlijeđenih, uslijedila je nova drama. “Tada čovjek iz osobnog auta bez prednjeg dijela pita – gdje mi je dijete?” Počinje grozničava potraga u kojoj okupljeni pretražuju razbijeni auto, a gospođa Jelić s užasom shvaća da na vozilu više nema vjetrobranskog stakla. “Možda je dijete izletjelo kroz prozor. Mrak je… kud da tražimo. Tresem vozača, pitam ga zna li gdje je bio, kud je krenuo?”, piše gospođa Jelić. Netko od ljudi koji su pomagali tada pronalazi mobitel unesrećenog vozača, a gospođa Jelić govori mu da nazove vozačevu suprugu, kaže joj da joj je muž živ i pita gdje su im djeca.

Supruga unesrećenog javila se na mobitel i objasnila da je sve u redu – djeca su kod kuće s njom. Stradali vozač očito je bio u tolikom šoku da je zaboravio kako je u autu bio sam. Naposljetku su stigli i policajci koji su preuzeli kontrolu na mjestu nesreće. Autorica priče tek se tada uspjela upoznati s mladom ženom koja je pomagala putnicima iz kamiona i koja se predstavila kao liječnica s Rebra.

Na kraju svoje priče, gospođa Jelić zahvalila je svima koji su stali i pomogli žrtvama nesreće te poslala poruku javnosti: “Ako znate dr. Barjaktarević s Rebra, zahvalite joj u moje ime što je zaista liječnik i čovjek, i ako morate k njoj, u sigurnim ste rukama! Ako Schachermayer d.o.o. zna tko je 13.9.2019. u 21h od radnika bio na toj dionici, neka zna da uz radnike ima i ljude – treba ih nagraditi! Ako se mladi poduzetnik vozač pronađe, neka zna da sam mu osobno zahvalna jer uz to što je profesionalni vozač, pokazao je koliko je velik čovjek. Ostali su samo prošli! Ja sam svaki dan na autocesti i svima su nam potrebni LJUDI!”, zaključuje gospođa Jelić.