Možete li pokupiti koronu u avionu? Da, ali nije baš tako lako

Na letu Boinga, u ožujku 1977. godine, od Anchoragea do Kodiaka gomila ljudi je oboljela od gripe. To se ne bi trebalo dogoditi u zrakoplovima.

Gripa je respiratorni virus koji se najvjerojatnije, barem djelomično, prenosi putem zračnih čestica, a zrakoplovi imaju sustave za recirkulaciju, filtriranje zraka i ubrizgavanje svježeg zraka, dovoljno jake da u slučaju požara pročiste kabine od dima. Tako bi trebalo biti i s virusima. Pa kako su se onda putnici zarazili, pita se Wired.

Teško je oboljeti, ali rizik postoji

Let se zaustavio u Homeru gdje je ušao putnik koji je imao gripu. Zrakoplov je poletio ali ga je problem s motorom prisilio da se vrati u zračnu luku. Tamo su čekali isključenih motora, neki putnici u avionu, neki na terminalu. Drugi zrakoplovi odveli su putnike do odredišta, a na kraju je tri četvrtine oboljelo od gripe, gotovo svi oni koji su neplaniranu stanku proveli u zrakoplovu s bolesnim putnikom, a ne na terminalu.

S isključenim motorima, klima nije radila, kabina zrakoplova pretvorila se u klasični zatvoreni, pretrpani prostor bez ventilacije kakav treba izbjegavati ako ne želite uhvatiti virus poput gripe ili još gore Covid-19. Ova priča je dobar dokaz zašto je teško oboljeti u avionu. Ako svi imaju masku i radi ventilacija teško je dobiti covid dok letite.

Ali nije i nemoguće. Nitko ne zna koliko su zrakoplovi rizični. Ako možete izbjeći letenje, izbjegavajte ga. Stav da je rizik nula nije realan, kaže David Freedman, znanstvenik sa sveučilišta Alabama.

U avionima nema mjesta za socijalno distanciranje

Većina znanstvenika kaže da virus koji uzrokuje Covid-19 može putovati zrakom. I ljudi bez simptoma mogu emitirati čestice, razgovarajući ili jednostavno dišući. Maske mogu zaustaviti neke čestice ali ne sve i nitko ne zna koliko ih moramo udahnuti da bi se razboljeli. Držanje razmaka pomaže jer se virus razrijedi prije nego dospije do nas.

U zrakoplovima nema prostora za socijalno distanciranje. Sustavi za filtriranje i ventilaciju u zrakoplovima su sjajni. Mlazni motori udišu velike količine zraka, miješaju ga s gorivom i pale što stvara potisak. Dio tog zraka preusmjeri se u ventilacijski sustav. Budući da dolazi izvana, često je vrlo čist i hladan. Hrani se kroz zračne kompresore, a zatim ide u klima uređaje koji ga ponovno hlade i šalju u razdjelnik koji ga miješa sa zrakom u kabini.

Prolazi kanalima na stropu do ventilacijskih otvora koji ga pušu prema dolje u kabinu, a zatim se usisava u usisne cijevi pored nogu putnika. Polovica ide natrag van, a druga polovica prolazi kroz HEPA filtere koji uklanjaju čak i virusne čestice pa natrag u razdjelnike kako bi se sreli sa novim naletom vanjskog zraka. U cijeloj kabini zrak se zrak svake dvije-tri minute. Nestaje sve, miris duhana, prašina, peluş, klice, zadah, znoj, sve.

44 potencijalna slučaja na 1,2 milijarde putnika

Jasno je da će se barem neki ljudi razboljeti zbog putovanja avionom. Teško je pratiti koliko, nitko nema podatke o infekcijama u zrakoplovima. Traženje kontakata pokazalo se teškim. Same maske nisu u zrakoplovima dovoljne. Na dugim letovima ljudi jedu, idu u toalete, možda maknu masku da bi ih se bolje čulo zbog buke motora, a glasan govor emitira više čestica ako ste zaraženi. Kabinski zrak je suh, a to otežava borbu protiv infekcija.

Što sjedite bliže zaraženoj osobi to ćete se lakše razboljeti. A puno ljudi je asimptomatično. U Americi je zračna industrija počela javno objavljivati koje napore čine da bi se ljudi osjećali sigurno. U priopćenju za medije kazali su da su identificirana samo 44 potencijalna slučaja prijenosa bolesti na 1,2 milijarde putnika, jedan slučaj na 27 milijuna.

Sjedenje u zrakoplovima nije jedini rizik letenja

Te brojke mogu i zavarati jer je premalo ljudi testirano i nemoguće je znati da li je onih 1,2 milijarde zdravo. Važnije su studije o protoku zraka koje pokazuju koliko je u pojedinima kompanijama zrak čist. Zrak koji protječe od poda do stropa stvara nevidljivu barijeru, objašnjavaju u priopćenju iz Airbusa.

Znanstvenici koji istražuju zarazne bolesti nisu toliko sigurni. Kažu da sve ovisi i o razini zaraze u zajednici, let iz Australije sigurno ima rizik nula za razliku od leta iz nekog europskog ili američkog grada.

Sjedenje u zrakoplovima nije jedini rizik letenja. Nitko nije proučio što se zbiva u zračnim lukama, čekaonicama, preuzimanju prtljage. Morate sagledati cijelo putovanje i sve rizike, kažu znanstvenici. Sveučilište Harvard sada radi na studiji konteksta i okruženja zračnog putovanja.