Jedno MRI istraživanje otkrilo je zbog čega nam neke pjesme ne izlaze iz glave

Novo istraživanje otkrilo je zbog čega ljudima neka pjesma zapne za uho i zbog toga je stalno pjevuše. Radi se o fenomenu pod nazivom prisilna glazbena slika (Involuntary Musical Imagery-INMI), kojeg ljudi sa određenim osobinama ličnosti mogu doživjeti češće nego ostali.

Iako se o navedenim činjenicama znalo i ranije, neurološka osnova fenomena bila je nepoznanica. Sudeći prema novom otkriću, određene frekvencije povezane su sa debljinom pojedinih područja mozga koja su uključena u stvaranju glazbenih slika, ili u sposobnostima zamišljanja odsutnih zvukova. Pojava fenomena i njegova obrada povezani su sa područjima odgovornima za emociju i pamćenje.

Znanstvenici su zainteresirani za ovaj fenomen prvenstveno jer je on sveprisutan i kompleksan, ali i zbog toga jer on može poboljšati naše raspoloženje i emocije. Oko 40 posto naših dnevnih misli nisu pod kontrolom naše volje, a stvar sa ovim fenomenom je otprilike ista.

MRI-om promatran fenomen

Znanstvenici su svoje istraživanje proveli na 44 muških i ženskih zdravih ispitanika u dobi od 25 do 70 godina. Nitko od ispitanika nije imao slušna oštećenja ili je bio profesionalan muzičar. Nakon ispunjavanja ankete o osobnim iskustvima s fenomenom, koje je uključivalo frekvencije i njihovu svrhu u obavljanju dnevnih aktivnosti, njihovu povezanost s glazbom i kontroliranjem glazbene pozadine, znanstvenici su uz pomoć MRI-a snimili mozak ispitanika.

Na taj način tražile su se morfološke razlike povezane sa fenomenom. Istraživanje objavljeno u časopisu ‘Consciousness and Cognition‘ otkriva povezanost između frekvencija ovog fenomena i debljine creberalnog korteksa u dva područja mozga, desnog temporalnog girusa i desnog inferiornog frontalnog girusa.

Otkriveno je kako ljudi koji imaju reduciranu debljinu desnog temporalnog girusa doživljavaju fenomen puno češće. To se ne poklapa s istraživanjem u kojem profesionalni glazbenici imaju deblji korteks.

Pomaže u obavljanju svakodnevnih aktivnosti

Povezanost je također promatrana kod desnog inferiornog girusa, jer određena područja u mozgu imaju inhibitorne uloge koje mogu smanjiti spontanu aktivnost drugih područja. Ako određeno područje mozga ima manju debljinu korteksa onda su inhibitorne akcije smanjene, iako se povećava pojavljivanje fenomena.

Znanstvenici su također otkrili vezu između toga koliko individualci smatraju da im fenomen pomaže u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i volumena moždanog tkiva u području za formiranje pamćenja koje se naziva parahipokamusnim korteksom. Zaključeno je kako je fenomen normalno iskustvo koje obuhvaća dijelove mozga odgovorne za percepciju, emociju, pamćenje i spontane misli.