Najmlađi se uskoro vraćaju u školu. Roditelji pričaju zašto je to u zagrebačkom centru opasno

Roditelji zagrebačkih učenika, ujedno i arhitekti, za Telegram pojašnjavaju sve svoje dvojbe oko povratka djece u školu nakon potresa

FOTO: Sandro Lendler

Premijer je danas najavio kako će se u trećoj fazi ublažavanja mjera oko koronavirusa biti otvorene škole za učenike od 1. do 4. razreda te vrtići. Povratak u škole je najavljen za 11. svibnja, no to ozbiljne brine zagrebačke roditelje čija djeca pohađaju nastavu u donjogradskim školama. Objekti diljem Donjega grada u potresu 22. ožujka više su ili manje oštećeni, a takav je i slučaj sa školama.

Danas smo razgovarali s roditeljima učenika iz zagrebačke Osnovne škole Ivan Gundulić koja se nalazi u strogom centru Zagreba u Gundulićevoj ulici. Iako je škola dobila zelenu oznaku, roditelji su za Telegram pojasnili sve svoje dvojbe oko povratka djece na nastavu. Naši su sugovornici pritom i arhitekti pa i sa stručne strane objašnjavaju svu problematičnost situacije u kojoj će za koji tjedan učenici ići u školu.

Problematični već i dolasci u školu

Marko Trzun, roditelj osnovnoškolca i arhitekt, kaže nam kako su za Donji grad u ovome trenutku problematični već i sami dolasci djece u školu. “Centar je potresom dosta razrušen, sve zgrade i fasade su destabilizirane i svako dozvoljavanje djeci da slobodno hodaju takvim centrom je u najmanju ruku opasno”, kaže Trzun.

Ističe kako zaštitne trake, kojima su ograđeni oštećeni objekti, nisu dovoljna mjera predostrožnosti niti za odrasle, a kamoli za djecu. “Ako trakama ogradite cijeli nogostup, onda bi djeca trebala hodati gdje, po kolniku?”, pita se naš sugovornik i dodaje kako bi minimum minimuma zaštite građana u centru trebali biti natkriveni zaštitni koridori.

“Radi se o skelama kroz čiji bi se donji dio moglo hodati, a pritom bi cijela konstrukcija zadržavala sve ono što bi eventualno padalo sa zgrada”, pojašnjava i dodaje kako je jednostavno nužna adekvatna blokada opasnih područja u gradu. Trzun nije naklonjen niti ideji boravka učenika u školama Donjega grada koje su dobile zelenu oznaku. Ističe kako su takvi objekti načelno u redu, no da su oni izgrađeni po starim standardima, bez sigurnosnog stubišta koje bi služilo za evakuaciju.

Nedostatak sigurnosnog stubišta

Upozorava da u slučaju novoga potresa niti takve škole u Donjem gradu nisu sigurne. “U slučaju novoga potresa, može se dogoditi urušavanje stubišta. Ako pritom na drugom, trećem katu zgrade imate određeni broj djece, kako ćete ih evakuirati?”, problematizira Trzun i dodaje kako ih već godinama muči nedostatak sigurnosnog stubišta u školi te da im je ono sada izrazito bitno. Što se tiče škola ili vrtića s crvenim ili žutim oznakama (privremene) neupotrebljivosti, decidirano tvrdi kako djeca u njih nikako ne smiju.

A takvih je škola i vrtića u gradu trenutno 25, prema službenim podacima koje smo prikupili iz Gradskog ureda za obrazovanje. Primjerice, Osnovna škola Petra Zrinskog u Krajiškoj ulici ima crvenu oznaku i neupotrebljiva je, a potom je tu cijeli niz škola u centru koje su dobile (žutu) oznaku trenutne neupotrebljivosti i nužna je sanacija nastalih oštećenja. Iz Grada su nam prošloga tjedna poručili kako će u slučaju otvaranja škola, svim učenicima biti osigurano pohađanje škole, a učenike oštećenih škola upućivat će se u druge gradske škole koje nastavu inače održavaju u jednoj smjeni.

‘Grad nije spreman za to’

Međutim, roditeljima iz centra grada problematične su i škole sa zelenim oznakama, kao i kretanje djece po razrušenom i, smatraju, opasnom gradu. Arhitektica Lea Pelivan, ujedno i mama djeteta iz OŠ Ivana Gundulića te stanarka centra grada, kaže kako ju situacija u Zagrebu pogađa i s osobne i stručne strane. “Ljuta sam zbog desetljeća negiranja svih problema koje ima Donji grad. Osim toga, ja sam i roditelj koji bi 11. svibnja trebao svoje predškolsko dijete odvesti u vrtić, a drugo starije u školu, sve naravno u okviru Donjega grada. Nisam sigurna da je grad spreman na to”, upozorava Pelivan.

Ističe kako je potres pokazao da kolnici i nogostupi nisu sigurni; brojne se zgrade popravljaju, ograđene su trakama, a dimnjaci koji kližu po krovovima vrlo se jednostavno u padu dobace do parkirnih mjesta i kolnika, upozorava Telegramova sugovornica. “A to je tek prvi korak na našem svakodnevnom putu prema odgojno-obrazovnoj ustanovi u kojima smo do 22.ožujka računali da su naša djeca sigurna. Sada znamo da nije tako. Što bi bilo da je taj 22.ožujka bio 15.ožujka i da je umjesto 6:23 bilo 9:23, kako bi izgledala naša stvarnost onda?”, pita se arhitektica i mama Pelivan.

Većina škola u Donjem gradu ne ispunjava sigurnosne uvjete

Dodaje kako tu nastupa struka koja uči kako projektirati javne zgrade da su sigurne jer se u njima nalaze velike grupe ljudi. “Nažalost, temeljem tih znanja sam svjesna da je većina škola u našem Donjem Gradu daleko od ispunjenja tih uvjeta. Danas je u pitanju potres, sutra je požar ili neka druga izvanredna situacija, pitanje je hoćemo li štetu zbrajati u kunama, ozljedama ili životima, i čija će to biti odgovornost”, pitanjem zaključuje.

Telegram je, na tragu brojnih otvorenih pitanja roditelja iz centra Zagreba uputio upit resornom Ministarstvu obrazovanja s pitanjem hoće li se povratak u škole odnositi i na djecu koja ju pohađaju u donjogradskim školama i hoće li za Zagreb biti izdana kakva posebna preporuka. Odgovor Ministarstva objavit ćemo čim stigne.