Naletjeli smo na 19 videoigrica koje su nam obilježile djetinjstvo, a koje još uvijek možete igrati na internetu

Sredinom osmog razreda osnovne škole moja ovisnost o igricama malo je eskalirala. Svakog dana oko jedan ujutro dizao sam se iz kreveta i zamotavao modem u debeli poplun. Bio je to jedini način za spojiti se na internet onim starim, glasnim 56K modemima, a bez uznemiravanja ukućana ili susjeda. Brat je spavao u istoj sobi, odmah pored modema, roditeljska soba nalazila se desetak metara dalje, a susjed s gornjeg kata imao je blago iracionalnog pitbula; poplun je, dakle, smatrao sam, bio nužan.

Spojio bih se i lansirao Duke Nukem 3D multiplayer, a u njemu bi me čekao Daniel, školski kolega, također pasionirani ovisnik i također u noćnom skrivanju od staraca. Nemam blage veze zašto smo tih večeri nabijali baš Duke Nukem, u to vrijeme već dosta neatraktivnu i zastarjelu igru, ali bilo je užasno zabavno naganjati se i međusobno mlatiti virutalnim nogama.

Podmukli napad ukopanih jedinica

Možda smo toliko igrali Duke Nukem jer je Daniel otkrio kako vidjeti sve što ja radim, bez da ja to znam, što mu je davalo neizrecivu stratešku prednost i zadovoljstvo čestih pobjeda u našim okršajima. Sličnu foru prodao mi je u CivNetu, u kojem je satima tvrdio da je vrlo dobro što njegove oružane snage stoje zakopane posvuda oko mojih gradova; moje trupe pružaju ti zaštitu i mogućnost razvoja, tvrdio je, a zatim me podmuklo napao i razbio u tri poteza.

Bili smo, ukratko, ozbiljni ovisnici, i više-manje cijelu osnovnu školu proveli smo tako što bi, nakon ili prije škole, ovisno o turnusu, jurili ja kod njega ili on kod mene, i rokali. OK, tu i tamo bismo otišli na bicikl ili role, ali uglavnom smo rokali igre. Iznimna sreća, s naše pozicije, i iznimna nesreća, s pozicije naših roditelja, bila je u tome što je Daniel imao starijeg brata, Grgu, koji je bio neka vrsta centarfora naše rane ovisnosti.

Dok smo mi bili premladi da organiziramo nabavu žvaka, a kamoli igrica kod pirata, Grga nam je stalno donosio najbolje nove igre, upgrejdao procesore i popravljao miševe; dodatni benefit bio je u tome što smo starcima uvijek mogli reći da s Grgom vježbamo matematiku, a on to, kolegijalno, ne bi demantirao, i čak nas je naučio množiti.

Web emulatori za stare klasike

Što smo igrali? Sve što smo mogli, od blockbuster hitova poput Paperboyja, Simcityja, Warcrafta i Fife ’96, do raznih opskurnih naslova kojih se uopće više ne sjećam. Problem je što video-igrice, iz tehničkih razloga, za razliku od filmova ili serija, teško ostaju kultni hitovi 15-20 godina nakon izlaska, osim onih koje su, poput Monkey Islanda, izdavači preradili za tablete ili mobitele.

Zato me neobično obradovalo kad mi je, prije nekoliko dana, Daniel, danas cijenjeni web poduzetnik koji hini da se više ne igra, poslao link na ovo. Descent je jedan od tih kultnih hitova iz ranih 1990-ih za koje uopće ne znam koliko su se realno igrali po svijetu, ali znam da smo ih Daniel i ja iznimno često igrali.

Onda smo, uz malo pretraživanja, shvatili da hrpa tih prastarih igrica još uvijek postoji i može ih se igrati kroz web emulatore na ovoj adresi, a ovo je naša skromna top lista najdražih koje možete odigrati na webu odmah, sad.

1. Prince of Persia (1989.)

Svake subote išao sam na posao sa starim, a dok je on radio, ja sam molestirao Andreu, tajnicu, sve dok ne bi popustila i dopustila mi da igram Prince of Persia. Možete ga ponovno igrati ovdje, a dosta sam siguran da je verzija na Andreinom kompjuteru bila crno-bijela. Kasnije, kad sam konačno dobio neki MS-DOS komp za doma, neprekidno sam mu se vraćao. I opet ću, čini mi se.

2. Lotus (1993.)

Dosta sam siguran da je ovo bilo jedno od prvih utrkivanja koje sam igrao. U to vrijeme izgledalo je potpuno fascinantno. Posebno mi je bilo fora što si, prije svake utrke, imao sliku radija i mogao si odabrati pjesmu za utrku. Lotus je dostupan ovdje.

3. Indiana Jones and the Last Crusade (1989.)

Jedina stvar bolja od gledanja Indiane Jonesa je igranje Indiane Jonesa, činilo mi se ranih 1990-ih, čini mi se i sada. Nacisti, Sveti gral, arheologija, briljantan dijalog… Jedna od prvih point-and-click avantura koje sam igrao i još uvijek jedna od najdražih. Sveti gral potražite ovdje.

4. Paperboy (1985.)

OK, ovdje se možda djelomično radilo o ranoj profesionalnoj deformaciji, no Paperboy je apsolutni hit. Koliko pamtim igrali smo ga na svim mogućim platformama, od PC-ja do Gameboyja. Igrajte ovdje.

5. Paperboy 2 (1991)

Isto kao Paperboy gore, s ljepšom grafikom i hrpom novih prepreka. Fascinantno je koliko sati vam može uzeti, bez da uopće skužite. Ovdje.

6. Dune 2 (1992.)

Originalni Dune nisam igrao, ali, koliko kužim, Dune 2 zapravo je bio ključan naslov za razvoj real-time strategija. Meni je bio potpuno fascinantan i mislim da sam s Danielom izgubio nekoliko godina života na Duneu. Naravno, Daniel je bio bolji, a vi se možete testirati ovdje.

7. Qbert (1984.)

Iznimno zabavna i simpatična arkada, malo teška za objasniti ako nikad niste igrali. Ukratko, idete okolo i skačete po kockama. Mislim da sam ga zapravo igrao nešto kasnije, na GameBoyu, ali dobri ljudi s Archive.orga omogućili su nam da ga igramo u običnom browseru.

8. Street Fighter (1988.)

Ozbiljan, ozbiljan, ozbiljan klasik.

9. Street Fighter 2 (1992.)

Nastavak ingenioznog klasika. Iskreno, malo mi se pobrkalo i ne sjećam se koliko smo rokali Street Fightera, a koliko Mortal Kombat, ali dosta sam siguran da je Street Fighter 2 dugo bio iznimno popularan u našim domovima.

10. SimFarm (1993.)

OK, naravno, tu je i legendarni SimCity koji smo najviše igrali, ali od onih Maxisovih manje popularnih igara, SimFarm mi je nekako bio najdraži. Potpuno me oduševljavala ideja da, od malo prljave zemlje i nekoliko plodova stvorite ozbiljan poljoprivredni pogon. Toliko da sam u jednom trenutku razmišljao o toj karijeri (otprilike u isto vrijeme kad sam, kao i svi klinci, htio biti vatrogasac, pa ronioc, pa striček koji radi igrice koje drugi igraju, pa policajac…). SimFarm potražite ovdje.

11. Fifa 96 (1995.)

Prva nogometna simulacija koju sam ikad igrao, a igrali smo je na Grginom PC-u. Izgledala je potpuno nevjerojatno. Do tad sam vidio i igrao samo 2D nogometne igrice, u kojima ste na teren gledali od gore, a igrači su bili kao male točke na zelenom polju. Fifa ’96 promijenila mi je život, doslovno, a ponovno je možete isprobati tu. Napomena: verzija koju sam našao, čini mi se, nije verzija koja se igrala na Windowsima već na Super Nintendu, pa je kvaliteta grafike nešto slabija.

12. Death Rally (1994.)

Apsolutno legendarno utrkivanje, s elementima koljaže. Ekstremno zabavno udvoje, jer se možete međusobno prcati raketama, minama, mitraljezima i ostalim divotama. Mislim da su napravili neku osvježenu verziju za tablete, a ovdje ima shareware verzija originala.

13. Sokoban (1988.)

Legendarna puzzle igrica u kojoj hodate po skladištu i gurate kutije dok ih ne izgurate u točno određenom redosljedu. Originalni Sokoban, kaže Wikipedia, izdan je 1982. godine, a na MS-DOS stiže 1988. godine. Inspirirao je doslovno sve takve igre koje i danas igramo na Androidu i iPhoneu. Verzija koju sam pronašao, rekao bih, ista je ona koju sam igrao na kompu, iako na stranici piše da je iz 1984. godine.

14. Wolfenstein 3D (1992.)

Točno se sjećam kad sam s roditeljima otišao nekim ljudima u posjet, a njihov sin, nešto stariji od mene, imao je neku mrcinu od kompjutera i Wolfenstein 3D na njemu. Fenomenalan osjećaj, a i bilo bi malo glupo raditi ovakvu listu bez igrice koja je, u 25 godina nakon izlaska, inspirirala tisuće i tisuće naslova. Uživajte.

15. Pang (1992.)

Hodate po ekranu i bušite balone. Znatno uzbudljivije i zaraznije nego se čini, a koliko se sjećam, Danielov brat Grga Pang je igrao vrlo studiozno.

16. Aladdin (1994.)

Potpuno sam zaboravio kakav je ovo apsolutni i potpuni hit bio. Uvijek mi je bio jako sličan Prince of Persiiji, ali stoput bolja grafika, muzika, puno brže, jabuke s kojima gađate protivnike… Najbolje da se sami podsjetite ovdje, ali Aladdin je i danas stvarno, stvarno dobar.

17. IndyCar Racing (1993.)

Lotus s početka teksta je super i igrao sam ga godinama, ali IndyCar mi je za utrke bio isto što i Fifa ’96 za nogomet. Otkriće i senzacija. Ako ne vjerujete, upalite ga, odaberite utrku i stisnite gas. Vizualni efekt blura natpisa na gumama nestvaran je za 1993. godinu.

18. Maniac Mansion (1987.)

Prequel najlegendarnije igrice ikad, Day of the Tentacle. Obavezno igrajte ako već niste (iskreno, ja nikad nisam igrao ovu standalone verziju, već u jednom dijelu njenog nastavaka, u Day of the Tentacle, naiđete na kompjuterski terminal na kojem možete odigrati cijeli original).

19. Test Drive 2 (1990.)

Iskreno, ne mogu se sjetiti gdje ni s kim sam ga igrao, ali čim sam vidio kako izgleda, odmah sam se sjetio da smo provodili puno vremena.

Napomena: na listu smo stavljali igrice koje uistinu možete igrati bez skidanja ikakvih emulatora ili patcheva, pa ih nedostaje hrpa. Drugo, ovo je neki redakcijski popis, a siguran sam da smo ih dosta i zaboravili. Slobodno se javite s nadopunama.