Napredovao sam na poslu i upao u problem, morao sam kupiti prvo pravo odijelo. A, bojim se, imam malo kratke ruke i škembu

Ovo nije još jedan u nizu onih megasimpatičnih tekstova o tome kako imam 25+ godina i ne posjedujem još nijedno odijelo za odrasle pa me na sprovodima i vjenčanjima uglavnom možete vidjeti u pamučnim hlačama iz H&M-a i prevelikoj košulji kratkih rukava u roza boji. Međutim, činjenica jest da ja sa svojih 25+ posjedujem samo jedno jedino odijelo, kupljeno za potrebe svadbe. Pritom, spletom okolnosti, pronašao sam se u situaciji da kao novi kreativni direktor Telegrama moram tu i tamo otići na pokoji važan sastanak s važnim ljudima i pritom ne izgledati kao bosonogi Perica koji čuva ovce.

Prije dvije godine, kada sam prvi put kupovao prvo pravo odijelo, prošao sam težu kalvariju koju sam mogao zaliječiti samo povećim unosom hladnog pića na bazi hmelja. Može se reći da nisam osoba najsretnijih dimenzija. Zbog prevelikih ramena, pivske škembe i kratkih ruku jako teško mogu pronaći gornji dio odijela koji mi odgovara. Ako još u jednadžbu ubacim sulude stvari poput činjenice da ne želim nositi sako od 100 posto poliestera u kojem ću se oznojiti kao Pernar kada treba izračunati PDV ili nositi kroj koji je i Trump odbacio još tamo ’85., automatski ulazim u tu zonu sumraka gdje danima prolazim po svim mogućim zagrebačkim dućanima koji mi padaju na pamet, uzaludno isprobavam sve moguće veličine i varijante da bih na kraju samo potrošio hrpu vremena i živaca.

Nakon što mi žena već mjesecima tupi da bih trebao malo investirati u poslovniji look odlučio sam više istražiti ‘nothing suits me like a suit’ scenu te ciljano otići u nekoliko dućana u kojima bih možda, ako se planeti pravilno poravnaju i Merkur konačno izađe iz te protekle sedme kuće, mogao pronaći nešto što bi mi moglo sasvim razumno pristajati, a da ne moram potrošiti tri dana života i 17 godina životne sile. Sve to uz razumnu količinu novca, naravno. Čuo sam kako Borko (naš fotograf) prati Bobu (našu urednicu D Bloga) u Heraldi u Frankopanskoj na neko snimanje interijera. Odlučio sam im se ugurati i, dok oni snimaju interijere, isprobati nekoliko kombinacija.

I dalje ću nositi Vansice, ne mogu baš sve napustiti

Imao sam okvirnu, ne previše definiranu viziju što bih htio kupiti. Neko plavo ili sivo odijelo, možda s uzorkom ili teksturom, koje onda mogu dovoljno dugo prostituirati da mi se vrati uložen novac. Jer ono moje jedino odijelo sa svadbe prihvatljivo je samo za svečanije prigode. Isto tako, ne bih volio nešto previše napadno. Do sada mi je pojam fancy poslovnog looka bio bezvezni plavi sako na trapke i bordo Vansice (nikada neću prežaliti Star Wars Vansice koje je šef ugrabio dva dana prije mene), tek toliko da izgledam pristojno, a da ne moram previše paziti gdje sjedam. Mislim da je gospođama prodavačicama odmah bilo jasno s kim imaju posla. Iz prve su mi pogodile dimenziju i sugerirale da malo prošetam po dućanu dok mi one slažu nekoliko kombinacija. Borko je otišao s Bobom pogledati novootvoreni ženski odjel na katu ispod, a ja sam odlučio malo detaljnije pogledati što zapravo nude.

Okvirnim pogledom na stvari na vješalici vidio sam da uglavnom imaju Joop!, Paul Smith, Canali i slična odijela, za koje sam i ja nekako čuo. Barem lijepo izgledaju na lutkama koje, doduše, nisu nezgrapnih pivskih dimenzija poput mene. Ispalo je da nude i šivanje odijela i košulja po mjeri od pamuka, lana i svile, što je super za ljude koji baš ne odgovaraju ukalupljenoj ponudi većine dućana. Cipele su im uredno posložene ispod odijela uz koja idu, što je stvarno korisno ako ne znate baš ništa o cipelama. Doduše, ja ću vjerojatno i dalje nositi Vansice, jer od nekih stvari ipak ne mogu pobjeći.

Realno, ja vozim Fiestu, ovo nije stil za mene

Nakon kraćeg razgledavanja, došla je gospođa Kristina (koja je vrlo važna u ovoj priči) s trima odjevnim kombinacijama i rekla mi da odem u kabinu. Prva je bila sportska varijanta, iako slutim da se to samo tako zove, a da je zapravo prilično otežano igrati nogomet u njoj. Plavo Canalijevo odijelo i bijela košulja s floralnim uzorkom u kombinaciji s kaki hlačama. Uvjerili su me da su takvi uzorci trenutačno vrlo u trendu te da se često kombiniraju i s takvim kravatama. Na noge mi je stavila plave mokasinke što je savršeno zaokružilo moj look vlasnika jahte s kojim baš nisam bio oduševljen, ali sam odlučio biti otvorena uma i dati im priliku.

Popravila mi je rukave i objasnila kako je vrlo važno da barem prst rukava košulje viri izvan ruba sakoa. Kaže i da je bolje kombinirati remen s bojom hlača, a ne s bojom cipela. Plus, čak je dobro izgledalo na mojim mamutskim ramenima. Borko je okinuo nekoliko fotki da adekvatno dokumentira moj prvi korak prema odraslijem životnom stilu. Zaključio sam da ovaj konkretni stil ipak nije za mene, s obzirom na to da ne posjedujem jahtu, a pojam motornog vozila mi je Ford Fiesta. Na kraju sam ipak zamolio gospođu Kristinu da mi pronađe nešto primjerenije mojim lošim životnim navikama.

Dozvolite da vas povedem na svoje ladanjsko imanje

Sljedeći je bio, kako su mi objasnili, trendy look koji se sastojao od sivog kariranog Paul Smith odijela s fora prslukom, bijele košulje, crvene kravate s uzorkom i crnih Shangai shoes cipela. To je zapravo nekakav engleski dandy stil uz koji neizostavno mora ići i rupčić u lijevom džepu, kazala je gospođa Kristina. Objasnila mi je da je odijelo izrađeno od hladno prešane vune koja se ne gužva i jako dobro diše pa ga mogu nositi u toplije i hladnije vrijeme. S obzirom na to da je karirano, idealno je za nas mlađahne, iako sam u tom trenutku shvatio da sam mnogo konzervativniji nego što sam mislio. Ovaj put mi nije baš tako dobro pristajalo. Pritom, bilo mi je preveliko na području trbuha, što mi je zapravo podosta laskalo.

Objasnila mi je da to nije toliki problem, jer imaju vlastitog krojača (valjda istog onog koji i šiva po mjeri) koji to vrlo lako može prepraviti, bez da naruši „izvrsnost poznatih marki“. A, ako želim baš custom-made, oni uzimaju mjere na čak 250 mjesta na tijelu kako bi sašili vrhunsko Canali odijelo. To je navodno big deal. Opservirao sam da ovo odijelo ipak nije za mene, s obzirom na to da ne posjedujem slamnati šešir. Ljubazno sam zamolio ipak nešto tradicionalnije. I dok sam u glavi razmišljao o dandy pikniku u svom najdražem ladanjskom klubu, u kabini me već čekala treća kombinacija.

Najbolje od svega, mogu otići na pivo posve miran

Klasično poslovno odijelo u plavoj izvedbi sa svilenom plavom košuljom i smeđim cipelama lascivno mi se osmjehivalo s vješalice dok su mi pomagali da se izvučem iz prethodne kombinacije. Rekla mi je da ovu Joop!-ovu kombinaciju mogu nositi na svaki sastanak te da na našem tržištu takav look najbolje prolazi. I bila je u pravu. Ovo je izgledalo dosta svestrano te sam smislio već barem 30 kombinacija koje mogu isfurati. Dobro mi je pristajalo, materijal mi se činio kvalitetnim te je bilo vrlo ugodno za nošenje, a i cijena je bila prihvatljiva. Plus, izgledalo je kao nešto zbog čega moja odabranica neće imati slom živaca kada me vidi i isprobavati novu kuhaču na mojoj zadnjici.

Tek tada mi je prošlo kroz glavu da se ni u jednom trenutku nisam morao zamarati prenošenjem i isprobavanjem hrpe odijela u kabinu i fejkanjem simpatičnosti prema prodavačicama kako vas ne bi gledale kao da ćete u svakom trenutku pobjeći s crnim sakoom i vrećom novca iz blagajne na kojoj je flomasterom nacrtan znak dolara. Pritom sam naučio nekoliko stvari o nošenju odijela. Recimo, što mi se učinilo najvažnije, da pivska škemba nije važna ako imaš dobro odijelo koje će je skriti.

Pozdravio sam se s Bobom i Borkom i izašao van zadovoljan s novim komadom obleke pod rukom. Zaneseno sam se zaputio prema obližnjem establišmentu koji toči zlatni nektar bogova.

---

Producirano u radionici TG Studija, Telegramove in-house agencije za nativni marketing, u suradnji s partnerom Heraldi i po najvišim uredničkim standardima Telegram Media Grupe.