Ne, vi nemate škembu, to se zove 'dadbod' i žene luduju za tim
Internet je opsjednut dadbodom. Normalno muško tijelo konačno je brendirano
Nemojte očajavati ako ste već uložili 3 godine u crossfit i benčanje 100 kila, ni tijelo Jasona Stathama nije za baciti. Ali trenutno svjedočimo jednoj važnoj fazi muške emancipacije, u kojoj zahvaljujući neviđenim frajerima poput Johna Hama i Jasona Segela muškarci polako uče ponosno nositi malo škembe. Djevojke u Americi posve su poludjele za tim tipom tijela, zovu ga pomalo perverzno “dad bod” ali zapravo misle kako je genijalno da muškarac ima toliko samosvijesti da pokaže da se ne želi ubijati za suvremene kanone ljepote.
Dadbod imaju malo krupniji muškarci, oni koji još uvijek izgledaju privlačno i muževno, vidi se da su u formi i da su zdravi ali mali trbuščić i pokoji urez na bicepsu manje pokazuje da uživaju u hrani i pivu i da su, ukratko, normalni. Monica Pearson u Clemson’s Odysseyu piše da žene ovi muškarci privlače jer “izgledaju humanije, prirodnije i atraktivnije.”
Internet je na tu tanku podlogu nadogradio svašta. Slate je objavio intervju s tinedjžerkom koja otkiva insajderske informacije o novom fascinacijom normalnim muškarcima. Objavljuju se čitavi eseji čiji se autori muče i ovu zabavu povezati s nečim iz paleolitika ili genetike ili neurologije. Iz naftalina se vade stari memeovi.
Čak je i Cut, inače dosta cerebralni modni prilog New York Magazina, da obol. Dadbod definirao kao “tjelesnu formu koju karakteriziraju nešto slabije izražena muskulatura ispod tankog sloja sala, obično upotpunjena pivskim trbuščićem.” Pod Dadbod se računa sve od tijela fitness modela koji je dva dana jeo ugljikohidrate, do muškaraca na rubu pretilosti koji još uvijek zbog nekog, opet iracionalnog razloga, nisu svrstani u pretile.
Vjerojatno je ovo samo još jedan simptom kulturne i moralne anksioznosti koju izaziva naša opsesija tijelom. Lijepo je što se odbacuje jedan nerazuman standard muške ljepote ali previše je tu spornih pitanja. Zašto, recimo, nije i obratno, da mediji i industrija proglase kako su bucmaste i opuštene žene slika privlačnosti i muškarci ih obožavaju? Ili tko nam kaže da mnogi muškarci koji imaju taj “dadbod” neće i dalje patiti od kompleksa koje smo im nabili vješajući po zgradama gole Beckhame, Bradove i Diesele, ignorirajući ih kao luzere zbog dva piva više?
Žene, uostalom, oduvijek vole dadbod, većina naših muževa i partnera su “dadbod” i volimo spavati na tim jastučićima jer baš volimo te ljude. Bilo bi genijalno da još ovoga ljeta proglasimo “everbod”, linije i forme tijela oslobodimo naše doslovnosti i vratimo ih tamo gdje im je mjesto, u teorijske rasprave.