'Nekada dođu pregladnjela pa hranu, iz straha da je neće imati kasnije, znaju skrivati u džepove'

U Hrvatskoj se trenutno nalazi nešto više od 2800 djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kazuju posljednji podaci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Najviše njih smješteno je u udomiteljskim obiteljima, zatim kod pružatelja usluga za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, dok neki koriste uslugu organiziranog stanovanja.

Slučajevi koji su zgrozili javnost

“Trenutno zbrinjavamo oko 200 djece, a najviše je onih najmlađih, u dobi do sedam godina – njih je osamdesetak, i u tom smo segmentu prekapacitirani. Tijekom 2022. godine imali smo četiri puta veći broj zahtjeva za smještaj djece nego što je to bilo, primjerice, u 2018. te prije slučajeva Pag i Nova Gradiška. Inače je godišnji prosjek oko 120, a prošle godine je bilo njih 600”, ističe ravnateljica Dječjeg doma Zagreb, Jasna Ćurković Kelava.

Podsjetimo, 2019. i 2021. godine cijelu su zemlju šokirali stravični slučajevi zlostavljanja djece sa smrtnim posljedicama ili teškim ozljedama. U Novoj Gradiški, zbog tjelesnog zlostavljanja roditelja, život je izgubila dvogodišnja djevojčica, a dvije godine prije, četvero je djece na stravičan način stradalo na Pagu, nakon što ih je njihov otac pokušao usmrtiti.

Intenzivniji rad Centara za socijalnu skrb

Iz godine u godinu, broj izdvajanja djece se kontinuirano povećava, dok domovi i sustav ostaju preoptrećeni, a udomiteljskih obitelji je nedovoljno.

“Na izraziti porast brojki najviše su utjecali događaji u Novoj Gradiški i Pagu, nakon kojih su Centri za socijalnu skrb počeli intenzivnije obilaziti obitelji u kojima djeca odrastaju u lošim i neadekvatnim životnim uvjetima koja su za njih traumatizirajuća, a ponekad i opasna po život”, objašnjava Ćurković Kelava.

Upravo zbog toga, u Dječjem domu Zagreb već dulje vrijeme ne realiziraju redovite smještaje djece, već isključivo hitne slučajeve pri kojima se djeca suočavaju s najvećim rizicima u obitelji.

Ključna je stručna pomoć svih djelatnika

“Djeca koja dolaze k nama često su traumatizirana uvjetima u kojima su do tada živjela. Kako bi se stabilizirala, vrlo je važna pomoć svih naših stručnih djelatnika, a glavni je cilj što više skratiti boravak u domu te za djecu pronaći adekvatne obiteljske uvjete “, ističe Ćurković Kelava.

Većina stvari ovisi i o stručnjacima Centara za socijalnu skrb koji donose odluke i određuju kada će se za koje dijete pokretati pojedini procesi, no, kaže ravnateljica zagrebačkog doma, i oni su podkapacitirani s brojem ljudi. Dodatno se procesi prolongiraju i kada slučajevi završe na sudu te se ondje presporo rješavaju.

“Već jako dugo radim u Dječjem domu Zagreb gdje nas sudbina svakog djeteta motivira da učinimo što više te da im pomognemo da izađu iz kruga socijale. Budući da djeca često dolaze iz vrlo loših uvjeta, kod nas se većinom lako prilagođavaju. Nekada dođu pregladnjela pa hranu, iz straha da je neće imati kasnije, znaju skrivati u džepove. To su neke stvari koje je zaista teško gledati”, prepričava Ćurković Kelava.

Donacija ne manjka

“Ovih su nam blagdana svakodnevno stizale razne donacije, od novčanih sredstava, do igračaka i svega ostaloga što djeci treba. To nam jako pomaže u svakodnevnom funkcioniranju, a volonteri svojim osobnim angažmanom postaju vrlo važne osobe u životima djece”, govori Ćurković Kelava.

Zbog povećanja broja djece i podkapacitiranosti, humanitarnoj pomoći svim hrvatskim dječjim domovima i SOS dječjim selima pridružila se i tvrtka Prvo plinarsko društvo koja provodi akciju ‘Svako dijete zaslužuje topao dom’.

U sklopu nje, PPD donaciju za podmirenje računa za struju i plin tijekom šest mjeseci sezone grijanja 2022./2023., dobit će sveukupno 16 dječjih domova i dva SOS dječja sela. Ovakva inicijativa donosi veliko olakšanje u poslovanju ovih institucija, pogotovo u ovako neizvjesna vremena.

Fokus na rad s djecom

To je potvrdila i Zrinka Mikić, ravnateljica Dječjeg doma Sv. Ana u Vinkovcima, u kojem se trenutno nalazi 31 dijete. Tijekom 2022. godine imali su nešto više od 80 zahtjeva za smještaj djece, ali zbog ograničenosti smještajnog kapaciteta ni oni nisu mogli pozitivno odgovoriti na većinu.

“Bez donacije PPD-a bili bismo u puno lošijoj materijalnoj situaciji, više opterećeni brigom oko plaćanja računa za plin, struju i hranu koji su vidno poskupjeli. Ovako, unatoč poskupljenjima, uz osnovne životne uvjete, djeci i dalje možemo zadovoljiti sve njihove potrebe. Tako ih vodimo na izlete, razne treninge, glazbene i plesne škole”, prepričava Mikić.

Potrebno je djelovati preventivno

Tvrdi da je postojeći problem velike potrebe za zbrinjavanjem djece moguće riješiti povećanjem broja udomiteljskih obitelji, osiguravanjem potrebnih uvjeta za otvaranje novih stambenih zajednica u kojima se pruža usluga organiziranog stanovanja, ali i brigom svih nas za pravilan odgoj djece i mladih.

Dodaje da je pritom ključno pravovremeno prepoznavanje obitelji i pojedinaca koji trebaju uslugu psihosocijalne podrške kojom bi se različitim stručnim postupcima poticao razvoj odgojnih, komunikacijskih i funkcionalnih vještina sadašnjih, ali i budućih roditelja.

Važno je širiti i druge socijalne usluge

Zbog prekapacitiranosti pojavljuje se i problem predugih lista čekanja, do čega jednim dijelom dolazi i zbog višegodišnjeg trajanja usluge smještaja istom djetetu, to jest, nedovoljnih povrataka djece u vlastite obitelji ili odlazaka u udomiteljske obitelji.

“Liste je moguće smanjiti širenjem drugih socijalnih usluga, prije svega socijalne usluge organiziranog stanovanja kojom se djeci i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi osigurava stanovanje u stanu ili kući u lokalnoj zajednici uz povremenu ili stalnu stručnu potporu u osiguravanju osnovnih životnih potreba”, pojašnjava Mikić. Povećani broj zahtjeva za smještaj djece u dom u protekle dvije do tri godine može se povezati i s pandemijom koronavirusa i ekonomskom krizom.

“Kod nekih ljudi stres izazvan izolacijom i ograničenjem društvenog života ili slabljenjem financijske sigurnosti doista ima nepovoljan učinak – dovodi do jačanja anksioznosti koja može, ako se javi u komorbiditetu s drugim anksioznim poremećajima, depresijom i ovisnostima, dovesti do velikih osobnih i obiteljskih problema”, ističe ravnateljica vinkovačkog doma.

Obitelji u riziku nisu dolazile do izražaja

Kao ravnateljica Dječjeg doma Maestral u Splitu, s mnogobrojnim izazovima svakodnevno se suočava i psihologinja te psihoterapeutkinja Jelena Burazin. Ondje je trenutno smješteno 140 djece, od kojih se svako od njih bori s teškom životnom pričom.

Nagli porast broja zahtjeva najviše se osjetio početkom prošle godine, a potencijalni razlozi tomu su, smatra, nakupljeni problemi uzrokovani pandemijom koronavirusa. Tijekom izolacije i zatvaranja bilo je manje oduzimanja djece iz obitelji te su ujedno i obitelji u riziku slabije dolazile do izražaja.

“Veliki izazov u radu je i suradnja s roditeljima naše djece koji nerijetko znaju biti ugrožavajući i prijeteći. Nakon početnog nezadovoljstva uglavnom se smire i prihvate da su djelatnici doma dobronamjerni za njihovo dijete, no ima i onih koji ne prestaju unositi nemir u naš rad”, ističe Burazin.

U hitnim slučajevima dužni su primiti dijete

Nerijetko se zna dogoditi i da stručni radnici Centra za socijalnu skrb pojedine slučajeve procijene kao hitne, a neki od glavnih razloga su nasilje u obitelji, zanemarenost i neadekvatna skrb o djeci, alkoholizam i druge ovisnosti te nestabilno psihičko stanje roditelja.

“Često Centar dobije prijavu obitelji od škole, vrtića, drugih članova obitelji ili savjesnih susjeda. Po saznanju o takvim obiteljima, socijalni radnici izlaze na teren, naprave izvid te ako procjene da je potrebno izreći žurnu mjeru izdvajanja djeteta, a obitelj se nalazi na našem području, mi smo ga dužni primiti bez obzira na trenutne smještajne kapacitete”, pojašnjava Burazin.

Izvrstan rad mobilnih timova

Dodaje da se hitni slučajevi zbrinjavanja djece mogu spriječiti jedino sustavnim radom i pravovremenim pružanjem pomoći onima kojima je najpotrebnija. Pritom od velike koristi mogu biti i mobilni timovi koji obiteljima pomažu u njihovom domu – ukazuju im na probleme, zajedno ih rješavaju, osnažuju ih u roditeljstvu i u ostvarivanju prava na djecu.

“Dječji dom Maestral je provodio takav projekt tri godine. Njime je bilo obuhvaćeno 65 obitelji, a unutar njih 255 korisnika te 16 pojedinaca mlađih od 25 godina s područja cijele Splitsko – dalmatinske županije. Kako se projekt pokazao efikasan, Ministarstvo je odlučilo nastaviti financirati mobilne timove, odnosno psihologe i socijalne radnike te naše stručne radnike koji rade kao odgajatelji na poludnevnom boravku u Imotskom i Dalmatinskoj zagori”, prepričava Burazin.

Najbolje rješenje je udomljavanje

Na taj se način djecu prati u usluzi poludnevnog boravka, nastoji im se pomoći kroz resocijalizaciju, provođenje kvalitetnog vremena, učenje socijalnih vještina, savladavanje nastavnog gradiva, a istovremeno se pomaže i obitelji da se osnaži. “Takvi izvrsni programi prevencije institucionalizacije djece uvelike mogu utjecati na njihov kvalitetniji život unutar obitelji”, zaključuje Burazin.

Osim toga, cjelokupnoj situaciji prevelikog broja nezbrinute djece može pomoći i kvalitetnije informiranje javnosti te podizanje svijesti o postojećim problemima, kao i sustavan rad na povećanju kapaciteta kojima sustav trenutno raspolaže.

No, možda najbolji način kako osigurati da djeca ne odrastaju u institucijama je svakako udomljavanje te širenje mreže udomitelja. “Svima onima koji razmišljaju o udomiteljstvu smo na raspolaganju. Neka nam se slobodno jave putem telefona ili e-maila, a mi ćemo ih uputiti u sve procedure te im pružiti stručnu pomoć”, apelira na kraju Ćurković Kelava.

Sadržaj nastao u suradnji s PPD-om.