Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Neke zemlje, poput Amerike, nemaju pojma što da rade s tonama svog smeća otkad ga više ne smiju slati Kini

Kina je zabranila da joj se više šalje plastični otpad na zbrinjavanje. Što sad?

ZADNJA IZMJENA: lip. 23, 2018
Foto: Getty Images/iStockphoto

Kineska zabrana uvoza plastičnog otpada rezultirat će milijunima tona nezbrinutog, rasutog plastičnog otpada, tvrdi istraživanje. Zabrana će prisiliti zemlje poput Amerike da pronađu nove načine rješavanja vlastitog smeća, piše The Verge.

Kina je 31. prosinca 2017. godine zaustavila velike količine plastičnog otpada koji su zemlje, u prvom redu SAD, slali na njezine obale zbog odlaganja. Da bi izračunali kako će kineska zabrana utjecati na reciklažu svjetskog smeća, znanstevnici sa Sveučilišta Georgia gledali su podatke koliko je plastičnog otpada Kina uvezla od 1988. do 2016. godine. Po tome su izračunali da će do 2030.godine zabrana zaustaviti 111 milijuna metričkih tona plastičnog otpada koji se nema kamo odvesti, piše u istraživanju objavljenom u Science Advances.

Briga o vlastitom otpadu

Od 1988. godine gotovo polovica plastičnih boca za jednokratnu upotrebu, plastičnih kutija za hranu i plastičnih vrećica otpremljeno je u Kinu da bi se od njega proizvelo još plastičnih proizvoda. Zabrana iz 2017. natjerala je zemlje kao SAD da se same moraju pobrinuti za vlastiti otpad. The New York Times piše da se smeće već gomila na odlagalištima.

Ova studija prva daje prognoze posljedica kineske zabrane uvoza otpada i ističe potrebu da zemlje koje su tradicionalno izvozile taj otpad, razmisle kako njime dalje raspolagati. “Možete jako zeznuti globalni svjetski trgovinski sustav ako zaustavite nekoliko stvari, a kretanje smeća je jedna od njih”, kaže Daniel Hoornweg, izvanredni profesor energetskih sustava i nuklearne znanosti ma sveučilištu Ontario Institute of Technology koji nije sudjelovao u istraživanju. “Plastika je ugrađena u naše društvo.”

Jeftinije ga je poslati u Kinu

Zemlje kao SAD poslale su 10 milijuna tona plastičnog otpada u Kinu tijekom zadnja tri desetljeća. Plastični otpad je često u lošem stanju kada stigne do kante za smeće pa ako ga nije pokrio jučerašnji ručak, miješa se sa drugim materijalima budući da mnoge zemlje traže da se zajedno reciklira plastika, staklo i papir. Razvrstavanje i razbijanje tog zbrkanog i pomiješanog smeća zahtijeva energiju, a ta energija košta novaca koje zemlje kao SAD nisu spremne potrošiti, kaže autorica studije Amy Brooks. “Bilo je puno jeftinije baciti otpad na brod i poslati ga put Kine, nego se u Americi njime baviti.”

Poslije svih tih godina Kina je donijela odluku da prekida s tom praksom. “Nitko ne bi trebao biti iznenađen da je do toga došlo”, kaže Hoornweg. Kinesko gospodarsto raste brže i veće nego bilo koje drugo. Kako se poboljšava kvaliteta života, zemlja je odlučila smanjiti svoje emisije pogotovo one koje dolaze od prerade i uništavanja plastike. Zabrana je dio kineskog napora da postane zemlja sa manje zagađenja. A što njihova zabrana znači za ostatak svijeta?

Gdje će smeće ako ne u Kinu?

Od 1992. godine Kina je preuzela više od 45 posto svjetskog plastičnog otpada. Samo 2016. godine Kina je uvezla 7 milijuna tona smeća, a tome treba dodati i 61 milijun koji su sami proizveli. Na temelju tih trendova, do 2030. godine, nasukat će se 111 milijuna metričkih tona smeća. Ako neće više završavati u Kini, kamo će ići?

SAD, Njemačka i Velika Britanija morat će naći druge načine da se riješe smeća. Jedno od rješenja je slanje lokalnim odlagalištima ili spaljivanje ali obje opcije imaju nedostatke, stvaranje toksičnog onečišćenja zraka koji vodi problemima disanja i svrbežu očiju. Druga je mogućnost slanje otpada u druge zemlje u Jugoistočnoj Aziji, kao Filipini i Vijetnam. No te zemlje doživljavaju veliki rast vlastitog plastičnog smeća, pa im često nedostaje infrastruktura za upravljanje takvim otpadom, a i one razmišljaju o ograničenjima kakvo je kinesko.

“Jedina i najbolja opcija je izbegavanje korištenja plastike za jednokratnu upotrebu osobito slamki i čaša. Bolje da koristimo boce i vrećice koje se mogu nanovo upotrijebiti da bi smanjili količinu smeća. A to nije nimalo teško ili komplicirano. Znam da ljudi ne vide da rade nešto dobro ako počnu tako postupati ali ako milijuni budu radili isto, razlika će biti znatna”, ističe Brooks.

Eva Benedik
Telegram autor
191 članak Više o autoru