Nekad je nužno odabrati stranu

18-godišnjak je snimio genijalni dokumentarac o multiploj sklerozi. Pokazao je sav očaj te bolesti

Cijeli život gledao je majku koju je bolest polako uništavala

FOTO: youtube

Jedan 18-godišnjak snimio je film o svojoj majci koja se nalazi u terminalnoj fazi multiple skleroze (MS). Nazvao ga je, znakovito, Multiple sudbine. A zabilježio je, kao što se iz naslova može iščitati, i sudbine drugih pacijenata oboljelih od te opake bolesti, piše Berliner Zeitung. Pritom gledatelje nije poštedio onih najgorih scena.

A da u filmu ne bježi od boli, jasno je već od samog početka. Prikazuje se žena koja leži u krevetu zgrčenih ruku i glave u čudnom položaju dok njezina iskrivljena usta gledatelju otkrivaju mjesta na kojima su nekad bili zubi.

Niz obraz joj se spušta suza, ali nitko ne zna radi li se o nečemu više od pukog fiziološkog procesa. Njezin život ograničen je na dva kvadratna metra bolničkog kreveta. Život je to ljudi s multiplom sklerozom.

Jann od svoje pete godine dobro zna što je MS

Švicarski redatelj Jann Kessel upoznat je s tom bolešću od svoje pete godine. Ona žena s početka priče koja nijemo leži na bolničkom krevetu njegova je majka. Kad ju je krenuo snimati imao je tek 18 godina.

Njezina je bolest počela s trncima u rukama. Njima su se uskoro pridružila intenzivna stanja straha. Tako je njegova majka, tad još relativno mlada žena, shvatila da s njezinim tijelom nešto nije u redu.

Jannova majka
Jannova majka youtube

A onda je došao i dan kad je zaboravila večeru u pećnici. Ograničila je meni na sedam jela po tjednu, pridržavala se uvijek istog rasporeda. No, uskoro joj je i priprema tih jela postala prenapornom. Naposljetku je došla i paraliza, a s njom i život osuđen na bolnički krevet.

Postojalo je vrijeme kad ju Jann najradije ne bi gledao. I tad je krenuo u potragu za drugim pacijentima. Zanimalo ga je kako se oni nose sa svojom dijagnozom. Snimio je šest drugih pacijenata, najmlađoj je bilo tek 20-ak godina. A svima je njima multipla skleroza polako oduzimala dijelove života: hobije, posao, snove, budućnost.

MS napreduje polako, u fazama

MS nastaje upalama u centralnom živčanom sustavu. Te upale mogu rezultirati smetnjama vida ili ravnoteže. Vode do paralize, bolova, problema s mokraćnim mjehurom, umora i nemogućnosti koncentracije.

Bolest napreduje polako, kroz nekoliko faza. A stanje pacijenata može se povremeno i poboljšati. Simptomi bolesti mogu se ublažiti, ali zasad ne postoji lik koji bi omogućavao potpunu rehabilitaciju od MS-a.

Jann je bilježio kako ljudi žive s tom bolešću, u svom je filmu bolest predstavio iz njihove perspektive. Protagonisti otvoreno gunđaju, ali pokazuju i svoj ponos, brige, a često i životnu hrabrost.

Što napraviti kad se približi kraj

Luana je u kolicima. Lice joj je naotečeno od kortizona. “Nisam baš Miss Švicarske”, govori 21-godišnjakinja da bi se zatim zapitala tko bi ionako bio s nekim poput nje. No, svejedno kuje planove za budućnost. Razmišlja o tome da postane trenerica jer joj je sport iznimno važan. Ali najprije će se ipak tetovirati. Svoje će tijelo ispisati ohrabrujućim porukama.

21-godišnja Luana
21-godišnja Luana youtube

Za razliku od Kesslerovih sugovornika njegova je majka o svojim bolovima uvijek šutjela. Nije mu rekla niti što bi se s njom trebalo dogoditi jednom kad joj se stanje pogorša. To se u međuvremenu dogodilo. Danas mu to ne bi mogla reći niti da želi. Zbog toga se njezin sin pita može li se to nijemo ležanje još uvijek nazivati životom i kako netko izvana na to pitanje može odgovoriti.

Jann je zabilježio i smrt jednog pacijenta

Upravo se stoga njegov film može tumačiti kao paradigma govora, čak i kad vodi do teško izdrživih odluka. Rainer, muškarac koji od MS-a boluje sedam godina, dopustio je Jannu da snimi njegovu eutanaziju. Pred kamerom ispija otrov. “Odvratan okus”, bile su njegove posljednje riječi. Kratko se nasmijao i potom sklopio oči.

Rainer
Rainer youtube

Stručne organizacije iz Njemačke i Švicarske preporučaju gledanje tog filma. Vide ga kao prilog javne rasprave o toj bolesti i boljem razumijevanju pacijenata bez obzira što se u filmu prikazuju poglavito teški slučajevi. Jannov film postao je u Švicarskoj veliki kino hit, a mladić ga je snimao kao svoj maturalni projekt.