Neki se, čim postane teško, riješe svog psa. Ovaj Osječanin samo moli da mu ga netko pričuva dok je on na kemoterapiji
Lokalni azil objavio je apel gospodina iz Osijeka, dobri ljudi počeli su se javljati
Osječki azil objavio je ovih dana emotivan post o gospodinu i njegovom psu kojima treba pomoć. Pritom im, naglašavaju, ne treba financijska pomoć, niti čovjek želi brigu o svome psu prebaciti na nekoga drugoga, već samo da neka dobra osoba uskoči kad je on na – liječenju.
Radi se o 48-godišnjem Danilu Petkoviću kojem je nedavno dijagnosticiran rak grla. Zbog toga ga očekuju terapije te još pretraga, ponekad možda i višednevnih posjeta bolnici. No, živi sam sa svojom vjernom kujicom Azrom, nerazdvojni su više od deset godina. Zbog toga je nema kome ostaviti kad bude u bolnici, a ne može si priuštiti profesionalno čuvanje.
“… Kad vidimo koliko ljudi bez imalo grižnje savjesti odsele i ostave psa, bace ih na ulicu kad su im najpotrebniji (uglavnom zbog bolesti) i onda u moru svog tog horora… On, čovjek, teško bolestan ali svejedno se bori za nju! Oni su 10 punih godina skupa. On je obolio od karcinoma grla i njih dvoje nemaju nikoga. Sami su. Ali ja se nadam da nakon ovog posta više nisu! On ne traži da ju se preudomi, on ne traži novac, ne traži ništa. Osim da mu netko uskoči povremeno kad ide na pretrage ili tretmane u bolnicu. On traži nekoga tko će pripaziti na njegovu Azru, i paziti tih par dana na nju povremeno kao da mu je/joj vlastiti pas!”, napisali su.
Brzo su mu se ljudi počeli javljati
Objava je ubrzo dirnula mnoge. I u manje od 24 sata već se prijavilo nekoliko dobrih ljudi koji su spremni pomoći oko Azre, kad god bude potrebno. “Javilo mi se nekoliko ljudi za pomoć što je iznenađujuće pozitivno. Super. Ne znam kada će mi pomoć točno zatrebati, ni koliko bi Azra trebala biti na čuvanju, to sve ovisi o bolesti”, govori nam Petković.
Ovakve priče slamaju srca,ono kad vidimo kolko ljudi bez imalo grižnje savjesti odsele i ostave psa, bace ih na ulicu…
Posted by Azil Osijek-volonteri on Tuesday, September 1, 2020
Prvo je pokušao s letcima
Oni koji su mu se javili nisu ni tražili točne datume, stavili su mu se na raspolaganje, kaže. Na gospodinu Petkoviću je samo da im se javi kada će ih trebati, a oni će Azru uzeti k sebi. Inače, pomoć je prvo pokušao potražiti na staromodan način, preko letaka.
“On je isprintao svoju molbu i po Bosutskom naselju, gdje živi, polijepio letke. Netko od susjeda je to vidio i javio nama. Htjeli smo mu pomoći da što prije nađe nekoga tko bi Azru uzeo k sebi kada će trebati”, kaže nam volonterka Ivana Crnoja iz osječkog azila. Dodaje i kako bi mnogi u njegovoj situaciji Azru napustili ili preudomili, ali on se odbija odvojiti od nje.
‘Razbaca se po krevetu’
Inače, Azra je jučer proslavila 11. rođendan: “Kada je imala samo 3 mjeseca moj prijatelj ju je pronašao u nekoj živici na jugu Londona. Bila je napuštena i pokisla. Donio ju je meni i to je bila ljubav na prvi pogled, od tada se ne razdvajamo”, priča nam Petković i dodaje da je Azra šefica u kući:
“Spava sa mnom kao gazdarica. Razbaca se po krevetu dama iz Londona, a ja sa strane. Ako nađem mjesta”, govori nam i dodaje kako na čuvanje može i kod ljudi koji imaju svoje pse.
“Azra je prijateljski raspoložena prema svim vrstama. Dobra je s drugim psima, uglavnom i mačkama, odraslima i djecom. Samo ne voli da skaču na nju, tu pokaže zube, ali doslovno samo pokaže”, objašnjava nam. Dodaje i kako Azra izgleda puno mlađe nego što zaista je, što bi volio reći i za sebe, zaključuje uz smijeh.