Neki tip je kao klinac s roditeljima bježao iz Čehoslovačke od tajne policije. Sad je to stavio u igricu

Igrica vožnje Ondreja Švadlene ne izgleda poput ijedne druge. Auti su stari i ulupani, nema brzinomjera niti ushićene publike, a kalifornijsko sunce ne može se vidjeti. Umjesto toga imate smeđu tminu koja visi nad cijelim jezivim svijetom.

Ova igrica nije inspirirana ugodom vožnje po obali Pacifika nego djetinjstvom provedenim u maštanju o bijegu iz Sovjetskog bloka, piše Guardian.

Skoro je cinkao vlastite roditelje

Kada je imao šest godina Švadlena je zamalo cinkao vlastite roditelje tajnoj policiji. Došao je kući iz vrtića i pitao mamu hoće li objesiti Sovjetsku zastavu za praznik rada, tradiciju koju je čehoslovačka komunistička partija pokušala nametnuti. Kada mu je rekla da neće, rekao joj je da će je morati prijaviti tetama u vrtiću jer su mu tako naložili.

Bio je to posljednji udarac. Dogodilo se nakon što je tajna služba mjesecima pritiskala Švadleninog očuha da postane doušnik. Radio je u kafiću u kojem su se okupljali umjetnici i vjerovali su da često sluša antirežimske razgovore. Nakon što je država pokušala okrenuti njihovog vlastitog sina protiv njih, odlučili su pobjeći.

Spakirali su se za ‘odmor u Hrvatskoj’

Švadlena je tada prvi put povezao putovanje s preživljavanjem. “U ljeto 84” poslali su me na kampiranje s izviđačima. Cilj je bio da razvijem mišiće na nogama pa da ne cvilim ako ćemo morati pješačiti velike udaljenosti,” priča. Kada se vratio, spakirali su se za “odmor u Hrvatskoj”.

Švadlena se prisjeća da se na vratima pojavio policajac kojeg je zanimalo zašto se tako ekstenzivno pakiraju. U Austriju su stigli preko Slovenije i tamo šest mjeseci čekali vizu za Quebec. Švadlena je u Kanadi završio osnovnu školu. Nakon pada željezne zavjese, obitelj se vratila u Europu, ovoga puta u Njemačku.

Užasno mu je bitno da fizika bude točna

Danas ima 38 godina i još živi u Njemačkoj. Radi na svojoj igrici vožnje i preživljavanja. Radnja joj se odvija duboko u noći, a igrača love agresivni i nepopuštajući goniči koji se pokušavaju zabiti u njegovo vozilo, a onda ga napadaju s oružjem.

Švadlena posebnu pažnju pridaje točnoj simualciji fizike igrice. Želi da svaka rupa u cesti i reakcija auta bude što realnija, kao da je sama cesta prijetnja životu igrača. Tu je strast razvio kad je 1999. prvi puta igrao legendarnog Drivera . “Igrica je na odličan način implementirala estetiku jurnjave automobilima iz fimova sedamdesetih, ali mi je uvijek išlo na živce što su varali na fizici. Auti policajaca su bili znatno teži i bili su nerealno brzi”, objašnjava.

Rekli su mu da je preambiciozan

Te su ideje ostale zakopane sve do 2011. kada je ponovno gubio živce zbog fizike vožnje u igrici Test drive unlimited 2. Odlučio je napraviti vlastitu simulaciju vožnje. Složio je nekakav igrivi trailer koji je ostavio na forumima na kojima su se okupljkali zaljubljenici u igrice vožnje. Reakcije su bili prilično pozitivne, pa se prijavio na stipendiju Francuskog nacionalnog centra za kinematografiju i tako dobio prvih 10.000 eura.

S tim je novcem unajmio studio koji mu je izradio prvi prototip igre. Platio ga je 9000 eura, a 500 je za programiranje platio dvadesetjednogodišnjem studentu koji je mrzio raditi na projektu. ”Rezultat je bio smjiešan a ja sam doživio emocionalni slom. Svi su mi govorili da je ono što pokušavam preteško i da su mi ciljevi preambiciozni”, priča Švadlena.

Gradnja novih, ogromnih svijetova

Ostavio se igrice i nastavio se baviti svojom pravom profesijom, animacijom. Na tom je području bio znatno uspješniji. Osvajao je razne nagrade, a njegovi su filmovi izvrsno prihvaćani od strane kritike i publike. Igrici se vratio nakon što je pogledao intervju s jednim filmskim kritičarem koji je iznosio tezu kako igrice nisu umjetnost.

To ga je natjeralo na razmišljanje. U svojim je filmovima gradio svijetove s pripadajućom atmosferom. ”Počeo sam uviđati mogućnost gradnje novih, ogromnih svijetova u kojima će igrači moći upijati atmosferu vlastitim ritmom. To mi je nekako imalo više smisla”, kaže Švadlena.

Demo izlazi na ljeto, ljudi su dosta uzbuđeni

Bez puno znanja o programiranju najveći izazov bio mu je stvaranje uvjerljive umjetne inteligencije. Proučio je kako kreatori igrica vožnje inače programiraju, samo kako bi ta znanja potom odbacio jer nisu primjenjiva na ono što on želi postići.”Kroz promatranje i analizu stvarnih ponašanja vozača polako sam počeo implementirati sistem koji je primjenjiv na situacije u kojima vozač mora predviđati, poput vožnje u maksimalnoj brzini tijekom potjera automobilom”, kaže.

Demo bi trebao izaći na ljeto, a cijela igrica bi trebala izaći kroz dvije godine. Još nema ime, ali teaseri koje je izbacio sa svojom mračnom, proganjajućom grafikom izazvali su dosta interesa specijaliziranih medija. Ideja spajanja igrice vožnje i žanra preživljavanja i nije toliko revolucionarna, ali možda je bio potreban netko tko je takvo putovanje prošao da bi vjerno prikazao strah i samoću otvorene ceste.