Neobično, ali znanstvenici tvrde da djeca do 14. godine ne bi trebala sama prelaziti cestu; to im predstavlja veliki problem

Znanstvenici tvrde da djeca mlađa od 14 godina ne bi trebala sama prelaziti cestu jer im motoričke vještine, prije te dobi, nisu u potpunosti razvijene. Simulirajući situacije u prometu, studija je pokazala da stope incidenata mogu dosegnuti i osam posto, među šestogodišnjacima.

Čak i djeca u dobi od 12 godina, imala su postotak od dva posto vjerojatnosti stradavanja prilikom prelaska prometne ulice i morala su kompenzirati nedostatak sposobnosti procjene, većim razmacima između vozila.

Nije im lako izračunati koliko im vremena treba

Psihologinja, profesorica Jodie Plumert sa Iowa University, kaže da neki misle da se djeca mogu u prometu ponašati kao odrasle osobe kada prelaze prometnicu. Studija pokazuje da to nije nužan slučaj na cestama intenzivnog prometa.

Prelazak ceste čini se lagan odraslima koji mogu izračunati koliko im vremena treba da sigurno prijeđu na drugu stranu. Ali istraživanja pokazuju da djetetu, prije nego navrši 14 godina, to nije nimalo lako. Plumert kaže da bi roditelji trebali biti svjesni i dodatno pažljivi da njihovo dijete mlađe od 14 godina nije u stanju dobro procijeniti da li je razmak u kontinuitetu nadolazećih vozila dovoljan da sigurno prijeđu cestu.

Lako se stvaraju rizične situacije

Djeca nemaju, kao odrasli, razvijene fine motoričke vještine da zakorače na cestu odmah u času kad je vozilo prošlo, a drugo je dovoljno daleko. I dijete zna biti nestrpljivo u procjeni kada je najbolji trenutak prelaska. Djeca su nestrpljiva i ne žele čekati pa u kombinaciji sa manje razvijenim sposobnostima procjene, dolazi do rizičnih situacija.

Za Veliku Britaniju podaci pokazuju da oko 1500 pješaka dobi ispod 15 godina smrtno strada svake godine. U Americi bude 8000 incidenata od kojih 207 fatalnih u kojima su stradala djeca mlađa od 14 godina. Dvije su stvari presudne u dječjoj odluci da prijeđu cestu. Prva je njihova sposobnost percepcije ili kako procjenjuju razmak između vozila, uzevši u obzir brzinu i razmak. Djeca puno teže procjenjuju.

Roditelji bi trebali naučiti djecu na strpljivost

Drugi su problem njihove motoričke vještine, odnosno kako brzo stupaju sa pločnika na cestu nakon što je neko vozilo prošlo, a drugo je daleko. Djeca su nesposobna biti precizna koliko i odrasle osobe što im daje manje vremena da prelazak bude siguran. Puno djece biraju sličan trenutak prelaska ceste između vozila koje je prošlo i nadolazećeg vozila kao i odrasli. Ali nisu u stanju procijeniti vlastitu brzinu kretanja.

Preporuka je da roditelji nastoje naučiti djecu da budu strpljiva i da nastoje izabrati trenutak kada je udaljenost između dva vozila još veća nego im stvarno treba, a ne onaj trenutak koji bi inače odrasli izabrali za sebe da bi prešli cestu. Postoje li mjesta gdje djeca najradije prelaze cestu i gdje je najvjerojatnije da će je prijeći jer im je tako najbrže do škole, a promet se tu kontinuirano odvija, mudro bi bilo načiniti pješačke prelaze na tim mjestima.