Nevjerojatna pljačka 106 rijetkih satova iz muzeja u Izraelu konačno je riješena, nakon 40 godina

Prije 40 godina, u travnju 1983. godine, spretni lopov je uspio zaobići osiguranje u Muzeju islamske umjetnosti L.A. Mayer u Jeruzalemu. Ukrao je 106 rijetkih satova, vrijednih desetke milijuna dolara, i nestao bez traga, piše The Jerusalem Post.

Dva desetljeća nakon krađe, istražitelji su vrlo malo napredovali u istrazi. Činilo se da pljačka nikada neće biti riješena dok profesionalni kriminalac, na samrtnoj postelji, nije priznao. Priznanje je policiju dovelo do otkrića gotovo svih satova.

U kolekciji je bilo 55 Breguetovih satova

Izrael ima više muzeja po glavi stanovnika od bilo koje druge zemlje na svijetu. Muzej islamske umjetnosti, otvoren 1974. godine, ponosi se zbirkom od oko 4000 predmeta, a godišnje kroz njega prođu deseci tisuća posjetitelja. Izgradnja muzeja započela je 1965.godine, a utemeljiteljica muzeja, britanska Židovka, aristokratkinja i filantropkinja Vera Frances Bryce Salomons izložila je jedinstvenu kolekciju od 200 satova koje je naslijedila od oca. Nije ni čudno da je muzej postao meta lopova.

Kolekcija je uključivala 55 satova koje je izradio poznati urar Breguet, među njima i sat napravljen za sestru Napoleona Bonapertea. Breguet je zaslužan za niz inovacija u industriji satova, među kojima je tourbillon, dodatak mehanizmu koji se suprotstavlja gravitaciji i mjerenje vremena čini točnijim.

Breguet stoji i iza džepnog sata koji je za francusku kraljicu Marie Antoinette, navodno, naručio stražar koji se u nju zaljubio. Sat je toliko mehanički složen da je dovršen tek 34 godine nakon pogubljenja Marije Antoanete, i četiri godine nakon Breguetove smrti. Dijelovi sata napravljeni su od zlata, platine i safira, a procijenjen je na 30 milijuna dolara.

Vlasti su ponudile dva milijuna dolara nagrade

Među ukradenim satovima, osim ovog Marije Antonete, bili su sat u obliku pištolja iz 19. stoljeća i sat Sympathique koji je dizajnirao Breguet. Muzejska zbirka bila je osigurana na 700.000 dolara, a stvarna vrijednost satova bila je puno veća. Alarmni sustav muzeja te je noći bio pokvaren, a stražari su u vrijeme provale spavali, tvrdili su. Osiguranje izraelskih muzeja tada je bilo još u povojima.

Prozor kroz koji se misli da su lopovi ušli bio je jedva velik da kroz njega prođe odrasla osoba. Vlasti su nudile dva milijuna dolara nagrade, ali ni policija ni Interpol ni Mossad nisu naišli ni na kakav trag. “Tijekom godina bilo je puno anonimnih poziva i puno glasina ali ništa se nije saznalo. Na kraju se potraga svela na praćenje aukcijskih kataloga da bi se vidjelo ako se satovi pojave u prodaji.”kazala je umjetnička direktorica muzeja Rachel Hasson za The Financial Times 2009. godine.

Kriminalac na samrti priznao krađu

Onda je izraelski kriminalac Naaman Diller umro od karcinoma, a dvije godine kasnije trgovac umjetninama iz Tel Aviva, obavijestio je muzej da je od njega zatraženo da izvrši procjenu satova koje je prepoznao kao dio kolekcije Salomons. Nekoliko dana kasnije, Hasson je primila telefonski poziv odvjetnika koji je zastupao nepoznatu ženu koja je tvrdila da ima 39 ukradenih satova, uključujući i onaj Marije Antoanete. Uz određenu cijenu, žena bi ih vratila u muzej.

Muzej je pristao platiti 35.000 dolara. Dogovor je ostao u tajnosti više od godine dana, a onda je priča osvanula u izraelskim medijima. Vlasti su počele istragu, na kraju ih je trag odveo u Los Angeles gdje su identificirali ženu, izraelsku imigrantkinju Nili Shamrat koja je vratila satove. Shamrat je bila Dillerova udovica. Na samrtnoj postelji suprug joj je priznao pljačku i oporučno joj ostavio satove.

Poznat po pljački banke 1967. godine

Diller je bio najpoznatiji po pljački banke iz 1967. godine, kada je pet mjeseci proveo kopajući tunel do banke. Kažu da je bio sposoban uvući se u najskučenije prostore. Čak su mu se i istražitelji nevoljko divili, bio je vrlo inteligentan i imao je jedinstveni stil.

Vlasti su Dillera smatrale glavnim osumnjičenikom ali je njegova putovnica pokazivala da je u vrijeme pljačke bio izvan zemlje. Policija je bila složna oko toga da je Diller smislio pljačku. Njegova supruga je tek mnogo kasnije saznala za Dillerovu umiješanost u krađu. Par se upoznao 1970.godine u Tel Avivu, a hodali su dok Diller nije poslan u zatvor 1972. godine. U to vrijeme se Shamrat preselila u Los Angeles. Kasnih osamdesetih opet su se sreli i vjenčali 2003.godine, godinu dana prije Dillerove smrti.

Volio je satove i pljačke

Diller je prodao samo tri od 106 ukradenih satova, a ostatak je krio posvuda, od Tel Aviva do Münchena, Basela Pariza i Los Angelesa. Strastveno volio satove i držao ih je u savršenom stanju, pričala je Hasson za The Financial Times. Pronađeno je 96 od 106 ukradenih satova. U srpnju 2009. godine pronađeni satovi su opet izloženi u muzeju, u sefu zaštićenom od krađe.

Shamrat je dobila pet godina uvjetne kazne zbog primanja ukradene imovine i 300 sati društveno korisnog rada. Zbog skandala ostala je bez mjesta profesorice u židovskoj srednjoj školi. “Diller je volio satove, a volio je i pljačke. Čeznuo je da uspije učiniti nemoguće. Ne vjerujemo da je krađu izveo zbog novca, već zbog uzbuđenja”, kazao je jedan od istražitelja za The Jerusalem Post.