Nevjerojatna priča o ženi koja je preživjela s temperaturom tijela od 13,7 Celzija, najmanjom ikad zabilježenom

Anna Bågenholm većinu života provela je u Sveučilišnoj bolnici sjeverne Norveške u Tromsøu. Kao radiologinja radila je preglede magnetnih rezonanci i CT skenova mnogim pacijentima. No prije gotovo dvadeset godina, u istoj bolnici, ušla je u povijest, no taj put kao pacijentica, piše Business Insider.

Nakon nezgode na skijanju njezina tjelesna temperatura je pala, na najmanju zabilježenu vrijednost izmjerenu kod nekog čovjeka, a brzi liječnički tim ju je vratio u život. Tog jutra, 1999. godine Anna i njezini kolege završili su smjenu u bolnici u Narviku, uzeli su skije i krenuli u obližnje planine Kjolen. Svi su oni bili strastveni skijaši, zbog čega su i odabrali raditi u Narviku, koji se nalazi u neposrednoj blizini spustova i staza.

Vremenski uvjeti bili su odlični, sitni, netaknuti snijeg je prekrivao padine, a arktičko ljetno sunce sjalo je do dugo u noć. No nakon nekoliko spustova, dogodila se katastrofa. Anna je krivo zahvatila snijeg, spotaknula se i ostala bez skija. Kotrljala se niz padinu dok nije udarila u smrznuti potok. Zatim je propala kroz led, brza ledena voda okrenula ju je i povukla na dno.

Držali su je za pancerice da ne potone

Nakon nekoliko sekundi, prijatelji su je uhvatili. Držali su je za pancerice, kako ne bi potonula još više, no nisu je mogli izvući van. Dok su oni zvali pomoć, Anna se borila s vodom. Podizala je glavu, tražila je mali prostor sa zrakom ispod leda. Odjeća joj je postala sve teža i teža, potpuno natopljena ledenom vodom. Temperatura tijela joj je padala. Tada joj se sve zacrnilo.

Normalna temperatura ljudskog tijela je 37 stupnjeva Celzijevih. Kada su ljudi izloženi vanjskim okolnostima, poput vjetra, hladnog zraka, vode, tijelo gubi temperaturu. U trenutku kada tijelo to osjeti, počinje s obranom tjelesne temperature. Kao svaka dobra obrana, i ova se odvija izvana prema unutra. Kako se temperatura gubi s površine tijela, krvne žile u koži počinju kontrakcije, preusmjeravajući krv od ruku i nogu prema središtu, gdje ostaje topla.

Ako tjelesna temperatura nastavi padati i dođe do 35 stupnjeva ili niže, počinje hipotermija, odnosno pothlađenost. Krvni tlak pada, disanje postane plitko. Budući da mozak gubi kisik, može doći do čudnog ponašanja: nerazgovjetnog govora, zbunjenosti, besmislenih radnji. Bågenholm je prema svim mjerilima bila previše izložena hladnoći.

‘Linija srca je bila ravna, kao da je nastala ravnalom’

Tim spašavatelja je došao s užetom i pijukom, kojim su napravili rupu u ledu i izvukli je van. Do tada je pod vodom bila oko 80 minuta. Srce joj nije kucalo. Koža joj je bila sablasno bijela, a zjenice raširene. Vožnja helikopterom potrajala je dodatnih sat vremena, tijekom kojih ju je medicinski tim konstantno pokušavao oživjeti.

“Kada sam joj dotaknuo kožu bila je ledena, a ona je izgledala potpuno mrtvo. Na elektrokardiogramu linija je bila ravna, kao da ste ju povukli ravnalom, nije bilo nikakvih znakova života”, rekao je dr. Mads Gilbert, pročelnik hitnog odjela u bolnici. Čak i nekoliko sati nakon što su je izvukli iz vode Annina tjelesna temperatura bila je 13,72 stupnja Celzijevih.

“To je bilo potpuno nepoznato područje. Svaki daljnji pokušaj oživljavanja Anne mogao se nastaviti unatoč saznanju da je u sličnim situacijama medicina nikad nije uspjela”, rekao je psiholog Kevin Fong. No dr. Gilbert i njegov tim nisu htjeli odustati. “Donijeli smo odluku. Nećemo je proglasiti mrtvom, sve dok ne bude zagrijana i mrtva”, prisjetio se.

Zagrijavali joj krv izvan tijela

Odjurili su s pacijenticom u operacijsku salu. Priključili su je na aparate za funkciju srca i pluća, koji su ispumpavali njezinu krv iz organizma kako bi se zagrijala, zatim bi je vratili natrag. To se ponavljalo mnogo puta, morali su joj zagrijati krv izvan tijela. Promatrali su njezine vitalne zankove. Polako, satima joj se temperatura dizala. EKG je pustio zvuk, zatim napravio ravnu crtu, pa opet pustio zvuk.

Čekali su i dalje. Oko 16 sati Annino srce ponovo je počelo kucati, samo je pumpalo zagrijanu krv. Nakon srca i ostatak organizma se polako oporavljao. Nakon 12 dana otvorila je oči. Trebalo je mnogo dulje, nekoliko godina, kako bi se ponovno mogla micati, hodati i na kraju opet skijati. “Mislimo da je smrt trenutak u vremenu, no zapravo to je proces”, rekao je psiholog Fong.

Obično se taj proces odvije u nekoliko minuta, no hladnoća usporava sve, čak i progresivan nedostatak kisika, koji u većini okolnosti, brzo ubije mozak. Kod Bågenholm hladnoća ga je razvukla dovoljno dugo kako bi liječnici mogli intervenirati. Iako je ledena voda zaustavila njezino srce, paralizirala mišiće i iscrpila živce, očuvala je njezin mozak. Tako, zahvaljujući upravo onome što ju je moglo ubiti Bågenholm nije umrla od smrzavanja. Samo se smrznula.