Nevjerojatna priča žene koja je pobjegla od roditelja koji su je silili na brak. Danas se protiv toga bori
Jasvinder Sanghera imala je 16 godina kad su je roditelji htjeli udati
Kad je Jasvinder Sanghera iz Derbyja u Engleskoj imala 16 godina, roditelji su je zaključali u sobu. Učinili su to jer se odbijala udati za čovjeka kojeg su oni za nju odabrali. Jasvinder, koja danas ima udrugu koja pomaže žrtvama prisilnih brakova, novinarima BBC-a je ispričala kako je, uz pomoć dečka s kojim je bila u tajnoj vezi, ipak uspjela pobjeći, ali je pritom izgubila svaki kontakt s obitelji. Prenosimo njenu priču.
U djetinjstvu nisam imala nimalo slobode. Sve se nadgledalo i kontroliralo. Znali smo da moramo biti oprezni i jako smo pazili da se ponašamo na način koji neće osramotiti obitelj. Jedna sam od sedam sestara. Druga sam najmlađa. Sve su se moje sestre udale vrlo mlade, neke s 15 godina.
Otišle bi se u Indiju udati, a kada bi se vratile više ne bi išle u školu. Muževi su ih često fizički i psihički zlostavljali. Ja sam mislila da je to normalno. Udaš se, onda te tuku, a ti ne možeš ništa. Moji su roditelji Sikhi. To je vjera koja je zasnovana na temeljima suosećanja i jednakosti muškaraca i žena, a opet, žene su u mojoj obitelji tretirali potpuno drugačije. Moj je brat imao potpunu slobodu. Mogao je birati koga će oženiti. Žene nisu bile jednake i to se nikada nije propitkivalo.
Ja nisam bila nimalo pametnija
Ne mislim da sam ja bila nešto pametnija. Ne znam što je to u meni. Majka mi je često govorila da sam rođena naopačke i da sam drugačija od rođenja. Kada sam imala 14 godina pokazali su mi fotografiju muškarca. Znala sam da sam mu obećana još kada sam imala osam godina. Kada sam vidjela sliku, prvo sam pomislila da je niži i puno stariji od mene. Nisam to željelja. I rekla sam to.
Kada sam odbila brak, roditelji su me ispisali iz škole i zatočili u kući. Zaključali su me u sobu iz koje nisam smjela izaći dok ne pristanem na brak. Morala sam kucati ako bi željela na toalet, a hranu su mi donosili do vrata. Mama je provodila ta pravila. Čovjek bi rekao da žene nisu čuvari tog sustava časti, ali zapravo, često jesu. Na kraju sam pristala, ali samo kako bi isplanirala bijeg. Trebala mi je sloboda kretanja.
Brat najbolje prijateljice bio mi je tajni dečko
Smjeli smo imati imati samo druge Indijce za prijatelje. Brat moje najbolje prijateljice potajno mi je bio dečko. Kada su me zatvorili, skupio je nešto novca i rekao da će mi pomoći da pobjegnem. Noću bi se ušuljao u naše dvorište pa bi se gledali kroz zatvoren prozor.
Jedno jutro sam u kući bila sama s ocem. Svi su otišli, a otac, koji je radio noću, tek se vratio kuću. Vrata su bila otključana. Iskoristila sam priliku i istrčala van. Trčala sam dobre tri, četiri milje do mjesta gdje mi je dečko radio. Satima sam čekala da mu završi radno vrijeme.
‘Ili se vrati i udaj, ili si mrtva za nas’
Sjeli smo u njegov Ford Escort. Rekao mi je da zažmirim i pokažem prstom mjesto na karti u Britaniji. Pokazala sam Newcastle. Cijelim sam putem sjedila spuštena na zadnjem sjedalu jer nisam htjela da ma netko vidi. Sjećam se da sam bila oduševljena kad sam vidjela most preko Tyne. Nikada do tada nisam bila van Derbyja.
Nazvala sam roditelje da im kažem da sam dobro. Javila se mama. Rekla sam joj da bih se vratila kući, ali da se ne želim udati za tog muškarca. “Ili ćeš se smjesta vratiti i udati, ili si mrtva za nas“, rekla mi je.
Priča moje sestre još je gora
Priča moje sestre Robine još je gora. Kada je imala 15 godina ispisali su je iz škole i poslali u Indiju da se uda. Vratila se s mužem i dobila sina. Muž ju je grozno tretirao. Kada joj je sin imao 6 mjeseci, raskinula je brak. Nakon toga se preudala, ovaj put iz ljubavi.
Roditelji su njenog drugog muža prihvatili samo zato što je bio Indijac, Sikh, i iz iste kaste kao mi. I on ju je tukao. Kada se žalila, roditelji su joj rekli da ga je sam odabrala i da je dužna ostati u braku. Obratila se vođi indijske zajednice. Bio je to čovjek s velikim autoritetom. Naši bi roditelji poslušali njegove riječi. “Moraš na temperament svog muža gledati kao na lonac mlijeka koje se grije. Kad počne kipjeti, ženina uloga je da ga puhanjem smiri“, rekao joj je.
Udruga koja se bori protiv prisilnih brakova
Kada je imala 25 godina, moja sestra je počinila samoubojstvo. Tada sam prekinula sve veze sa svojom obitelji. Danas imam troje djece. Ne znaju ništa o mojoj obitelji. Nikada o njih nisu dobili ni čestitku za rođendan.
Prije 24 godine osnovala sam udrugu koja se bori protiv dogovorenih brakova i pomaže ženama koje su njihove žrtve. Pomogli smo u stvaranju legislative koja je prisilni brak učinila kaznenim djelom. Tu se ne radi o kulturi. To je zlostavljanje. Društveno prihvaćanje tu ne znači ništa. Zlostavljanje je zlostavljanje.