New York je i u ovu godinu ušao svojim spektaklom spuštanja kugle. Evo koja je priča iza te tradicije

Svake Stare godine stotine tisuća ljudi dolazi na njujorški Times Square, a milijarde gledaju kod kuće, kako masivna kugla, prekrivena kristalnim pločama i led lampicama koje mijenjaju boju, u ponoć pada s krova zgrade. Kugla pada s visine 43 metra, u 60 sekundi, i to po posebnom jarbolu za zastave te tako obilježava početak nove godine. To je jedan od najupečatljivijih događaja u Velikoj Jabuci, zasnovan na pomorskoj tradiciji, a prije nešto više od sto godina proslava je izgledala posve drugačije.

Do 1904. godine javne novogodišnje proslave u New Yorku nisu bile nimalo burne. Kako piše Kat Long iz Atlas Obscura, većina ljudi prisustvovala je skromnoj proslavi u Manhattanskoj crkvi svetog Trojstva da bi u ponoć čuli himne, pjesmu i zvonjavu, nakon čega je uslijedila novogodišnja tradicija da muškarci pozdravljaju žene u njihovim salonima. Tako je bilo sve do 1904., a onda je vlasnik New York Timesa, Adolf Ochs odlučio izgraditi novo sjedište novina u 42. ulici tada zvanoj Longacre Square. Ulica je preimenovana tog proljeća, a Ochs je odlučio ulazak u 1905. godinu proslaviti velikim novogodišnjim partyjem.

LIVE: New York City welcomes the new year with the annual ball drop in Times Square #NYE2020 https://t.co/l2GT30Sfrg

— Bloomberg QuickTake (@QuickTake) January 1, 2020

Sve je počelo s sa sustavom za pomorce

Ochsov prvi novogodišnji party nije imao svjetleću kuglu. Umjesto toga, radnici su nekoliko minuta prije ponoći pustili dinamitnu bombu s vrha One Times Squarea, pucajući vatromet s gornjih katova, da obilježe prelazak u novu godinu. Vrući pepeo koji je padao od eksploziva uzrokovao je da njujorška policija zabrani vatromet, prisilivši Ochsa da nađe manje vatreni način slavlja.

Tijekom 19. stoljeća, prije nego što se vrijeme standardiziralo, većina američkih gradova zadržala je svoje vrijeme bazirano na suncu, piše Latif Nasser za New Yorker. Procijeniti koliko je sati na moru bilo je presudno za plovidbu jer je to bio najbolji način da kapetani odrede zemljopisnu duljinu, a većina brodova se u to vrijeme, za pomoć u plovidbi, oslanjala na morske kronometre. Da bi bio precizan, taj nespretni uređaj, nalik na sat, trebao je stalnu i skupu kalibraciju. Kapetan Robert Wauchope iz Britanske kraljevske mornarice, 1818. godine predložio je novi sustav prijenosa signala.

Kugla teži oko 5450 kilograma

Smislio je sustav kuglica i zastava koji se mogao postaviti u mornaričkim opservatorijima duž obale. Svaka je zastavica imala 2 kuglice promjera metar i pol, od kojih je jedna bila na vrhu stupa. Svaki sat padala bi donja kugla što bi omogućilo promatračkim navigatorima da provjere svoje kronometre prema službenom lokalnom vremenu, koje je bilo standardizirano u promatračnicama telegrafskim signalom.

Iako je padanje loptice u navigacijske svrhe do kraja 19. stoljeća zastarjelo zahvaljujući izumu samonavijajućeg sata, koncept se uklapao u Ochsove planove za novogodišnju noć. U ponoć, 31. prosinca 1906.godine, kugla široka metar i pol, teška 350 kilograma, prekrivena sa 100 žarulja spustila se s vrha zgrade New York Timesa. Iako se sama kugla tijekom godina mijenjala, sada teži oko 5450 kilograma i ima 32.256 dioda, prva je obilježila tradiciju koja traje i danas.