Nostalgija zna biti zeznuta stvar; užasno nam je žao, ali nismo oduševljeni legendarnim Hambyjem koji se opet otvorio

Opet je, dakle, otvoren legendarni Hamby, svojedobno suludo popularni hamburger bar u Zagrebu. Doduše nije na istoj lokaciji kao nekad, na tramvajskoj stanici u Draškovićevoj, ali je blizu; sad je u Vlaškoj, preko puta Vončinine.

Povijest hamburgera u Zagrebu nije posve nezanimljiva. Osamdesetih je prvi ambiciozni bar otvorio Jaša Bienenfeld, u malom lokalu na potezu od kina Europe prema Cvjetnom. Zvao se Mac i izgledao je, za ono doba, kao svemirski brod; u inoksu i s dobrim, crveno-zeleno-bijelim logom. Hamburgeri su koliko pamtimo bili super, ali Mac nije trajao dugo. Vrlo brzo u taj se lokal uselila nekad također iznimno popularna franšizna pekarnica Fino i friško.

‘Dobrodošli u Ham-Ham, bolje vam je tu neg tam’

Dok je Mac još radio, na tom se potezu otvorio još jedan lokal s hamburgerima, stotinjak metara dalje prema Varšavskoj. Ako jako dobro pamtite sitnice iz Zagreba tog doba, sjećat ćete se da im je slogan bio “Dobrodošli u Ham-Ham, bolje vam je tu neg tam”, što je bila očita referenca na obližnju konkurenciju.

Ham-Ham je stvarno prošao bolje. Velikim dijelom vjerojatno zato što je bio bitno veći i, za razliku od Maca koji je funkcionirao kao kiosk iz kojeg ste hranu mogli jesti samo po cesti, imao je pristojan broj stolova i širu ponudu.

Princip kioska međutim nije smetao Hambiju koji je godinama ludo dobro radio; i ako ne pamtite jako dobro sitnice iz Zagreba tog doba, vjerojatno se sjećate gužvi ispred lokala na stanici, koje niste mogli ne vidjeti kad god ste prolazili Draškovićevom.

Hranu smo čekali nešto više od 15 minuta

Ovih je dana otvoren kiosk koji izgleda vrlo slično, s istim logom i ponudom. Vijest o otvorenju izazvala nam je nemalu nostalgiju i odlučili smo, posve amaterski, testirati te hamburgere. Nas četvero otišlo je u Vlašku i lokal nam je bio vrlo simpatičan, a nisu nesimpatični ni ljudi koji tamo rade. Čini se da im ide sasvim OK; ušli smo usred tjedna u bezvezno doba dana, oko 14.30, i ispred nas je troje ljudi čekalo u redu.

Trebalo je, sve skupa, nešto više od 15 minuta da dobijemo hranu. Prva stvar koja nam se nije baš dopala bila je činjenica da ne drže pomfrit. Nemaju, usput, ni onu trash razvodnjenu colu nego prodaju obične iz dućana, polulitarske u plastičnim bocama.

Ljudi na fejsu su oduševljeni, mi baš i nismo

Uzeli smo cheeseburgere, svaki je koštao 30 kuna. E, sad, po komentarima na koje smo naletjeli na Facebooku, učinilo nam se da su ljudi uglavnom oduševljeni. Mi, nažalost, ne možemo reći da dijelimo euforiju. Okus nas, bojimo se, nije vratio u djetinjstvo nego na, primjerice, plaže u manjim mjestima na moru s ne baš raskošnom ponudom hrane.

Ne možemo ništa posebno zamjeriti ljudima koji su opet otvorili Hamby. Vjerojatno je problem u nama koji tradicionalne hamburgere danas naprosto više ne doživljavamo onako kao nekad. Za ovog možemo reći da je imao vrlo pristojno meso, ništa drugo nije nam se previše dopalo. Ni pecivo ni sir koji smo nekad obožavali. Možda je bila stvar u ozbiljnoj količini krastavcima, no cijeli je bio napadno kiseo. Ukratko, valjda zbog nostalgije, očekivali smo puno više.