Nova studija tvrdi da ljubav prema psima velikim dijelom ovisi o našoj genetici; nekima je to naprosto u DNK

Ljubav prema psima nije naš izbor, ona je u našem DNK, kaže istraživanje objavljeno u časopisu Scientific Reports. Znanstvenici iz Švedske i Engleske kažu da je genetski predodređeno hoćemo ili imati psa ili ne. I ta se ljubav prema psima nasljeđuje. Iz studije, u kojoj je sudjelovalo oko 35 tisuća blizanaca, ne može se znati koji su geni uključeni ali se pokazalo da su jednojajčani blizanci suglasniji oko odluke o nabavci psa nego dvojajčani.

Identični blizanci dijele cijeli genom, a neidentični samo pola genetske varijacije. Koliko se blizanci slažu moglo se koristiti u istraživanju kao mjerilo radi li se o genetskoj sklonosti. Njihovi odgovori poduprli su stajalište da genetika uistinu ima ulogu u odluci o posjedovanju psa.

Zašto smo se zbližili s vukovima?

Prijašnje je istraživanje pokazalo da ako imamo psa u djetinjstvu, vjerojatnije ćemo kao odrasli voljeti životinje i imati kućnog ljubimca. Profesor Tove Fall sa sveučilišta Uppsala kaže da ih je iznenadilo da genetika ima značajan utjecaj na odluku o nabavi psa. Istraživanje je važno za razumijevanje odnosa pas-čovjek, tijekom povijesti i u današnje doba.

Iako su psi i drugi kućni ljubimci česti članovi kućanstva, malo se zna kako utječu na naš dnevni život i zdravlje. Odnos čovjeka i psa je najdulji od svih domaćih životinja. Porijeklo i povijest najdražeg sudruga iz svijeta životinja je ipak enigma i predmet mnogih rasprava.

Desetljećima arheološka istraživanja nisu uspjela riješiti osnovna pitanja gdje, kada i zašto su vukovi formirali partnerstvo s čovjekom koje je na koncu rezultiralo domaćim psom. Ovaj posebni, jednako čvrst i složen odnos, razvio se u većini svjetskih kultura. Psi su dugo čovjekovi pomagači u lovu, uzgoju stada, zaštiti i u puno društvenih aktivnosti.