Novo istraživanje tvrdi da roditelji mogu prenijeti anksioznost i depresiju na svoju djecu

Veliki korak u shvaćanju neuroloških podloga kod nasljeđivanja mentalnih stanja

FOTO: gardenrow/Flickr

Prema novom istraživanju roditelji na djecu mogu prenijeti rizik od razvijanja mentalnih bolesti poput depresije i anksioznosti. Djeca mogu naslijediti aktivne moždane sklopove koji povezuju tri dijela mozga zbog čega postaju sklonija razvijanju anksioznost i i depresije, tvrde znanstvenici.

Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu “Proceedings of the National Academy of Sciences” obuhvatilo je 600 rezus majmuna iz velikih različitih generacijskih obitelji, a ova vrsta majmuna smatra se rođakom ljudi. Otkriveno je kako je 35 posto varijacija vezanih uz anksioznost objašnjeno uz pomoć obiteljske povijesti.

Tri područja povezana s prijenosom bolesti

Kako bi shvatili koji su djelovi mozga odgovorni za prenošenje anksioznosti, znanstvenici su suočili mlade majmune sa strancima koji nisu s njima uspostavljali kontakt pogledom, a radi se o blago prijetećoj situaciji s kojom se mogu suočiti djeca.

Tijekom susreta, znanstvenici su koristili moždano skiciranje kako bi mjerili ponašanje vezano uz anksioznost. Otkriveno je kako su tri područja mozga povezana s prijenosom mentalnih bolesti a radi se o amigdali, limbičkom centru u mozgu odgovornom za strah, i predfrontalnom koretksu kojeg ljudi koriste za rezoniranje.

Anskioznost može pružiti prednost

Jedan od autora, Ned Kalin, voditelj psihijatrije UW škole za medicinu i javno zdravstvo naveo je kako velika aktivnost u tim dijelovima mozga prenosi moždane alteracije koje su direktno povezane s kasnijim razvijanjem anksioznosti i depresije.

“Smatramo kako u određenoj mjeri anksioznost može pružiti evolucionarnu prednost jer pomaže individualcima da prepoznaju i izbjegnu opasnost, ali kada su određeni sklopovi previše aktivni, to postaje problem koji može rezultirati anksioznošću i depresijom.”, tvrdi Kalin.

“Radi se o velikom koraku u shvaćanju neuroloških podloga nasljeđivanja anksioznosti i to nam pomaže u razvijanju daljnjih tretmana.”, smatra Kalin.