Novo istraživanje tvrdi da zapravo imamo puno bolji njuh nego što smo mislili; uspoređuje ga s psećim

Novo istraživanje pokazuje da je ljudski osjet mirisa puno jači nego se misli i ima važniju ulogu u ljudskom zdravlju i ponašanju nego što dosadašnje ekspertize tvrde. “Njuh je kod ljudske vrste kao i kod drugih sisavaca, glodavaca ili pasa”, kaže John McGann, neurolog sa Rutgers sveučilišta u New Jerseyju i autor novog istraživanja. “Često se smatra da štakori i psi imaju najbolji njuh u životinjskome carstvu, ali i ljudi imaju oštar osjet njuha”, piše McGann u časopisu Science koji je objavio članak.

“Ljudi mogu razlikovati između jedan bilijun mirisa, a prije se tvrdilo samo oko 10 tisuća; zanemarivanjem ljudske oštrine njuha, medicina je možda promašila glavnu komponentu ljudskoga zdravlja”, kaže McGann. Miris utječe na ljudsko ponašanje, od raspirivanja memorije, privlačenja seksualnih partnera do utjecaja na raspoloženje i oštrenje okusa. Francuska riječ za miris je sentir, što znači i osjećati, pa pokazuje kako su emocije i miris često povezani.

Snaga mozga nadoknađuje manjak receptora njuha

Kada se govori o osjetima, miris se svrstava na treće mjesto, iza vida i sluha. U devetnaestom stoljeću Paul Broca, francuski neurokirurg i antropolog, promatrao je kako ljudi imaju proporcionalno manje organa za miris u usporedbi sa drugim životinjama. Broca je primijetio da se ljudi ne ponašaju vođeni mirisima na isti način kao životinje. To ga je 1879. godine dovelo do pretpostavke da miris nije na prvom mjestu važnosti osjeta kod ljudi. Sigmund Freud je kasnije popljuvao ovu ideju, sugerirajući da osjet mirisa ne dominira ponašanjem racionalnih osoba.

McGann ove zaključke smatra previše pojednostavljenima, ali daljnja su ih istraživanja podržavala u tome smjeru. Studije iz dvadesetog stoljeća našle su da miševi i štakori imaju gene za oko 1000 receptora koji aktiviraju njuh, a kod ljudi ih je samo 400. Istina je da ljudi imaju relativno manje organa za njuh i gena za otkrivanje mirisa, uspoređujući sa drugim životinjama. Ali snaga ljudskog mozga ovo nadoknađuje. I ovih 400 receptora je dovoljno za visoku razinu osjeta.

Miris se može koristiti za dijagnosticiranje bolesti

“Vrlo je malo mirisa koje ljudi ne mogu namirisati unatoč tome što imaju manje receptora od štakora, miševa i pasa”, kazao je McGann za Live Science. “Dio razloga da ljudi mogu otkriti toliko mirisa je u tome jer nam je mozak koji interpretira informaciju, kompliciran i snažan.” Kada nešto namirišemo, molekule se vežu za receptore u nosu. Ovi receptori šalju mozgu informaciju koji onda prosljeđuje signale u druga područja mozga da bi se prepoznao miris.

To je različito od toga kao miris funkcionira kod pasa. Psi imaju ‘crpku’ u nosu koja je napravljena tako da uzima kemikalije u tekućem obliku da bi mogli identificirati miris. Mehanizmi mirisa u pasa i ljudi su posve različiti pa ih je teško uspoređivati. Puno studija povezuje ljudski osjet mirisa sa medicinskim stanjima. Dr. Dolores Malaspina, pshijatrica sa NYC, slaže se da miris može imati veliki značaj u medicini. Ona koristi miris da bi dijagnosticirala određene bolesti i njezino istraživanje povezuje osjet mirisa sa šizofrenijom i depresijom.

Gubitak njuha predviđa smrt unutar pet godina?

Kod pacijenata koji boluju od šizofrenije, osjet mirisa je ili iskrivljen ili umanjen. Gubitak mirisa može voditi depresiji. Možda zbog načina na koji mirisi potiču rast neurona, misli dr Malaspina. Postoje dokazi da stimulacija mozga mirisima može potaknuti stvaranje novih moždanih stanica. Gubitak osjeta mirisa povezuje se i sa drugim zdravstvenim problemima. Studija iz 2016. godine pokazala je da da gubitak osjeta mirisa može biti vrlo rani znak Alzheimerove bolesti.

Jedno je istraživanje utvrdilo da gubitak njuha predviđa smrt unutar 5 godina. Starenjem ljudi postepeno gube osjet mirisa. Do osamdesete godine, oko 75 posto ljudi gubi dio osjeta mirisa. To je još jedan razlog da cijenimo snagu ljudskog osjeta mirisa i njegovu ulogu u zdravlju. “Kada izgubite osjet mirisa, nije lako. Utječe na način na koji uživate u hrani i dnevnom životu. Još i neke druge stvari imaju utjecaja na gubitak osjeta mirisa ali ih znanstvenici još ne razumiju u potpunosti” kaže McGann.