Nuklearna elektrana Krško dobila dozvolu za još 20 godina rada. Evo što bi bilo da nije

Svijet je zadnjih godina suočen s nekoliko velikih kriza. U prvom redu je to energetska, ali i klimatska. Kao potencijalno rješenje za obje nameće se jedna zajednička točka, a to je nuklearna energija. Zato se u sljedećih pet godina očekuje brz porast njezine potrošnje, pokazuje izvješće Međunarodne agencije za energiju. Zašto je tomu tako?

Naime, nuklearna energija smatra se jednim od niskougljičnih izvora i čini oko 10 posto ukupne globalne proizvodnje električne energije. Oko 24,6 posto struje proizvedene 2020. godine u Europskoj uniji proizašlo je upravo iz nuklearki.

U pogonu od osamdesetih

Dakle, ona ne samo da zadovoljava energetske potrebe mnogih zemalja, već dugoročno dovodi i do smanjenja emisije CO2 te drugih stakleničkih plinova. Znanstvenici tvrde kako su nuklearne elektrane zaslužne za 50 posto svjetske energije proizvedene bez emisije ugljikovog dioksida.

“Dodatno, sam objekt zauzima bitno manje mjesta nego obnovljivi izvori koji proizvode istu količinu električne energije. Na taj način nuklearna energija može biti prijelaz između fosilne i obnovljive energetike”, kaže nam Davor Grgić, profesor Zavoda za visoki napon i energetiku na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Na našim prostorima to, dakako, pod povećalo stavlja nuklearnu elektranu Krško koja je početkom ove godine dobila okolišnu suglasnost za produljenje pogonskog vijeka. To znači da ima dozvolu za rad još 20 godina, odnosno do 2043. Spomenimo, elektrana radi od 1983. godine po svim vremenskim uvjetima.

Godišnje proizvede 5,7 milijardi kWh električne energije, a opskrbljuje milijun i pol hrvatskih te slovenskih kućanstava.

Pojam štednje u Hrvatskoj nije postojao

Što bi se dogodilo kada bi se, primjerice, ugasilo Krško koje pokriva 16 posto potrošnje električne energije u Hrvatskoj i 20 posto u Sloveniji? Vjerovali ili ne, ali emisije CO2 znatno su veće ako elektrana nije u pogonu pa bi samim time skočila emisija štetnih plinova.

“Zahvaljujući hidroelektranama i nuklearnoj elektrani Krško, HEP ima manevarski prostor u osiguravanju povoljnije cijene struje koja je neovisna o fosilnim gorivima. Za građane, ali i industriju je u stanju garantirati sigurnu opskrbu električnom energijom. Vidimo i sami da pojam redukcije i štednje struje u proteklom razdoblju nije postojao u Hrvatskoj, dok su ga mnoge zemlje iskusile”, ističe znanstvenik.

Porast cijene struje

Nadalje, bez posla bi ostalo 630 radnika, a prema procjenama stručnjaka, generalno bi reduciranje broja nuklearnih elektrana rezultiralo porastom cijene električne energije.

To znači da bi se povećala potreba za ulaganjima u druge oblike proizvodnje električne energije i električne mreže poput solara. Unatoč tome što je cijena obnovljivih izvora energije na tržištu pala, gradnja novih obnovljivih kapaciteta zahtijeva previše kapitalnih ulaganja.

“Svaka zemlja, ovisno o svojim mogućnostima i razvojnoj politici, treba imati mogućnost izabrati koji će energy mix koristiti. Za Hrvatsku, Krško znači stabilan i pouzdan izvor električne energije po prihvatljivoj cijeni. S time da su ulaganja u održavanje sigurne proizvodnje manja od gradnje novog objekta”, smatra Grgić.

Pozitivan utjecaj na gospodarstvo

Nuklearna elektrana Krško ima značajan pozitivni utjecaj na hrvatsku ekonomiju. Najprije je taj doprinos bio ogroman kod izgradnje same elektrane gdje je domaća privreda značajno sudjelovala u gradnji i proizvodnji velikog dijela komponenti.

“Iako je elektrana locirana u Sloveniji i najveći direktni benefiti od gradnje takvog objekta su zemlji domaćinu, u vrijeme njezine gradnje je i hrvatska industrija direktno suučestvovala i tehnološki se razvijala. Za neke firme poput Đure Đakovića, Jugotrubine, Končara i Elektropojekta je učešće u gradnji bio tehnološki iskorak koji im je omogućio prodor i na druga tržišta”, govori stručnjak.

Pritom nuklearna elektrana stalno zapošljava više stotina ljudi i uključuje dio domaće privrede za sigurnosne analize i usluge kod remonta.

“Inače, dio zaposlenih u elektrani Krško su i hrvatski građani koji rade u Sloveniji, a žive u Hrvatskoj. Učešće u projektu je pozitivno djelovalo i na hrvatski visokoškolski sustav i institute”, smatra Grgić.

Više plaće u sektoru nuklearne energije

Osim toga, istraživanje Međunarodne agencije za obnovljivu energiju pokazalo je da bi ulaganja u čiste izvore energije poput sunca, vjetra i nuklearne energije osiguralo 26 milijuna novih radnih mjesta u tom sektoru do 2030. godine.

Uz to, prema ovoj novoj analizi, ulaganja u proizvodnju nuklearne energije stvaraju više i bolje plaćene poslove nego ulaganja u druge izvore električne energije s niskim udjelom ugljika.

Naime, nuklearna energija stvara oko 25 posto više radnih mjesta po jedinici električne energije nego energija vjetra, dok radnici u nuklearnoj industriji zarađuju trećinu više od onih u sektoru obnovljivih izvora energije, pokazalo je istraživanje Međunarodnog monetarnog fonda.

Dekarbonizacija suvremenog svijeta

U posljednje se vrijeme sve više govori i o tome da bi gradnja drugog bloka elektrane Krško značilo to da bi Hrvatska u velikom omjeru postala neovisnija o ruskom plinu.

Nuklearna energija je stabilan i učinkovit izvor energije, praktički neovisan o vremenskim uvjetima. Zato ima veliku ulogu u suvremenom svijetu, kao i u ubrzanoj dekarbonizaciji te povećanju energetske sigurnosti.

“To je razlog zašto se u Europi neke zemlje opet okreću nuklearnoj energiji, posebice nakon agresije Rusije na Ukrajinu i posljedične energetske krize te pitanja sigurnosti dobave električne energije”, objašnjava profesor.

Visoka razina pripremljenosti

Iako su brojni skeptični i preispituju sigurnost nuklearki, posebice nakon nesreća u Černobilu i Fukushimi, Europska komisija je proteklih desetak godina provodila brojne stres testove po kontinentu. Nuklearna elektrana Krško jedina u Europi nije dobila nikakve smjernice za povećanje sigurnosti, ali je samoinicijativno odlučila dodatno unaprijediti sigurnost i u slučaju vrlo malo vjerojatnih ekstremnih događaja (prirodne ugroze ili ljudsko djelovanje).

Rezultati izvještaja Europske unije su da je elektrana dobro planirana i izgrađena te ima dodatnu opremu koja ne samo da je u sjajnom stanju, nego pokazuje i visoku razinu pripremljenosti za teške nesreće.

Jedan od razloga zašto postoji bojazan od nuklearne energije jest i radioaktivno zračenje. No, pojedini znanstvenici ističu kako je u normalnom pogonu to zračenje “u prosjeku 2000 puta manje od prirodnog, 10 puta manje od televizora u boji; u godini dana 40 puta manje od pojedinačnog leta zrakoplovom na relaciji Zagreb-New York”.

Kao i u svim industrijskim pogonima, tako i nuklearni proizvedu određenu količinu otpada, koji je u ovom slučaju radioaktivan. Ako se on pravilno skladišti, straha od njegovog štetnog utjecaja na zdravlje ne bi trebalo biti.

Otpad veličine cigle

Svjetska nuklearna asocijacija objašnjava kako postoji tri vrste otpada u nuklearkama – niske, srednje i visoke radioaktivnosti.

Pritom oni niske i srednje radioaktivnosti čine 90 posto volumena, a u to spada kontaminirana odjeća i alati te ionskoizmjenivačke smole iz sustava za prečišćavanje, dok tek par posto volumena radioaktivnog otpada čini istrošeno nuklearno gorivo.

Jedna od prednosti nuklearnog goriva jest ta što ima veliku gustoću energije pa je potrebna mala masa goriva da se proizvede velika količina električne energije. Primjerice, otpad iz reaktora koji opskrbljuje čovjekove potrebe za električnom energijom tijekom jedne godine bio bi veličine cigle.

Od toga je samo pet grama visokoradioaktivnog otpada, što je približno jednake težine kao list papira.

Recikliranje ostatka goriva

Jedno od rješenja za baratanje istrošenim nuklearnim gorivom jest njegovo recikliranje jer se većina materijala, odnosno 97 posto, može ponovno iskoristiti.

Svjetska nuklearna asocijacija navodi Francusku, Japan, Njemačku, Belgiju i Rusiju kao pozitivan primjer zemalja koje su koristile plutonij dobiven preradom istrošenog nuklearnog goriva u proizvodnji električne energije.

Finsku pak izdvajaju kao zemlju koja je implementirala kvalitetan sustav dugotrajnog odlaganja visokoradioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva u nepropusnim metalnim spremnicima. Oni se pohranjuju u tunele u stabilnim granitinim formacijama i potpuno su izolirani od okoliša.

Suho i mokro skladištenje otpada

U nuklearnoj elektrani Krško, kruti nisko i srednjoradioaktivni otpad pohranjuje se u privremeno skladište koje se nalazi unutar pogona u armiranobetonskoj zgradi otpornoj na potres. Istrošeni gorivni elementi se pak trenutačno zbrinjavaju u 12 metara dubokom bazenu.

Usporedbe radi, prosječan bazen u toplicama dubok je svega dva metara. To se naziva mokrim skladištenjem.

Debeli sloj vode od sedam metara, kojoj je dodana borna kiselina, služi kao štit od zračenja i kao ponor topline. Završena je gradnja suhog skladišta na lokaciji elektrane. Gorivo će tamo biti privremeno, odnosno 100 godina pospremljeno u nepropusne čelično-betonske spremnike koji se hlade pasivno zrakom.

Garantiraju minimalni radiološki utjecaj na okoliš, kako u normalnim situacijama, tako i za praktično sve vanjske ugroze. Ovaj tjedan počela je prva faza prijenosa istrošenog goriva iz bazena za istrošeno gorivo u zgradu za suho skladištenje.

Sadržaj nastao u suradnji s HEP-om.